Krajem XIX vijeka u jednim srbijanskim novinama (Politika je osnovana deceniju kasnije), u jeku tadašnje predizborne kampanje, mladi novinar, po jevropski obrazovan, pravio je istraživanje javnog mnjenja. Pita seljaka:
Šta mislite o ovoj vlasti?
Mislimo - odgovara upitani - da je sve go lopov, lažov i prevarant!
Znači, glasaćete za opoziciju?
Ma, kak'i, glasaću opet za ovi!
Pa, kad ste nezadovoljni, zašto ne glasate za opoziciju?
Glasaću ja i nji', čim dođu na vlas'.
A zašto ne sada?
Ovi koji su na vlas' daju opanke. Levi dobiješ pre izbora, a desni kad i' glasaš.
To istraživanje je postalo, izgleda, preteča savremenog političkog marketinga u Regionu. Primilo se, dobro, i u Crnoj Gori. Odavno. Doduše, sad je sofisticirano. Dobija se supstitucija opanaka, nakon izbora. Za najveći broj građana koji na taj način izražavaju svoju "izbornu volju" to je oko 50 eura po glasu. Nesumnjiv napredak standarda i političke kulture, istovremeno. Doduše, standard opada zbog globalne krize.
Svjedočenja kažu da je ranije tarifa bila dvostruka, trostruka, a negdje gdje je stani–pani i četvorostruka. Sada je tolika kolika je. Ipak, tržište je pouzdan regulator. Što je više sirotinje, cijena glasa je manja, vlast jača, privreda slabija. Poslije nekoliko krugova imamo prosto idealnu situaciju. Za male pare može se kupiti četiri petine biračkog tijela grada u kome više nema nikakve industrije, ali zato ima najviše korisnika socijalne pomoći.
Kada bi se napravila odgovarajuća istraživanja, socioekonomsko u urbosociološko, u tome gradu na sjeveru Crne Gore, dobila bi se naučna podloga modela do koga se došlo empirijski. Usavršavanjem kroz četvrtvjekovnu praksu. I eto dobre prilike da Crna Gora izvozi originalan proizvod. Ili, još bolje da se na domaćim univerzitetima otvore studijski programi za obuku političkih kadrova. Neka vrsta globalnog Kumrovca. Naravno, osim osnovnih studija, odmah bi se akreditovale i specijalističke, magistarske i doktorske.
Možda bi od svega toga imala koristi i država. Naravno, vlasnik/ci patenta, Crna Gora i kreatori modela ove originalne vlasti, imali bi najviše od profita. Za narednih pet godina, Bil Gejts bi se pri našima osjećao kao siromašni rođak. E, kad se dostigne taj rejting u bogatstvu, može, iako to zvuči apsurdno, biti i određenih neželjenih posljedica. Recimo, Bil Gejts je, kako se procjenjuje ima bogatstvo od oko 50 milijardi dolara, već nametnuo velikim svjetskim bogatašima filantropski kompleks. Prosto strepim kako će se to odraziti na naše. Pošteno stekli, transparentno (ostavite nebuloze i podmetanja iz Amerike i Evrope).
Cijela Crna Gora je (nevoljni) svjedok. I sad se očekuje da se zarađeno daje u dobrotvorne svrhe! Ali, i tu konja za trku imamo. Ako su sačuvani dokazi onih isplata na svakim parlamentarnim i predsjedničkim izborima, to su dokazi vrhunske filantropije, zar ne? Briga o svojim građanima. Pogotovo onim najsiromašnijim. A kojih je iz godine u godinu sve više. Uz neospornu statistiku da je onih ekstremno bogatih sasvim malo. Možda dvadesetak.
Ali, na tome se, naravno, ne iscrpljuju mogućnosti novih crnogorskih proizvoda. Posebno izvoza znanja. Recimo, usavršavanje intelektualno–sociološko–politikološkog modela izbora predsjednika države. Dobro, sad, ne treba cjepidlačiti. Nekad su razna čuda moguća. Moguće je da u štafeti 4x200m zaostajete u tri prve smjene. A onda nadoknadite u četvrtoj!
Zato i postoji domaća poslovica: Svi odili, a ti letio. Poletio naš trostruki trkač u posljednjoj četvrtini, sa oko sedam hiljada listića podrške. Doduše, kad je uz tu slavnu podršku stigao na cilj, djelovao je smušeno, kao da ga gurnuše pred kamere. Nije ni čudo, brzina je to, brzinska.
Uostalom, objektivna kamera koja se u Crnoj Gori zove DIK (možda je od milošte treba zvati dika?), a koja snima precizno hiljaditi dio sekunde, potvrdila je rezultat. Znači, možemo patentirati i DIK kameru i ponuditi svijetu.
I konačno, ako i pored svega ima skeptika, vazda li se u Crnoj Gori nekome nešto kriva, možemo ponuditi do sada neviđen metod: upotrebu POLIGRAFA u slučaju da postoje sumnje u nespornu ( i to pažljivo projektovanu budžetskim sredstvima!) pobjedu onoga ko mora da pobijedi.
Naravno, upotreba poligrafa je moguća i u drugim, nesumnjivo političkim pitanjima. U kakvoj je samo zabludi bio pravosudni sistem SAD kada je na osnovu dokaza koji su ponudili dvojica novinara, odreagovo Državni tužilac, a onda i Vrhovni sud. I prinudiše predsjednika SAD da podnese ostavku. Što to bi Ričardu Niksonu, mislim, zar nije mogao da ignoriše birače, javno mnjenje, novinare? Da lijepo objasni da je to sve bilo u svrhu dobrobiti američkih građana?
Sve je to bilo tako – staromodno. Uhvate čovjeka da laže, pa makar bio i predsjednik onolike države, i gotovo. Ostavka. Pa evo i po Evropi, ovih dana. Podnese premijer Češke ostavku. A šta je čovjek uradio – skoro ništa. Protežirao svoje i špijunirao potencijalne protivnike.
Možda mi u Crnoj Gori pretjerujemo. Saslušavamo tih, za početak petnaest (od ponuđenih 150) učesnika jednog događaja. A postoje direktni dokazi. Direktniji nego u davnoj aferi Votergejt. I direktniji nego u aktuelnoj aferi u Češkoj. Direktna priznanja učesnika nezakonitog udruživanja protiv građana.
Predlažem g. Koči Pavloviću da primijeni poligraf. Možda se i dobije neki rezultat. Mislim, dokazi su nesumnjivi, ne treba poligraf da se to dokaže. Potreban je da se naučno ustanovi kakav je to novi soj ljudi proizveden u Crnoj Gori. Ne priznaju očigledno.
Može se desiti da poligraf na njih ne reaguje. Kao da su, ne bilo primijenjeno, mrtvi (mislim medicinski, a ne naravno politički). E to zaista može biti još jedan novi proizvod. Možda i najdragocjeniji. Autentičan novi humani genetski materijal. Nikakvi dokazi, nikakva provjera, nikakva etika – ne djeluje. Heroji našeg doba. Proizvedeno u Crnoj Gori.
Bonus video:
