Jezik je dio bića i uma preko kojeg čovjek predstavlja drugima vlastitu unutarnju ličnost i karakterne crte svoje osobenosti. Upravo zahvaljujući jeziku čovjek može drugima saopćiti svoja unutarnja stanja duše i svijesti, raspoloženja, misli... tako da oni koji pažljivo slušaju i pamte govor jezika mogu otključati srce govornika i nepogrešivo formirati mentalnu i karakternu sliku ciljane osobe. Zato su drevni mudraci jezik nazivali „tumačem“ srca i duše čovjeka.
Dakle, u istoj onoj mjeri jezik kao korisno sredstvo za širenje ljubavi, znanja, istine, pravde, mira i tolerancije među ljudima može poslužiti za širenje laži, obmana, smutnje, raskola, neprijateljstva, poticanja ratova i sredstvo odvođenja čovjeka u sunovrat i propast. Zato zavisno od načina njegovog korištenja, jezik predstavlja suštinsko obilježje čestitih i pravednih ljudi ili, sačuvaj Bože, nevaljalih i nečasnih ljudi. Zahvaljujući načinu korištenja jezika čovjek sam sebe svrstava u društvo čestitih i istinoljubivih ljudi koji će imati nagradu i sreću kako u ovozemaljskom tako i u onosvjetskom životu, dok nevaljali i nemoralni ljudi sami sebi nanose štetu kako na Ovom tako i na budućem svijetu.
O vjernici bojte se Allaha i samo istinu govorite. (Kur'an, El-Ahzab, 70)
Blag i pristojan govor su odlike Bogobojaznih i plemenitih ljudi. Jedna od suštinskih karakteristika stanovnika Dženneta jeste čistota i ljepota njihovog govora. Veličanstveni Gospodar o tome u Kur'anu u suri El.Hadždž, 24. kaže: Oni su bili upućeni da samo lijepe riječi govore.
Iz citiranog ajeta jasno se može zaključiti da Veličanstveni Gospodar daje prednost lijepom govoru i da je upravo lijep govor i prijatno ophođenje sa ljudima bilo presudno za njihov boravak u Džennetu. Koliko Gospodar vrednuje lijep govor jasno se može zaključiti i iz sljedećeg ajeta gdje Veličanstveni Gospodar daje prednost lijepom govoru i uzdiže ga na viši nivo vrednovanja čak i iznad sadake i ostalih vidova materijalne pomoći. Lijepa riječ i oprost su vredniji od milostinje koju prati vrijeđanje. (El-Beqare, 263.)
Dakle, prijatan i civilizacijski govor sasvim je izvjesno povećava ljubav između prijatelja i otklanja zlobu i zebnju iz njihovih srca. Prijatan i lijep govor odraz je islamske kulture i ljepote ophođenja prema svim ljudima. Pogotovu sada u vremenu neviđene smutnje i zla koje potresa ljudsku civilizaciju. Zato Mudri Kur'an savjetuje: Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne znajući šta govore Allaha grdili. (El-En'am, 108.)
Zato je posebno sada imperativ svakog svjesnog i istinskog sljedbenika plemenitog Poslanika Islama Muhammeda a.s. lijep govor i civilizacijsko islamsko ponašanje u svim segmentima života. Jedino tako možemo razbiti stereotipe i zlonamjerne pokušaje imperijalističklih i plutokratskih centara moći koji imaju za cilj izazvati sukob civilizacija. Ne smijemo sebi dozvoliti da postanemo oruđe u rukama vlastitih neprijatelja.
Nažalost, nevaljali i nečasni ljudi posjeduju suprotne karakteristike od onih koje imaju čestiti i plemeniti. Nečasni i nemoralni ljudi ružnim riječima i aluzijama izmišljaju neprijatelje i lažu. Gospodar u Kur'anu u suri (Muhammed, 30.) upozorava na takve ljude kad kaže: Ali, ti ćeš ih poznati po načinu govora njihova.
Zato moramo biti svakog momenta svjesni svih svojih postupaka. Ne smijemo sebi dozvoliti da podlegnemo permanentnim dezinformacijama koje se godinama plasiraju iz određenih svjetskih centara moći. Moramo naučiti da razlikujemo govor čestitih od nevaljalih ljudi.
Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih prevarili... (El-En'am, 112.)
Neočekivane oslobađajuće presude Haškog tribunala i očekivane oslobađajuće presude crnogorskog Apelacionog suda govore jezikom nečasnih i nemoralnih ljudi. Sramni udar na pravo i pravdu. Ruganje žrtvama svih genocida. Zato je sveta obaveza čestitih i plemenitih ljudi koji su preživjeli genocid od strane srpsko-crnogorskog agresora kontinuirano i na svakom prikladnom mjestu javno svjedočiti o zlim ljudima i sudbini imena koje nosimo.
O vjernici bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni. (Et-Tewbe, 119.)
Bonus video:
