Na Međunarodni dan socijalne pravde, koji se u svijetu obilježava sa ciljem da podstakne napore međunarodne zajednice i svake države ponaosob da iskorijene siromaštvo, promovišu punu zaposlenost i dostojanstven rad, socijalno blagostanje i pravdu za sve, korisnici socijalnih naknada u Crnoj Gori, umorni od nepravde i teškog života, već četvrti dan posjećuju poštu, u nadi da je počela isplata socijala za januar.
“Najmoćniji” ministar u Vladi, koji “brine” o 195.000 zaposlenih radnika, 41.000 nezaposlenih osoba, 130.000 penzionera i 53.000 korisnika materijalnih davanja iz dječije i socijalne zaštite (socijalnih naknada), u novogodišnjem intervjuu za “Dan” obećao je redovnost penzija i socijalnih naknada u 2019. godini. Još je obećao da će se potruditi da se bužetom za 2019. predvidi povećanje najniže penzije, o čemu sada ćute i on i sindikalne organizacije.
Prva isplata socijalnih naknada u 2019. godini (za decembar 2018) bila je 18. januara, što se može smatrati kašnjenjem, jer je prethodna isplata bila 15. decembra. Primjera radi, socijalne naknade za septembar 2018. iIsplaćene su 16. oktobra, za oktobar - 17. novembra, za novembar – 15. decembra. U proteklim godinama kašnjenja su bila rijetka i nikada uzastopna.
Od 15. decembra do 18. januara za sirotinju je bio mnogo dug period, jer su i oni “progurali” Novogodišnje i Božićne praznike. U Vladi se ponašaju kao da socijale dijele od sopstvenog a ne od narodnog novca, a korisnici socijalnih naknada trpe i ćute. Januarski termin isplate korisnici su pravdali “zimskim raspustom” u Vladi, i nadali se da će isplata naknada za januar početi u subotu 16. februara.
U poštama su danima stojali čekovi, a para niđe. Kašnjenje od nekoliko dana je dug period za korisnike ovih naknada koji nijesu samo gladni, nego su i poniženi i uvrijeđeni što se “svemoćno” Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije udostojilo da 53.000 korisnika informiše o terminu isplate. Razlog kašnjenja je, pretpostavljam, državna tajna.
Hronične bolesnike, koji većinu te crkavice utroše na ljekove, kašnjenje u isplati lišava terapije, koja im život znači. Građani su prinuđeni da i ljekove kupuju “na crtu”, što je u Crnoj Gori bilo nezamislivo u vremenu prije namnožavanja milionera, koji su obesmislili “državu socijalne pravde”.
Bonus video:
