Očnji vid

Uz punu moralnu i strukovnu odgovornost (ovako nešto uvijek potpisujete na svakoj poreskoj prijavi), bez veza sa bilo kojim poslodavcem u Crnoj Gori, sazrelo je vrijeme da se svi javno pozabavimo našim poreznicima. Kratko – treba zahvaliti direktoru poreznika na javnom “poklonu“ jer nam je ponudio oko ako se potvrdi da se uobičajeno radi preko blagajni u preduzećima u CG. Gorštačka kolokvijalnost navedene izjave nije čak ni bila javno simpatična, a potvrdila je koliko naši profesori ekonomije malo poznaju ekonomske tokove u zemlji.

Zašto? Par godina unazad se radilo za veliku kompaniju u Crnoj Gori. Firma se mogla voditi bez zastoja i uz nekvalitetan ino-menadžment, koliko su dobri novčani tokovi bili. Puna neradnika, ogovarača i neznalica, ali to nije ništa netipično za radne kolektive u CG. Imala je poslovnice po državi. Moralo se sukobiti što sa ino-šefovima što sa kolegama/inicama, jer se tražilo da se dnevni pazar poslovnica mora automatski i dnevno-redovno uplaćivati na žiro-račun kompanije. Predstavnici prodaje se nisu mogli ubijediti na osnovu pravila struke zašto je važna principijelna kontrola ljudi na terenu i zašto je gotovini mjesto na žiro-računu kompanije.

Tekuće, aktivnosti kontrole svaka međunarodna kompanija i institucija u CG proceduralno odmah ukine kao nebitne, jer se inostranci sa lokalcima igraju “POVJERENJA“, što nije sinonim za korupciju, već nezainteresovanost za detalje posla, pošto su ovi naši inostranci nesposobni za šklapiti nešto vidljivo, vrijedno fokusa. Da bi se preglasali stručni zahtjevi za uplatama pazara poslovnica na žiro-račun, odnosno osamio se pojedinac, jer se onda stiču svi birokratski uslovi za etiketiranje i koridorsku pljuvačinu, kontaktirani su poreski inspektori koji su potvrdili da se dnevni pazari poslovnica ne moraju uplaćivati na račun, nego se mogu držati u blagajni. Ovo je dodatno značilo da se mogu organizovati plaćanja iz blagajne/i, uz naravno postojanje prateće dokumentacije pripremljene rukom ili kakvim smiješnim plajvajzom.

I pored navedenog, ovo nije osvrt o iskustvu nego input profesoru koji se nedavno pridružio rukovodstvu ključne institucije državne administracije, a koji još nije pohvatao sve prizemnosti na osnovu kojih se radi u CG od strane tima kojim od nedavno rukovodi. I, da, njih (njegov novi tim) nije briga što neko ima akademsku titulu. Minimum javnog odgovornog diskursa je da kafanske argumente, iz vokabulara naslijeđenog od osionog parlamenta, treba ukloniti iz rada i aktivnosti ozbiljne institucije.

A, sad suština - još jednom da se ponovi: uz punu moralnu i strukovnu odgovornost treba javno istaći sljedeće:

Skoro deceniju se nije išlo u poresku kontrolu banaka; top inspektorici se tadašnjih dana zabranilo da radi svoj posao; iskusni inspektor je umro; njegov nasljednik je otišao kod privatnika; odavno se ugasio tim poreznika koji se specijalizirao za banke;

Konačno se sa dolaskom novog direktora odlučilo da se podigne novi tim i kompetencije novih inspektora za oblast poslovanja banaka, što je sistemski odlična odluka;

Međutim, naša sistemska tipološka jalova i neuspješna implementacija se opredijelila prema profilima na terenu, koji su u većini pred penzijom, a ako se stvara novi tim sa ljudima koji nemaju perspektivu razvoja profesije poreskog inspektora, onda šta je suština pokretanja kontrola prema banakama u Crnoj Gori; samo će se postići frivolno spinovanje oko folirantskog umanjenja sive ekonomije, iako su banke najredovniji i najizdašniji poreski uplatioci;

Nivo neznanja koji je tekuće prisutan u kontrolama širom CG u banakama je razumljiv, jer poreznici, institucionalno, nisu odavno specijalizovali svoje kolege-inice da se bave posebnim oblastima poslovanja u ekonomskom sistemu zemlje;

Ipak, metodologije rada koje se zasnivaju na analizi banke kao STR-a (kioska, prodavnice) je neefikasan, neodrživ i maksimalno štetan postupak prema potencijalnim sistemskim definicjama eventualnog prikupljanja poreskih prihoda u CG;

Nivo informatičke nepismenosti poreznika je strašan i neobjašnjiv, jer ako je razumljivo da su specifičnosti organizacije i rada banke nepoznanice, nema ni jednog dobrog institucionalnog i stučnog argumenta za opravdanje zašto su nam poreski inspektori velikih poreskih obveznika u tipologiji rada kao da pripadaju prethodnim vjekovima;

Nego da se vratimo na tretman žiro-računa: banke sve rade (sopstvene i aktivnosti u ime klijenata) preko žiro računa (lokalnog i inostranog) koji su slika i prilika bezbroja bankarskih i finansijskih operacija i aktivnosti; ali, bankarske i finansijske operacije nisu predmet poreskog sagledavanja pošto nisu predmet zakonski definisanih poreskih obračunavanja; to poreski inspektori ne žele da prihvate, pa su na nivou zahtijevane pragmatičnosti potpuno (samo)zarobljeni knjigovodstvenim karticama od preko desetak hiljada stranica po godini za sve transakcije klijenata i banke koji se mogu desiti preko žiro računa;

Donijeti odluku da se gubi vrijeme kako banci tako i poreskoj upravi, čija je realna odluka mogla da bude tako slijepa i nelogična(?); poreska kontrola sa tako usporenom dinamikom može se produžiti na niz godina; a, onda su čak i eventualno otkriveni dugovi zastarjeli i tad su sudovi u njihovom dodatnom neznanju o porezima ili ekonomskoj problematici protočni bojleri za očekivano odbijanje zapisnika poreskih kontrola;

Kako su banke među rijetkim privrednim subjektima koje u mjeri razvoja lokalnog tržišta primjenjuju međuanrodne računovodstvene standarde i međunarodne standarde finansijskog izvještavanja, limitiranost saradnje sa poreznicima u ovoj oblasti je nerazvojna a trebala bi da vodi ujednačavanju kriterija, usaglašenosti praksi i inicijativa koje vode većem znanju mnogih unutar sličnih strukovnih pravila, ali još nije tako i to može biti duži period.

Strukovno odgovorno je postaviti sljedeća pitanja:

• zašto se nije odredio tim mlađih, srednjih godina, kolega- poreznika koji su trebali da postepeno podižu kapacitet unutar najvažnije institucije javne administracije;
• zašto su metodologije rada poreznika nesklone promjeni/ adaptaciji i sagledavanju najefikasnijeg načina rada koji podrazumijeva praćenje kompleksnosti bankarske institucionalne organizacije;
• zašto je otvoreno nepoštovanje Zakona o bankama važan elemenat u svakodnevnosti rada poreske kontrole (ministar zna šta je radio guverner i ne bi trebalo da se bude u lokalnoj kratkovidoj tipologiji: “nije više dio mojih odgovornosti“);
• zašto se preko strukovnih instituta organizuju formalni kursevi i seminari, na kojima se prepisuje zakon, a ne ide se prema jačanju struke i ujednačavanja kriterijuma i razmjene znanja i spoznajnih ograničenosti zakonskih normi, koje samo praksa može otkriti;
• čime mehanizmi rada unutar korpusa rada poreznika, koji podsjećaju na tugaljive bezbjednjake, tako očigledno podsjećaju na neželjeni mobing; sumnja i podozrenje jesu poreske realne komponente rada, ali ne da bude primijenjene u prizemnoj komunukaciji sa poreskim obveznicima nego prije svega u prezentaciji argumenata zapisnika poreske kontrole, a to nije situacija na terenu; takođe, rječnik prijetnji i omalovažavanja je suprotan zakonskim definicijama; i svi ćute, jer poreznici samo tako mogu dokazati strogoću, ne i znanje i principijelnost, a banke neće da uzburkavaju kolotečinu nerazvojnosti Crne Gore?

Zato radeći sa poreznicima u cjelosti shvatite zašto pritiscima skloni Europljani lokalno u kontinuitetu ponavljaju mantru “ulaganje i podizanje kvaliteta kapaciteta unutar institucija“. Cjelishodna, dugoročno održiva i kvalitetna primjena propisa, ali u njihovoj integrisanosti aplikacije a ne sujetnoj parcijalnosti koja vodi urušavanju rezultata primjene, se dešava na nivou timova, unutar sistema i njegove svakodnevice usmjerene prema dobrobiti građanina, a ne može biti tema smiješnih beskorisnih bezbrojnih seminara. Tako da je (samo)promoterstvo tima “MNE4EU“ negrađanska žvaka o pravnoj tekovini, koja neće dobaciti ni do prepisivanja ni do željenog spinovanja prema javnost CG, jer Europljanima to i ne mogu prodati.

Implementacija i dalje ostaje na nivou mediteranskog provincijalizma – taman u simbolici onih milionima od prodaje očevine zaslijepljenih “tigrova sposobnosti i snalažljivosti“ od prije neku godinu. Građani Crne Gore nastavljaju da budu finansijeri strukovne nekompetencije i institucionalne bahatosti, a to nije dobar put u/za Evropu. Čak je i Balkan daleka budućnost. I, čisto da se vratimo na Bioče – tamo je odavno smješten važan punkt kontrole i nije svrsishodno netačno opanjkavati jedno važno mjesto poreskog napretka Crne Gore.