Najefikasnije oruđe za upravljanje ljudima je strah. Upravo uz pomoć straha, DPS je veliki broj građana oblikovao poput plastelina. Podanici su mijenjali svoju ulogu po potrebi DPS lidera, iz Srba osnovanih 1989. godine, preko Crnogoraca osnovanih 1997, do Po štologa osnovanih 2013.
Udba koja je današnje DPS lidere dovela na vlast, imala je vodeću ulogu u sijanju straha i građenju kulta vodje. Građani su prihvatanjem novog nedodirljivog vođe, prihvatili i načelo nejednakosti. Novo doba funkcionalne demokratije u koje ulazi naše društvo, zahtijeva kulturu dijaloga, nepoznatu Udbi i njenoj tvorevini, DPS-u. Njima je bliska autokratija i oholost kao dio stava premijera, većine ministara i držav n i h službenika.
Rastom njihove nekontrolisane moći, oholost se uvećavala, a osnovna kultura dijaloga u Crnoj Gori je z a m rl a . “I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Alah ne voli ni gordog, ni hvalisavog.” – Ku ra n Sve ono na čemu je DPS zasnivao svoje vladanje dvadeset i četiri godine: ideju vođe, strah kao oruđe, i oholost kao model ponašanja, mora se napustiti da bi se postigao uspjeh u novom dobu.
Unutrašnju reformu DPS-a uz opstanak na vlasti (poput 1997.) sprečava strah od vođe. Prerastao je u fobiju i izaziva blokadu i stagnaciju, a svaka stagnacija je nazadovanje. Ovo je neprihvatljivo i za međunarodnu zajednicu, jer je i njen interes uveliko ugrožen. Iz ovih razloga velika kriza DPS-a je neminovna. Kod DPS-ovih koalicionih partnera, strah od gubitka vlasti i strah od ugroženosti države glavni su pokretači u donošenju odluka.
Do sada su iz straha birali DPS, a sada se zbog njega spremaju da ga napuste. Priču o ugroženosti države od strane Srba urušili su kako način usvajanja zaključaka o KAP-u, tako i poodmakli procesi u Srbiji. Svima je jasno da je država ugrožena nečim drugim - kriminalom, korupcijom, nepotizmom i štetnim privatizacijama. Početak saradnje SDP-a i manjinskih partija sa opozicijom je politička realnost, pa ako se ovaj proces nastavi otpočeće proces vraćanja glasača izgubljenih predugim vezanjem za DPS.
Pomirenje u Crnoj Gori se ubrzano približav a . Politička partija šaha zasnovana na strahu još će potrajati, jer će lideri DPS-a nastaviti da kupuju vrijeme. Ovoga puta, svaka kupovina vremena za njih će imati velike posljedice. Strategija “saradnje” sa dijelom opozicije koja se pokazala uspješnom u lokalnom parlamentu u Podgorici i po pitanju KAP-a, ukoliko potraje, biće kažnjena na lokalnim izborima u glavnom gradu. “Veliki lopovi vješaju male” – Diogen. Korumpirana vlast nije novost koju su izmislili Crnogorci, postojala je oduvijek.
Napoleon Bonaparta je govorio svojim ministrima da mogu malo krasti, pod uslovom da upravljaju učinkovito. Naši ministri su se malo više zanijeli, a o uspjehu upravljanja govori stanje u našoj ekonomiji. Iz straha od konačne primjene zakona i prema njima samima, manje ribe u DPS-u počeće da izdaju velike, to će biti cijena početka primjene zakona u bliskoj nam budućnosti. Crna Gora nije ista kao u oktobru prošle godine.
Događaji u posljednjih šest mjeseci su je promijenili. Ono što je nepovratno je opadanje straha kod građana i njegov rast u DPS-u. Novo doba funkcionalne demokratije donijeće i novu vlast, a Crna Gora ne smije ponoviti greške iz prošlosti. Ovoga puta, Crna Gora mora pokazati svoju društvenu zrelost neprihvatanjem postavljanja nekog novog nedodirljivog vođe.
Bonus video:
