Krupno zbori Titov pionir i omladinac, pripravnik revolucije i veteran kontrarevolucije. Partijske evolucije. Istrajan, žilav, političar od zanata, trenutno u statusu neoliberala ljevičara, ali vazda i nesporno - rodoljub - po rodu i opredjeljenju. Na ispravnoj i pravoj strani. Budući zaslužni penzioner.
Učio je mlađan prava još za Titina genija i premoći direktive nad justicijom i sferama društvene nadgradnje općenito. Samoprijegorno i skromno naučavao je na samoj margini, bubajući samozatajno sasvim sporedne stvari. Latinskim izrekama oblomio jezik, na partijskom konzervatoriju dopunjavao vještinu političke klimatizacije i penetracije partijske ideje u tradicionalne vrijednosti; proizvodnja političkog smoga obaška.
Ne može se postati partijskim poslenikom bez papira i akademskog obrazovanja kamoli posvećenikom, ideologom i čuvarem narodnog poštenja i osnovnih interesa države. Danas se više ne govori o hohštalerima blagodareći implementaciji učenosti, otmjene poze i serioznosti u to područje. Valja se nametnuti, baratati kolektivnom voljom i onima koji se daju varati odigrati prizor ozbiljnosti i idealizma.
Mjehur od sapunice
Prethodni revolucionarni projekat, kojem su Miško i drugovi bez ostatka pristupili, davao je prednost samoukim generalima i državotvorcima. Imao je, međutim, sva sredstva na raspolaganju i sve izglede da uspije: genijalnog vođu, vatrene sljedbenike, egzekutore bez mane i straha... naklonost Evrope i Amerike. Upokojene neprijatelje, podršku i prijatelje iz zemalja trećeg svijeta. Štampani su i klasici Marksizma. Pola stoljeća je prva generacija mladih, lijepih i poštenih, svestrano i energično radila na svojoj ideji i idejnoj stvarnosti. I kad su konačno ubijedili evoluciju u nama sve je beznadežno puklo kao mjehur od sapunice. A izgledalo je tako ubjedljivo. Ubjedljivije od ruševina koje su ostavili za sobom.
Izgorelog ne zapali
Kao što je poznato, političar je razočarani ljubavnik: možda je ljubio al' ne ljubi više. Volio je taj i Boga, rosno cvijeće, majske uranke ali na radničkoj klasi je posve izgorio. A možda i prije. Preostalo mu je da se okrene malim stvarima i da voli život na sebi svojstven politički način. Od svoje oskudne i nevesele ličnosti napravio je dobar posao i solidnu prezentaciju. Neke od svojih istorijskih tekovina je nadživio: društvenu svojinu, radničku klasu, socijalizam kao svjetski proces... jednakim žarom predao se novoj državotvornoj misiji, bez radničke klase i Državnog tužioca ali sa NATO-om kao garantom postignutih rezultata i globalnog kapitalizma. Kao svjetskog procesa, razumije se. Drug Lenjin je već na početku drame primijetio neke osebujne likove - saputnike i humaniste „posebnog kova“. Zabrinut za ishod revolucije, izgovorio je tada nezaboravne riječi: „Doći će nam glave mangupi u našim redovima“.
Kad mangupi evoluiraju
Šef Miškove partije izjavljuje da je privatizovana svojina pokazala (komat) bolje rezultate od društvene. Smireno i stručno poput pekara koji je nastavio da mijesi priganice ali sa brašnom tip 500. Umjesto ranijih gnjecavih sa sitom tip 400. Tako je komunista (i humanista) doživio epohalni poraz svoje ideje i zapadanje radničke mu klase u predgrađansko stanje i mračni XIX vijek; mislilac, predvodnik i perjanica socijalističke ideje. Izijo vuk magarca. Priješao sa hoklice na stolicu. Vladimire Iljiču...
Što je, eto, iz njihove prošlosti i sadašnjosti pa im daje za pravo da sebe percipiraju pravovjernim, odabranim, stožernim... čuvarima osnovnih interesa društva. Momci znaju kako - osjećaju se moćno i ostvareno. Pa, glasačka većina naravno - njih 25 do 28 odsto - jedna četvrtina suverenih građana; od kojih je više od polovine egzistencijalno ucijenjeno: radnim mjestom, napredovanjem u službi, uspješnom „tranzicijom“ i lagodnim rentijerskim životom. Pride bezobzirnost i bezuslovna spremnost da se profitira, parazitira i prijene poput pijavice uz velike ideje i epohalne društvene projekte.
Država im najpotonje utočište, najveći interes i nasušna potreba. Ipak, treba pripaziti na onog koji se istura i javlja za čuvara osnovnih vrijednosti. Ako ne zbog drugog a ono zbog vrijednosti; koje ubrzo počinju da liče na svog čuvara.
Bonus video:
