Nije sporno da smo aktuelni svjetski šampioni u evropskim integracijama i da i dalje važimo za regionalnog lidera kada je u pitanju mir i stabilnost. Ali, politički život pored nas protiče sve brže, a mi u njemu ostajemo sve manje primjetni. Prosto rečeno, dijaletika je društvena konstanta, u svakom trenutku nešto umire i nešto se novo rađa, a u tome i leži čar nadanja i nepredvidivosti.
Titulu lidera u regionu koju ponosno nosimo, dobili smo više zbog dosadašnje slabe konkurencije koja je bila opterećena raznim zaostavštinama prošlosti i nije mogla da ponudi Evropskoj komisiji ono što je mala Crna Gora, koja je dobro menadžirala unutrašnjim odnosima, uspješano radila. Kako bi drugo zemlja koja je po dužini vladanja režima sve sličnija Sjevernoj Koreji i Bjelorusiji mogla da vodi na tabeli demokratije u bilo kom regionu na planeti?!
Ali, vrijeme je neumoljivo, a oni koji to ne shvataju naprosto ih savlađuje život. Niko više ne tapka u mjestu. Region se, na svu sreću, trgnuo i digao iz socio-političke agonije, nastojeći da za sobom ostavi svoju neslavnu prošlost.
Lokomotiva država u razvoju je svakako Hrvatska, koja će uskoro postati i članica EU, i na taj način i fizički donijeti njenu granicu na Zapadnom Balkanu. Zaslužili su to nakon iscrpne i sveobuhvatne borbe protiv korupcije i nakon što su i pored brojnih protivljenja javnosti izručili svoje generale Haškom tribunalu.
Drugi primjer je Srbija. Više puta je smjenila vlast i u trenutku kada je postalo izvjesno da će istu preuzeti bivši nacionalisti i desničarske stranke kojih su se mnogi plašili, desila se prava stvar. Najprije je otpočela ozbiljna borba protiv korupcije na visokom nivou, a nedugo zatim i sve učestaliji razgovori na relaciji Beograd-Priština. Čak su uspjeli da postignu i sporazum sa Kosovom i na taj način dokažu Evropljanima da je dijalog na Balkanu moguć, iako do sada nije bio poželjno sredstvo u politici. Ko bi rekao da će oni imati toliko uspjeha u odnosu na prijašnje demokrate koji su kako izgleda, a tako ispade, bili izvor korupcije i remetilački faktor dogovora sa Prištinom?! Toliko o strahu od opozicije!
Kosovo je nakon što je postiglo dogovor sa Srbijom uspjelo je da uhapsi jednog od najtraženijih ljudi sa Interpolove potjernice, koji se dovodi u vezu sa organizovanim kriminalom u regionu, što govori da institucije polako zaživljavaju i počinju služiti svojoj svrsi. U Albaniji će krajem juna izbori i, po svim anketama, slijedi smjena vlasti, a ako i do nje ne dođe (što je malo vjerovatno) postojeća je najavila da će ponuditi kompletno novu garnituru javnih funkcionera i političara koji do sada nijesu bili poznati javnosti.
U Makedoniji je situacija malo složenija, ali političke promjene su i tamo praktično svakodnevne, pa se vlast ne osjeća sigurnom. Naprotiv, počela se urušavati na lokalnom nivou.
Bosna i Hercegovina se, takođe, mnogo trudi, a učestaliji susreti na bilateralnom nivou sa Srbijom, kao i izvinjenje predsjednika Nikolića za genocid u Srebrenici, dodatno potpomažu proces pomirenja i reforme koji se, prije svega, mora voditi logikom promjene Dejtonskog sporazuma i uspostavljanja funkcionalne države nalik svim ostalima demokratijama u Evropi. Ne treba zaboraviti da su u BiH pokrenuti mnogi slučajevi korupcije, a da je u zatvoru završio i bivši predsjednik Federacije.
Bugarska je priča za sebe, tamo skoro da ne postoje politički autoriteti. Nakon velikih protesta u Sofiji, najvećih nakon pada komunizma, vlada je pošteno i netipično za ovaj region, vratila mandat građanima, koji će uskoro birati novu. Analitičari kažu da se prethodna podrška koju je imao bivši premijer, praktično istopila za čak više od dvije tećine.
I što bi pjesma rekla: „Ma, gdje si ti u svemu tome“? Hvalimo se i zavaravamo kako je sve u redu, a znamo svi da tako nije! Ima previranja, afera, krađa na izborima, korupcije na svim nivoima itd, ali ne i političkih promjena. Mada je iz dana u dan, Vlada sve nesigurnija, a nezadovoljstvo među građanima sve veće, i dalje čekamo na nešto nalik normalnoj demokratskoj praksi. Da Vlada vrati mandat građanima, to ostaje u domenu naučne fantastike! Sigurno je da je sve ovo što se dešava u regionu dobar signal i za nas u Crnoj Gori, jer je samo stabilan region garant ukupnog napretka svih zemalja koje ga čine.
Znam da se ovo nikako ne dopada onima koji svih ovih godinama bivstvuju na podjelama i sopstvene komplekse liječe problemima drugih, ali uskoro će i tome doći kraj. Novi izazovi traže nove projekte i ljude sa drugačijim moralnim sklopom. Oni koji to ne žele sigurno će pokušati da uspore ove procese, ali ih sigurno neće zaustaviti. Već su neki zvaničnici najavili da se ne čudimo ako nas neko iz regiona pretekne u poglavljima 23 i 24, ali nadajmo se da neće. Ne zbog toga što ne želimo dobro drugima, već zato što znamo da možemo i moramo bolje od ovoga; to makar nije teško.
Bilo bi ružno da prepustimo mjesto lidera u regionu, ipak mi kao društvo teško podnosimo uspjeh drugih. Stoga, hrabro i odlučno! Vlada mora krenuti u obračun sa sobom i svojim partnerima. U suprotnom, treba da ode kao i svaka druga koja ne izvršava zahtjeve građana i mjesto prepusti onima koji nemaju obaveze prema nikom drugom osim prema javnom interesu. Zvanična Crna Gora mora shvatiti da nije cilj graditi imidž „sigurne kriminalne kuće“, već biti odlučna da postane onako kako joj dolikuje „ozbiljna evropska, ekološka država socijalne pravde i društvenog blagostanja“, gdje će ljudi živjeti od svoga rada i onoga što im je Bog dao, a vlast uzela ili im ne dozvoljava da to pravilno iskoriste u interesu svih koji ovdje vide svoju budućnost.
Sudbina nam je, kako god tumačili, vezana za region, jer istina je što je zborio Rabindranat Tagore: „Nijedan narod ne može se spasiti sam odvajajući se od drugih. Ili se spasavajmo zajedno, ili zajedno propadnimo“. E pa, dosta smo se svađali i propadali, vrijeme je za spasavanje!
Bonus video:
