Događaj sa Rimskog trga je jedan od onih običnih, premda bizarnih detalja koji više nego li neku konkretnu situaciju, objašnjavaju jednu vrstu opasnog i negativnog procesa koji karakteriše današnje crnogorsko društvo. Naime, građani temeljno gube povjerenje u institucije sistema, a ova vrsta “slobodne inicijative” je reakcija na takvo stanje.
Na koncu, kako da i ne gube povjerenje u “poredak”, u “državu”, kad na svakom koraku vide ponižavanje zakona, golu demonstraciju moći, diktaturu diletanata, karneval bezakonja gdje zakon po pravilu, na ovaj ili onaj način, bude - žrtva. Ne samo krivotvorenja - već i surovog sprdanja sa duhom zakona. Pogledajte ovu suludu žurbu kojom poslanici smjenjuju nepodobne članove ovog ili onog savjeta? Ili viceguvernerke, gradonačelnice...
Vidjeli smo da je i jedan konobar iz Budve “izdušio” na gosta... Ako se ovaj trend nastavi moglo bi postati zanimljivo. Pakleno zanimljivo. Ako krenu Crnogorci da uzimaju pravdu u svoje ruke, neće se stvar završavati - bez gusala. A ta vrsta pravde zna biti i vrlo opasna, bez obzira što u konkretnom povodu za ovo razmatranje (reakcija građana na Rimskom trgu) nije ništa sporno. Čovjek koji bije ženu zapravo uvijek zaslužuje ovakvu reakciju. Kad već ne postoje sve one službe koje bi ovakve situacije morale učiniti - nemogućim. Odnosno, vjerovatno postoje, ali samo na papiru. Kao i naš evropski sistem vrijednosti. Koji, kako najavljuje neprikosnoveni lider režima, očas može postati i turski, ruski ili kineski sistem vrijednosti...
Takve najave zapravo samo pokazuju kalkulantsku prirodu ove vlasti, a kako crnogorski građani nemaju nikakvo drugo iskustvo, onda ta kalkulantska logika postaje sveprožimajući agens ovoga društva... Zato ovdje u suštini o istinskom društvu još i nema zbora. Vlast hoće samo državu, okvir (jer u ime države se svašta može činiti, vjeruju oni), a ne društvo (suštinu) - jer društvo, gdje ga ima, obavezuje na određen model ponašanja... Ovdje svaka priča o državi završi lovom na izdajnike, zato smo daleko od - normalnog društva.
Ali događaj sa Rimskog trga pokazuje još nešto - antiženski refleks koji predugo opstaje u ovom i ovakvom crnogorskom društvu. Ne samo zbog toga što, kad se smjenjuju nepodobni, meni i dalje izgleda da se to lakše radi ako je u pitanju žena.
Naravno, razlozi tome su brojni i složeni, ali, kako god bilo, rezultat je jedno duboko antižensko “društvo”. Na duge staze to je golem problem. Društva koja počivaju na “podrazumijevajućoj opresiji” osuđena su na fašizam svakodnevice. Reakcija građana, uz sve nedoumice, ukazuje da se i ta opaka neosjetljivost tanji...
Na svu bijedu, neosjetljivost i zaostalost današnjeg crnogorskog prostora ukazuje i učestalost monstruoznih zločina protiv djece. Najnoviji takav slučaj je zapanjio javnost. Uvijek je tako - javnost se zgražava, ali, nakon izvjesnog vremena, sve se zaboravlja, do nekog sljedećeg slučaja. Bilo bi dobro kad bi to zgražavanje kome smo svi skloni, preraslo u jednu vrstu društvene inicijative koja bi se na kudikamo ozbiljniji način pozabavila svim oblicima porodičnog i nasilja nad slabijima. Uzgred - zamislite da se vlast bavi pravim, a ne izmišljenim problemima. U Crnoj Gori - gotovo nezamislivo.
Ali, oslušnite kako je jeziva i zastrašujuća rečenica kojom ta nesrećna žena “objašnjava” to što je uradila. Kaže, sa djetetom me nisu htjeli ni muž ni otac...
Pokazuje ova rečenica osnovnu dijagnozu ovoga društva, a iz koje proističu i svi ostali problemi - primitivizam. Žena, zarobljena između dva (jedina) izbora/izvora moći/potčinjavanja. Ona sebe doživljava isključivo kao funkciju (supruga, kćerka) u muškom svijetu. U kojem ona, njene želje i potrebe i ne postoje. Zato se ovakve stvari i dešavaju.
Bonus video:
