VEJSEL MIRZA HAMZA (1964 – 2013)
Moj otac prijatelj bijaše sa tvojim ocem.
Zajedno su navijali za Budućnost!
Ulica slobode broj 79 – centar Podgorice.
Govoraše mi otac: „Vodim te na kolače u poslastičarnicu 'Korzo'. Oni spremaju sebi – dajući tebi“.
Š.T. Hamza.
Ne razumjeh oca tada – ali rado bijah tu.
Mirza... dragi moj prijatelju – ti si bio pjesnik čiji je zanat spremao hranu, limunadu ili bozu – ali imao sam čast da iz tvojih ruku dobijem i knjigu stihova tvojih.
„Gazganice vo vakat” ili „Tragovi u vremenu“...
Zuvdija Hodžić u recenziji napisa: „...A Hamza je i pjesnik. Istinski. Jedan od najreprezentativnijih izdanaka razgranatog, vječno zelenog, duboko u kamen i zemlju, u vrijeme i prostor, uraslog goranskog stabla“.
Tvoj brat, Meša – spremaše takođe i hranu i piće... On je biolog.
Mirza i Meša - književnik i biolog, u sufijskom plesu - hranili su ljubavlju – breme devedesetih godina – nadam se, prošlog vijeka... I sa nama pobijedili rat!
Tada i nastaje ovaj prvijenac, štampan na Cetinju 1994. godine. Knjiga napisana na „nepriznatom“ goranskom jeziku.
Crna Gora – tvojoj Gori.
Vaš brat Mehmed, okom svoje kamere snimljenu – pokazao mi je prirodu u kojoj živi selo Rapča, Gora – gdje ste rođeni.
Otapali ste sobom, ledom od laži, okovana srca.
U dodiru sa Bogom - osmijeh vratiste na lica - onima koji obraza imaju!
Učili ste, sufijski mirni - da se u srce ne puca - jer u njemu Hrist živi. Muhamedova proročanska svijest – potvrdi kroz vas - sjeme riječi Kur'ana.
Bili ste braća iz Gore, ali sa nama - iz hrišćanstva, mističnim iskustvom sjedinjeni, a božanski različiti - ulicom naše slobode zagrljeni - spiritualno bezbjedni - živite.
Istorija je dobila perspektivu.
Na jasnom obzorju svojih riječi ukazaste na Džibrila.
Rastao sam sa vama učeći priče iz Islama.
Prolaznošu – neprolazni.
Smrtnošću – besmrtni.
Strpljenjem naoružani – putujemo mirni.
Mirza – prijatelju - u ime osmijeha Podgorice i Gora naših, hvala ti za bljesak svijesti.
Ko god te vidi – u svjetlosti je!
Miško ĐUKIĆ
Bonus video:
