Mrtvorođenče

U novijoj političkoj istoriji na pamti se da se kompletan politički Savjet jedne partije (samo)rasformirao saopštavajući da njegovi članovi ostaju vjerni izvornom programu partije.

Nije se ovo slučajno desilo Pozitivnoj Crnoj Gori. Ni u jednoj crnogorskoj partiji nije toliki procjep između onoga što su oni koji su je podržali mislili da će novoosnovana partija biti i onoga što je postala. Od kad je nestao LSCG, a SDP oboljela od moralne lepre, Crnoj Gori je potrebna nova partija rasterećena dvostruke hipoteke - saučesništva u ratovima i zločinima i predatorske privatizacije i kriminalizacije društva. Izgledalo je da će Pozitivna zauzeti taj ispražnjeni politički prostor i ulogu generatora društvenih promjena.

Počela je da djeluje u vrijeme prošlogodišnjih građanskih protesta koji su stvorili raspoloženje javnosti da se traži demokratska integracija društva, pravednija raspodjela društvenog bogatstva i oslobađanje od korupcije koja karakteriše režim. Od Pozitivne se očekivalo da sa istih pozicija bude inicijator postsuverenističke i postunionističke epohe u Crnoj Gori. Išle su joj naruku promjene u nekadašnjim unionističkim strankama, koje su iskazivale spremnost za saradnju sa takvom strankom ne dovodeći u pitanje suverenitet Crne Gore. Projekcija takve Pozitivne dočekana je sa nadom od nezavisnih medija i kritičkih intelektualaca.

Sve je nekako suprotno od očekivanog radilo vođstvo Pozitivne. U kampanji za oktobarske parlamentarne izbore Pozitivna je pokušavala da se pozicionira kao ni vlast ni opozicija, izjednačavajući po zaslugama za stanje u društvu jaku stoljetnu vlast i rascjepkanu slabu opoziciju. To je, u suštini, bilo aboliranje vlasti za kolaps u koji je dovela Crnu Goru.

Rezultati izbora potvrdili su da se crnogorsko društvo duboku u sebi prelama i da je zbog toga koalicija DPSDP izgubila izbore u najvećim centrima i u najvećim dosadašnjim uporištima; da je nastupio trenutak za partiju koja će inicirati promjene. Pozitivna je od petnaest procenata koji su joj prema prognozama stajali na raspolaganju, osvojila devet. Pošto je ušla u biračko tijelo DPS-a i SDP-a, to je bio veliki uspjeh, ali i opomena birača da ih nije ubijedila da je nosilac promjena koje traže.

Postizborna politika Pozitivne pokazala je da njeni lideri u glavi nemaju viziju o promjenama, već kalkulator koji računa kako se adaptirati na postojeću političku baruštinu. Poraz vladajuće koalicije u Nikšiću Pozitivna je pretvorila u mrcvarenje i demonstraciju nesposobnosti da prepozna šta je prioritet društva. Umjesto da pogura opoziciju da se od vlasti diferencira u odnosu na razvoj demokratije, ekonomije i prava ljudi, Pozitivna se pozicionirala desnije od vladajuće koalicije i crnogorske Srbe ucjenom učila crnogorstvu. Tražila je u Nikšiću za Kosovo više nego što bi tražio Ramuš Haradinaj (pošalica koja se priča u Malesiji).

Rukovodstvo Pozitivne je pokazalo da ne shvata da promjene može donijeti onaj koji ima snagu da druge u svoju viziju ubijedi; da razlikovati se od vlasti i dosadašnje opozicije ne znači biti bez osobina; da biti pozitivan ne znači nemati opozicionu svijest; da se predvodništvo u opozicionim akcijama ne postiže ruganjem opoziciji.

Pozitivna se ponašala kao da crnogorsko društvo vapi za rezervnim Krivokapićevim SDP–om, a ne za novom snagom koja spaja realnost i alternativnost. Njeni lideri nijesu shvatili da nije problem što je prebjegao Đurović, već što će, ako tako nastavi, prebjeći čitava partija. Zato je na ponovljenim izborima doživjela neminovni poraz.

Sada u parlamentu služi kao ukras. To važi za cijelu opoziciju, ali, s obzirom na potencijal za promjene koji je imala, pad Pozitivne je najveći.

Savjet Pozitivne učinio je nešto što može biti ljekovito. Hoće li to shvatiti vođstvo Pozitivne vidjećemo. Sumnju izaziva liderova manipulacija koji, po ugledu na lidera DPS-a, poziva kritičare iz Savjeta da se sa svojim političkim ambicijama učlane u partiju. Ako ostane gluva, Pozitivna će biti sezonska pojava ili će je, još gore, usisati gravitacija DPSDP, i za svoje potrebe vještački održavati u životu.

Tako adaptirana Pozitivna bi bila štetočina. Zato je važno da se u njoj dese ozbiljne promjene. Da se povrati izvornim ciljevima programa da bude, ljevičarski rečeno, avangarda promjena, a ne ispomoć režimu da sačuva postojeće stanje. Ako rukovodstvo Pozitivne to ne učini, Pozitivna će postati politički leš. Mrtvorođenče.