Nedavno mi se prijatelj, zaposlen u ministarstvu, požalio kako je prilikom poslovne proslave u restoranu bio ograničen izborom hrane i pića do određenog iznosa. Zbog jagnjetine koja nije dolazila u obzir, njegova sloboda izbora bila je ugrožena: “Razumijem da je kriza, ali to je već sramno”.
Za mene je opisani događaj bio prijatno iznenađenje, iako sam ovakav odnos vlasti prema nečemu što plaćaju građani smatrao potpuno normalnim, i nevezanim za krizu. Ručak oslikava, a afera “snimak” objašnjava, operativnu funkcionalnost saveza koji traje blizu sedamdeset godina i ima destruktivne ekonomske posljedice.
Riječ je o savezu naslijeđenom iz socijalizma između vlasti i zaposlenih u državnom aparatu. Sa jedne strane, u državnoj administraciji prisutna je izuzetno niska produktivnost rada, otud i ona narodna “radio ne radio, svira ti radio”, dok sa druge strane vladajući centri moći tolerišu nerad da se ne bi postavljalo pitanje njihovog kriminalnog djelovanja i trajanja svih ovih godina.
Naslijeđeni savez naše društvo već dugo vodi do samouništenja. Sama metodologija zapošl j av a n j a prikazana aferom “snimak” ima i svoj ekonomski aspekt. Davanjem prednosti glasaču DPS-a prilikom zapošl j avanja, mogućnost izbora limitira se na oko 30 odsto radno sposobnih, pa se gubi na kvantitetu i kvalitetu u mogućem izboru. Ovom metodologijom primaju se članovi saveza – korumpirani činovnici.
Da li biste ovu metodologiju primijenili u sopstvenom privatnom preduzeću i od stotinu prijavljenih za posao, u startu odbacili njih sedamdeset bez članske karte DPS-a? Pošto se odgovor prirodno nameće, da li onda primjena ove metodologije od strane DPS vlasti čini dobro državi? Vjeruje li ona zaista u mogućnost napretka primjenom ove metodologije i razmišlja li o budućnosti države?
Zarad mogućnosti da prisvajaju tuđe, centri moći su godinama prije krize, rasprodajom i trošenjem vrijednosti koju su stvarali naši preci, održavali savez. Ukinuta sloboda izbora jagnjetine nije posljedica svjetske ekonomske krize, naglog buđenja morala ili promjene svijesti kod vlasti, već slikoviti dokaz nemogućnosti ekonomije da i dalje održava prekobrojnu, korumpiranu i nesposobnu administraciju.
Naša današnja ekonomska realnost je rezultat rada u bliskoj nam prošlosti. Vlast ubrzano povećava zaduživanje, a cijenu daljeg održav a n j a štetnog saveza nećemo plaćati samo mi već i naša djeca. Naše društvo postalo je ohlokratija – vladavina manjine uz pomoć korumpirane DPS mase. Ukinut je interes držav e i svih građana, a stvoren interes vrha DPS-a i njenih članova.
Na žalost centara moći na vlasti, ohlokratija kao model političkog sistema je poznat još od antičke Grčke i pokazala se ne samo neodrživom i tragičnom za vladara, već i po ekonomiju i sudbinu same države i naroda. DPS masa to sa velikim zakašnjenjem počinje da uviđa. Predugo je vjerovala u naslijeđeni savez i sa lakoćom prihvatala progon izmišljenih “neprijatelja države”, onih koji javno ukazuju na probleme.
Progon i dalje traje. Da bi administracija postala funkcionalna i ekonomski održiva potrebno je slijediti osnovnu logiku, birati sposobne sa znanjem, umjesto poslušnike sa članskom kartom, uz vraćanje odgovornosti i zakonitosti u radu na svim nivoima.
Da li je realno očekivati da postojeća vlast, koja je okr užena poslušnicima bez odgovornosti i dovoljne stručnosti, nešto mijenja? Za rukovodstvo DPS-a, naslijeđeni savez je prirodan pa je počelo da vjeruje da je od Boga izabrano - “Filipa je Bog dao da bude predsjednik Crne Gore”.
“Božiji izabranici” neophodne promjene ne mogu sprovesti, jer bi savez nerada i krađe morao da prestane da postoji, a ubrzo bi mnogi od njih bili promijenjeni. Socijaldemokratska partija godinama u č e stvuje u vlasti, održavanju saveza i uništavanju države. Ako uskoro ne napuste savez i “božije izabranike”, dijeliće neizbježnu sudbinu vlasti u ohlokratiji.
Bonus video:
