Moja radoznalost za ustavnim normama nastala je zbog različitog tumačenja konkurskih uslova za predsjednika države. Da ne “dosoljavam”, ali da podsjetim, SDP je, nezadovoljan odlukom da se Filip Vujanović ponovo kandiduje za predsjednika Crne Gore, u skladu sa Ustavom, preko svojih poslanika pokrenula postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti te odluke.
Formalno, postupak je pokrenut zbog stava SDP da bi gospodinu Vujanoviću, pod uslovom da pobijedi na izborima, to bio treći mandat. Suštinsko protivljenje SDP-a da gospodin Vujanović ponovo bude predsjednik Crne Gore je njegova izjava da postojeća himna Crne Gore ne odgovara njegovom muzičkom, a naročito pjesničkom filingu, te da ne bi imao ništa protiv da se ona promijeni, ili makar prepolovi. Ipak, on svakom zvaničnom prigodom himnu odsluša. Ne znam što u sebi pjeva jer ne otvara usta pa da zaključim na bazi mimike.
SDP-u (a i meni) takođe smeta što dio opozicije u početku nije htio da podigne zadnjicu dok se himna svira, a sada i ne ulaze u prostoriju dok se taj obred ne završi. Sličan odnos je i prema zastavi.
Na pokrenuti postupak SDP-a, Ustavni sud je odlučio na način koji nije zadovoljio pokretača postupka, pa i glavnog poslanika u liku predsjednika Skupštine Crne Gore.
Ustav Crne Gore nije knjiga od dva slova, niti zakon od samo jednog člana. Ustavna norma je i “Odluka Ustavnog suda je obavezna i izvršna”. Obavezna i izvršna i za predsjednika Skupštine, koji svojim javnim ponašanjem i uputstvom za glasanje svojih pristalica na predsjedničkim izborima pokazuje da ne poštuje pomenutu odluku Ustavnog suda.
I himna i zastava i Ustavni sud su normirani Ustavom Crne Gore. Nepoštovanje bilo koje od tih i drugih normi je nepoštovanje Ustava Crne Gore, tj. Crne Gore same. Bez izuzetka!
Stiče se utisak da se u Crnoj Gori čita samo ona ustavna norma koja je aktuelna u datom trenutku, a sprovodi se kako kome odgovara. Sada je aktuelan izbor predsjedniak države. Međutim, od donošenja Ustava promijenile su se tri Skupštine i četiri Vlade, a u Ustavu piše da Vlada predlaže, a Skupština donosi plan razvoja Crne Gore, pojedinačno najvažniji dokument naše države. Niti je Vlada što od toga plana predlagala, niti je vječiti predsjednik Skupštine makar javno opomenuo Vladu zašto to ne uradi. Plan razvoja nije samo forma, pa ni u našem nedefinisanom obliku kapitalizna, već i norma koja bi se morala poštovati, ali istovremeno i mjera uspješnosti Vlade.
Bez plana nema ostvarivog i ravnomjernog razvoja Crne Gore. Pojedinačne, od slučaja do slučaja odluke Vlade o novim investicijama i prodajama državne imovine, često međusobno kontradiktorne ne mogu zamijeniti plan razvoja. Takav plan bi morao sadržati prioritete, bilanse i izvore ulaganja, ali i bilanse efekata. Mi toga nemamo. ,,Ima li pilota u avionu’’ koji se zove Crna Gora.
Ustavna norma je i “Ekonomsko uređenje zasniva se na slobodnom i otvorenom tržištu... samostalnosti privrednih subjekata i njihovoj odgovornosti za preuzete obaveze u pravnom prometu”. U skladu sa ovom normom su i odredbe Zakona o privrednim društvima:
Akcionarsko društvo je pravno lice koje je svojom imovinom i obavezama potpuno odvojeno od akcionara.
Akcionarsko društvo odgovara za svoje obaveze cjelokupnom svojom imovinom.
Akcionari nijesu svojom imovinom odgovorni za obaveze društva.
KAP je akcionarsko društvo koje je dužno da posluje u skladu sa Zakonom o privrednim društvima. Država Crna Gora je akcionar u KAP-u, pa kao i svaki akcionar toga društva, ona ima prava i obaveze koje mu daju akcije koje posjeduje, a to je 29.4% akcionarskog kapitala KAP-a, čiju vrijednost ne znamo. Te akcije država nije stekla na način i u postupku predviđenim zakonom. Nije jasan ni interes Crne Gore da stupi u posjed tih akcija, koje su do sada koštale državu oko 300 miliona eura, samo po osnovu nekakvog ugovora o poravnanju.
Zakonom o privrednim društvima određeno je koja su prava isključivo u nadležnosti skupštine akcionara. Ta prava su nabrojana u 12 tačaka, a riječ je o svim najvažnijim odlukama za akcionarsko društvo i ne mogu se prenositi.
Prije godinu održana je vanredna sjednica Skupštine Crne Gore na kojoj su se nezakonito donosile odluke i zaključci koji su u isključivoj nadležnosti skupštine akcionara KAP-a. Sada nešto slično hoće da se ponovi na redovnoj sjednici Skupštine Crne Gore. Crna Gora, preko svoje Skupštine ili Vlade nema pravo odlučivanja u KAP-u veće od 29.4% i to samo na sjednici skupštine društva. Po Ustavu, Vlada “vodi unutrašnju i spoljnu politiku”, ali i “izvršava zakone, druge propise i opšte akte”, pa i Zakon o privrednim društvima. Skupština CG, prema Ustavu, “odlučuje o zaduživanju Crne Gore”. Iako u Ustavu nije preciznije normirano, valjda se podrazumjeva da se to zaduživanje vrši za korist, a ne na štetu Crne Gore.
Moguća rješenja evidentnih problema u radu i poslovanju KAP-a su:
Vanredna ili redovna sjednica skupštine akcionara KAP-a na kojoj bi se razmatrao izvještaj o radu i poslovanju Društva, kao i izvještaj o reviziji finansijskih iskaza Društva urađen od strane izabranog nezavisnog revizora. Na redovnoj godišnjoj sjednici skupštine akcionara bira se novi odbor direktora, pa se kroz njegov izbor direktno može napraviti značajna promjena u upravljanju i vođenju poslova društva, kao i vršenje nadzora nad tekućim poslovanjem.
Pokretanje postupka stečaja KAP-a, kod Privrednog suda. Programirani i dobro sproveden stečaj ne treba i ne mora biti na štetu radnika, ali može biti najpreči način ozdravljenja firme, ako joj ima lijeka. Dosadašnji način “spasavanja” KAP-a najsigurniji je put za njegovu propast.
Ali, prije svega čist račun. Revizijom utvrditi vrijednost imovine, nominalnu vrijednost akcija, iznos gubitaka, ali i iznos sredstava, po svim osnovama, koje je Crna Gora uložila u KAP poslije privatizacije. Naravno, prije svih odluka neophodna je i objektivna studija o isplativosti (i)kakvog KAP-a.
Uporedo izvršiti i reviziju poslovanja Rudnika boksita kao privrednog društva povezanog sa KAP-om čiji nagomilani gubitak u poslovanju, od privatizacije do danas iznosi 102 miliona eura, što je veće od ukupnog prihoda toga društva od prodaje rude za isti period. Ekonomski apsurd, a firma još postoji.
“Dobro je vratiti se i sa polovine pogrešnog puta”. A dokle smo mi stigli?
Bonus video:
