Poštanski državni činovnik traži od opštinskog rukovodioca (vladajuće) partije da potvrdi moralno-političku podobnost kandidata za posao. Prisluškuju i uhode nezavisne intelektualce, novinare i civilni sektor. Montiraju se sudski procesi i hapšenja. Ustav, najviši pravni akt, odavno je stavljen van funkcije. Ovakvo stanje u našem društvu je posljedica toga što je svijest ljudi koji vladaju formirana u jednopartijskom režimu, pa su se i način vladanja i društveni odnosi zamrzli na nivou 1945. Ta svijest već dvadeset i četiri godine oblikuje naš zajednički istorijski projekat (državu).
“Kako da spriječimo da država koju stvaramo ne postane Frankenštajn koji će uništiti samu slobodu koju treba da štiti? Sloboda je rijetka i osjetljiva biljka. Um nam govori, a istorija potvrđuje da je koncentrisanje moći velika prijetnja slobodi” - Milton Fridman. Koncentracija političke i ekonomske moći u Crnoj Gori upravo dostiže svoj vrhunac, o čemu govore i reakcije institucija države. Umjesto da štite slobodu, štite moćne. Posebno se ističe kontinuirano orgijanje tužilaštva nad logikom zdravog razuma. Potvrđuje da smo od naše države napravili Frankenštajna.
Kvalitetnih ljudi koji bi bili u stanju da “razmrznu” svijest vlasti i stvorenog sistema crnogorsko društvo ima dovoljno, ali veliki broj sposobnih je postao vezan za vlast. Uspjela je da ih privuče nekontrolisanom moći. Pri tom, svaku kreaciju morali su prilagoditi interesu centra moći, pa su lišeni mogućnosti kreacije. Postali su šrafovi za očuvanje Frankenštajna. Među njima su profesori, ljekari, sudije, bankari, privrednici, umjetnici. U današnjoj Crnoj Gori bi i najveći geniji, poput Tesle, izgubili inovativnost i zamrli.
Mehanizmom istorijski poraženog totalitarizma vlast nije samo ugušila kreativnost sposobnih i političku slobodu. Uspjela je da ideološki totalitarizam transformiše u totalitarizam političke oligarhije spregnute sa organizovanim kriminalom. Ovakav novostvoreni društveni sistem tjera sve građane da budu korumpirani i kriminalni, pa samim tim i nemoralni radi opstanka u njemu. Stvoreni sistem ne samo što je civilizacijski neodrživ, već je neodrživ i ekonomski.
Svi građani, među njima i članovi DPS-a, osjećaju neophodnost promjene i potrebu za ukinutom slobodom. Međutim, zavisnost od uspostavljenog sistema kod većine izaziva osjećanje nemoći, pa samim tim i lične nezainteresovanosti. Većina čeka da se problem sam riješi ili da ga riješi neko drugi, najčešće misleći na Evropsku uniju. To se neće dogoditi. Sloboda i ekonomski prosperitet se ne poklanjaju, oni se moraju osvojiti.
Nemogućnost otpočinjanja neophodne promjene od strane vladajuće oligarhije je očigledna. Ona nema problem samo sa zamrznutom sviješću, već je zarobljena i u strahu od svog čeda - Frankenštajna i promjene koju ne može izbjeći. Ona će za njih biti najbolnija. Ni sama opozicija ne pokazuje dovoljnu snagu za potrebnu društvenu promjenu. I u njoj su mnogi zarobljene svijesti ili su vremenom postali šrafovi. Za ubrzanje neophodnog procesa i demontažu nakaradnog sistema biće potrebno da mnogi iz raznih društvenih oblasti i sa različitih političkih pozicija prestanu biti šrafovi Frankenštajna kako bi proces evolucije zamrznut 1945. godine bio nastavljen. Proces pred nama je interes svih građana. On će trajati i zahtijevaće nekoliko smjena vlasti.
Frakcije u DPS-u koje su dostavile seriju snimaka, reagovanje i pokajanje dr Iva Đurišića, otvaranje pitanja nezakonitog prisluškivanja, zahtijevaju ličnu hrabrost i moraju biti podržane. To su prvi vidljivi izvađeni šrafovi i otvorene pukotine u Frankenštajnu koje treba produbiti da bi se razvio proces povratka političke slobode bez koje nije moguća kreativnost društva i ekonomski prosperitet. Svako dalje odlaganje procesa demontaže stvorenog sistema vodiće kompletno društvo ka daljem moralnom, kulturnom, političkom i ekonomskom urušavanju do njegovog potpunog kolapsa. U tom slučaju Frankenštajn može umrijeti i država prestati da postoji. Zato dugo odlaganu promjenu, zadatak naših očeva, moramo konačno obaviti i ne smijemo ga ostaviti našoj djeci kao što su oni nama.
Koncentracija političke i ekonomske moći u Crnoj Gori upravo dostiže svoj vrhunac, o čemu govore i reakcije institucija države. Umjesto da štite slobodu, štite moćne. Posebno se ističe kontinuirano orgijanje tužilaštva nad logikom zdravog razuma. Potvrđuje da smo od naše države napravili Frankenštajna.
Bonus video:
