Službe, mafije, albanski ekstremizam i kler (SMAK) opasno ugrožavaju Zapadni Balkan. Tradicionalno poimanje efikasnosti diplomatije je da je sila njeno najjače sredstvo. Iako sporo, relevantni činioci međunarodne politike, ipak počinju uočavati gdje je danas smještena najveća sila te iste politike. Nijesu to više niti elitne vojne divizije, niti je to nuklearni faktor. Najjača sila je u sprezi državnih i vojnih službi, mafija, ekstremista i klera. Službe se zovu državnim, a suštinski nijesu državne.
One su težišno postale njihove – mafijaške. Časni pojedinci tih službi skoro da ne mogu više ništa pametno uraditi. Posljednja im je šansa da, o svemu što znaju, obavijeste javnost i tako sačuvaju lično dostojanstvo. Kler je, tradicionalno, najveći proizvođač otrovnog nacionalizma. Albanski ekstremisti sve to vrlo vješto koriste radi ostvarenja njihove nacionalno bolesne ideje. One velikodržavne.
Preko SMAK-a danas se igraju najopasnije geopolitičke igre. Pravoslavna ratobornost je najveća istorijska šteta pravoslavnih naroda. Manipulacijama, te iste štete, pretvarane su u nacionalne mitove. Pravoslavni fundamentalizam je u ofanzivi, pa nije isključeno da se podastre nova geopolitička platforma o sveslovenskom udruživanju. Inače, to je vjekovni san ruske pravoslavne crkve.
Ujedinjena Evropa i hrišćansko izmirenje odavno su nekima trn u oku. A sve to se najlakše može ugroziti preko SMAK-a. Lobiranje je najopasnija koruptivna mreža, a što SMAK obilato koristi. Vašingtonske i briselske administracije su i neoprezne i neotporne.
Hrvatska dosta teško liječi svoje decenijski nagomilane probleme, ali država i narod su spaseni. Formula je jednostavna – dok vlast ne udari na vlast, strada narod, a država je u riziku. Problemi u Hrvatskoj su se počeli uočavati, a zatim i rješavati, tek onda kada je došlo do nekoliko smjena vlasti i kada je vlast udarila na vlast.
Malo gdje je geopolitika umiješala prste, kao što je slučaj sa Srbijom. Sada je vidljivo da SMAK Srbiju decenijama koristi kao svoj poligon.
A zašto se to nije otkrilo ranije, nego baš sada? Zato što je poslije nekoliko smjena vlasti tek sada vlast udarila na vlast. Od svih aktuelnosti u Srbiji danas je najveća ona koja ukazuje na vezu premijera Dačića sa licima iz kriminogenih struktura. Istina je da SPS nije platila cijenu koju zaslužuje zbog njene ranije pogibeljne politike koja je Srbiju mnogo koštala. Ali, zašto se Dačićeve veze sa kriminogenim krugovima potežu sada, ako su državne službe i prethodne državne vlasti sve to znale?
I dalje je otvoreno pitanje da li je Dačić znao kakve su mu zamke namještene. Ali, nema dileme, sve je to bilo poznato njihovom zajedničkom političkom ocu. Koji je ujedno i glavni pravoslavni (čitaj geopolitički) kapo. Odgovor je jednostavan. Da li iskreno ili nesvjesno, Dačić je otvoreno krenuo u rješavanje kosovskog pitanja putem pregovora i beskompromisno vodi Srbiju u evropske integracije.
Zbog toga se Dačićeva politička glava traži baš danas. Valja podsjetiti da je svako približavanje Srbije Evropi, u posljednja dva vijeka, tu politiku neko platio ili glavom ili izgnanstvom. Ali, bez obzira na političku sudbinu Dačića, Srbija je spasena. Dupla igra, bučne evropske priče s jedne, i ruskog tutorstva i ucjena, sa druge strane, demaskirana je. Vlast je udarila na vlast, pa će narod biti spasen.
Narod će se znati izboriti sa SMAK-om. Građanima Srbije danas je jasnije šta sve može zadesiti običnog čovjeka kada službe, mafije, ekstremisti i kler ovako mogu da lome predsjednika vlade, kojeg bi inače trebalo da štiti cjelokupna državna infrastruktura. Sam Dačić nema opravdanja za upadanje u zamku, pa makar to bilo neznanje, naivnost ili nešto treće. Procesi su nezaustavljivi. Građani Srbije konačno odlučuju o sudbini svoje vlasti.
Kada su šezdesetih godina prošlog vijeka građani Francuske odbili reforme, koje je inicirao veliki general i veliki državnik Šarl de Gol, on je izgovorio čuvenu rečenicu: „Obožavam Francusku, prezirem Francuze“. Podnio je ostavku na dužnost predsjednika Pete Republike i otišao u samoizolaciju. Francuzi su tek nakon dvije decenije uspjeli popraviti ono što je veliki državnik tada kanio učiniti.
Ništa tako ne opisuje stanje duha građana Crne Gore, kao što ga opisuje pomenuta izreka generala de Gola. Crna Gora se obožava, a prezir među građanima je faktičko stanje. Preziru se i oni gore i oni dolje i oni ravni sebi i... Crnogorska pizma (zavist, zloba i netrpeljivost) je izraženija nego ikada do sada.
Osim onih malobrojno hrabrih, koji to javno izgovaraju, većina se nalazi u stanju utrnutosti. U čemu je problem? Narod strada samo zbog toga što ovdje nikada do sada vlast nije udarila na vlast i što SMAK gazduje državom. Ne treba gubiti nadu. Proces je otvoren, Crna Gora je sljedeća na redu. Dva su moguća načina razrješavanja decenijskih problema. Svrgavanje ili brza evolucija? Svrgavanje je uvijek bolno. Nagon za osvetom je snažno prisutna zaostavština plemenskog mentaliteta.
Brza evolucija je rješenje. Šta to znači? Građani nipošto ne smiju nasrtati na državne institucije, ali, zato na svim narednim izborima moraju uskratiti podršku DPS-u, koja preko SMAK-a, Crnom Gorom vlada decenijama. SMAK iz Crne Gore odavno djeluje transkontinentalno. Crnogorci rizikuju da budu prezreni na širokom prostoru.
DPS vlast nikada nije služila narodu, ali zato se uvijek služila narodom. Čovjek gladnog stomaka će teško prihvatiti da nešto pojede na veresiju, dok su gladnoj duši veresija i otimanje najslađi.
Posebno ako je državno. Još jedna podjela u Crnoj Gori je na vidiku. Na ljude gladnih stomaka i na one gladnih duša. Masovno uskraćivanje podrške DPS-u sačuvaće zdravo tkivo te partije.
Poslije političkih promjena vlast će udariti na vlast, a zdravo tkivo DPS-a će odigrati istorijsku ulogu mirne tranzicije crnogorskog društva. Oslobođeno od SMAK-a, zdravo tkivo DPS-a će doći na vlast u Crnoj Gori. Kažem „doći“, jer oni u suštini nikada nijesu ni imali vlast, nego su nevoljno služili DPS SMAK-u. Tada će se postići politički konsenzus da se rasformiraju sve službe, a time neutrališe i SMAK.
Ozdravljena policija, te ozdravljeno tužilaštvo i sudstvo će moći zaštititi Crnu Goru od svih SMAK-ova. Dugogodišnja dupla igra, sa bučnom evroatlantskom pričom, sa jedne, i tihom okupacijom od strane ruskih tajkuna, sa druge strane, biće prekinuta. Ovo je put mirne tranzicije u kojoj će vlast udariti na vlast, ali će narod, država i zdravo tkivo DPS biti sačuvani. Održi li se DPS SMAK na vlasti, neminovno je da će se Crna Gora izroditi u neofašističku državu. Tada je svrgavanje neizbježno. A onda?!
Bonus video:
