U očekivanju dana D, tj. početka pregovora između CG i EU, možda smo mogli i sebi samima i jedni drugima, što diskretnije, postavljati neka pitanja. Ali, nijesmo, dan D je došao i sad smo "pod lupom". Naravno, ne zbog EU, već zbog uređenja poslova u sopstvenoj kući. Mnogo šta je trebalo uraditi.
Mogla su nam pomoći nekadašnja iskustva, kada bijasmo Evropa. Mlađi jednostavno ne vjeruju da je bilo drugačije od ovoga. Starije ta sjećanja i iskustva suviše bolno podsjećaju na vrijeme humanog i normalnog društva.
Prije dvadeset i jednu godinu u Strazburu, marta 1992.g., prihvaćena je od strane Evropskog savjeta i Stalne konferencije lokalnih i regionalnih vlasti Evrope, Deklaracija o pravima građana u gradovima. Iste godine, i onih koje su uslijedile prava građana u crnogorskim gradovima su krenula u regresiju, koja je u toku. O kojim pravima govorimo?
O pravu na odlučivanje o prostoru kao obuhvatnom, zajedničkom i nedjeljivom resursu. Zapravo o pravu na vremeno–prostor.
Nije u duhu aktuelne tajnovitosti kojom su obavijeni Upitnik EU i Odgovori CG, ali predlažem sljedeće razmatranje – šta sadrži pomenuta Deklaracija i kakva je naša stvarnost u poređenju sa tim.
U proteklih osamnaest godina zemlje EU su prilično odmakle u primjeni usvojene Deklaracije. Držali se pojedinci, organizacije, lokalne zajednice, regioni i države dogovorenog. Iz prave. Donosili i prije i poslije i druge zajedničke povelje, deklaracije, odluke, dokumenta o zajedničkom evropskom prostoru – i radili i rade na njihovom ostvarivanju i unapređivanju.
Vjerovatno ćemo i mi slično, čim razvijemo "administrativne kapacitete" i stvorimo "demokratski ambijent" i "finansijske pretpostavke" i ... Deklaracija o pravima građana u gradovima glasi kako slijedi (1): " Polazeći od činjenice da korišćenje prava u gradovima treba da bude zasnovano na solidarnom prihvatanju dužnosti, građani evropskih gradova imaju pravo na sljedeće:
1. BEZBJEDNOST: Grad mora da bude u najvećoj mogućoj mjeri bezbjedan i siguran i zaštićen od delikvenata i agresije.
2. NEZAGAĐENA I ZDRAVA SREDINA: Sredina mora da bude zaštićena od buke, a vazduh i zemljište zaštićeni od zagađivača. Priroda i prirodni resursi takođe moraju biti zaštićeni od raznih polutanata.
3. ZAPOSLENOST: Grad mora da stvara uslove za zapošljavanje. Svaki pojedinac ima pravo da učestvuje u ekonomskom razvoju grada i ima pravo na ličnu, finansijsku autonomiju.
4. STANOVANJE: Adekvatna ponuda i izbor stanova u skladu sa mogućnostima svakog pojedinca i porodice koji garantuje pristojne uslove života i pravičnost.
5. MOBILNOST: Neograničena mobilnost i sloboda kretanja i harmonična ravnoteža korisnika javnih komunalnih sistema i usklađen razvoj između javnog saobraćaja i pratećih funkcija.
6. ZDRAVSTVO: Objekti i instalacije zdravstva moraju biti razvijeni do nivoa koji stanovnicima obezbjeđuje fizičko i psihičko zdravlje.
7. SPORT I DOKOLICA: Sport i dokolica sa rekreacijom moraju biti dostupni svim građanima bez obzira na starost, dohodak, i druge statusne karakteristike, a grad mora da razvija široku ponudu objekata i instalacija za sport i rekreaciju.
8. KULTURA: Dostupnost i participacija na širokoj skali kulturnih i kreativnih aktivnosti.
9. MULTIKULTURNA INTEGRACIJA: Istovremeni razvoj zajednica sa različitim kulturnim, etničkim i religioznim karakteristikama.
10. VISOK KVALITET ARHITEKTURE I FIZIČKE OKOLINE: Razvijanje što kvalitetnijih arhitektonskih oblika i pažljiva restauracija istorijskog i arhitektonskog nasljeđa.
11. HARMONIZACIJA FUNKCIJA: Funkcije stanovanja, rada, komuniciranja i raznih socijalnih aktivnosti treba da budu harmonično i stvarno razvijene.
12. PARTICIPACIJA: Pluralističke i demokratske strukture i urbani menadžment karakterišu se saradnjom između različitih činilaca. Saradnja mora da bude zasnovana na pomoći, informacijama i što manjoj regulaciji.
13. EKONOMSKI RAZVOJ: Lokalne zajednice treba da budu veoma opredijeljenje u pogledu stvaranja direktnih i indirektnih uslova za ubrzani ekonomski rast.
14. ODRŽIVI RAZVOJ: U svim slučajevima u kojima lokalni organi nastoje da uspostave ravnotežu između ekonomskog rasta i životne sredine.
15. ROBE I USLUGE: Lokalni organi vlasti dužni su da preko odgovornih organizacija (javna preduzeća) privatnih preduzimača ili mješovitih organizacija, ponude svojim građanima dovoljan obim, strukturu i kvalitet odgovarajućih dobara i usluga.
16. PRIRODNA BOGATSTVA I RESURSI: Lokalni organi vlasti su obavezni da racionalno upravljaju i gazduju imovinom i resursima na svojoj teritoriji.
17. LIČNA OČEKIVANJA: U gradu moraju vladati takvi uslovi koji su pogodni za realizaciju dobrobiti i individualnih, socijalnih, kulturnih, moralnih i duhovnih vrijednosti.
18. MEĐUOPŠTINSKA SARADNJA: Građani imaju pravo da učestvuju u svim oblicima saradnje sa opštinama i gradovima svoje zemlje i drugih zemalja bez ikakvih posrednika i raznih drugih ograničenja.
19. FINANSIJSKI MEHANIZAM I FINANSIJSKA STRUKTURA: Lokalni organi vlasti treba da budu osposobljeni za blagovremeno iznalaženje finansijskih sredstava za finansiranje potreba i aktivnosti koje su definisane u ovoj deklaraciji.
20. RAVNOPRAVNOST: Lokalni organi vlasti su dužni da svim građanima osiguraju gore navedena prava, bez obzira na pol, starost, porijeklo, socijalni status, ekonomski i politički položaj ili na psihičke i fizičke nedostatke. Predstojeći lokalni izbori u Nikšiću i Andrijevici, a zatim i izbor predsjednika države, dobar su povod da sebi postavimo pitanje: ko i kako odlučuje o pravima građana u gradovima? Da odlučimo o solidarnom prihvatanju dužnosti da bi se ostvarila prava građana (iz Deklaracije i druga). Ili da sve ide "na bolje" kao i u protekle dvije decenije?
Bonus video:
