Idol - (grč. eidolon - lik, slika, sjena, utvara) predmet nekritičkog prihvatanja, slijepog obožavanja
Susret budućih studenata preduzetništva/preduzetnika sa vječnim premijerom i ministrima, “idolima nacije”, dosta nam govori o budućnosti naše zemlje. Osnova preduzetništva je inovacija kojom stičete komparativnu prednost u odnosu na konkurenciju pa samim tim ostvarujete veći profit i razvijate se brže od ostalih.
Budući studenti su sa divljenjem slušali predavanje “idola nacije”. Došao je da im se predstavi kao inovativni preduzetnik. Da ih mudro posavjetuje na osovu iskustva koje je stekao kao sedmostruki premijer. Rezultati Prve banke i njegovih biznis projekata su svima dobro poznati. I onih na nivou nacije takođe. Osjećamo ih svakodnevno kroz nove poreze. Inovacije koje je primijenjivao nijesu za ovu priču, jer nijesu iz sfere biznisa.
Ministri su došli da javno pozovu studente da se upišu na premijerov privatni, a ne na državni univerzitet. Komparativnu prednost objasnio je sam premijer. Učlanite se u DPS, to su vrata uspjeha.
Budući studenti su izrazili veliku zahvalnost profesoru Vukotiću, tvorcu “crnogorske ekonomske škole” i velikog broja vodećih kadrova koji “uspješno” vode ovu državu kroz ekonomske procese na čelu sa moćnim “idolom nacije”, profesorovim poslovnim partnerom. Ovo me podsjetilo na predavanje profesora Vukotića iz decembra 1999. godine “Teorijske osnove crnogorske ekonomske škole” koje je uticalo na to da kao student odlučim da ne upišem preduzetničku ekonomiju. Danas sigurno ne bih upisao UDG.
Naime, u početnom dijelu svog tadašnjeg predavanja profesor je objasnio kako je “doba tranzicije povratilo značaj liberalizma, shvaćenog kao ideologije individualizma, slobode i izraženog značaja moralnosti.” Ovo je zaista zadivljujuće djelovalo na mlade ljude. Bile su to vanvremenske ideje i načela za koja vjerujem da je i dan danas najbitnije probuditi u mladim ljudima.
Ono što je tada djelovalo poražavajuće i neprihvatljivo za mene kao studenta, a danas me užasava, bio je drugi dio predavanja u kojem je profesor istakao: “Shvatimo, jaki ste koliko je jaka mreža kojoj pripadate! Mreža nema vrhove, već jaka čvorišta! Ne težite da budete centralni vrh, već da budete čvorište – oslonac što većem broju ljudi iz mreže. Kad jednom ispadnete iz mreže, povratak je težak i moguć je samo na obodu mreže.” Profesor je ubrzo postavio pitanje promišljajući o ideji mikrodržave: “Da li će Crnoj Gori uopšte kroz desetak godina trebati Vlada ili se može preći na sistem preduzetničkog kabineta?”
Podrazumijevalo se - umreženog. Bio sam zatečen, bolje reći preneražen. Profesor je svjesno stvarao vojsku podanika. Lojalne pripadnike mreže, sa jasnim instrukcijama o njihovom očekivanom djelovanju. Upozoreni su da ne streme vrhu i šta ih čeka ukoliko napuste mrežu. Toliko o slobodi, individualizmu i moralu. Uvodni citat predavanja je zahtijevao izmjenu, trebalo je da glasi : “Ne pitaj što država može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za mrežu, - za DPS!”
Da bi centar mreže koju je opisao profesor postao centralni vrh, morao se izdignuti iz ravni mreže. Nastala je neka vrsta trodimenzionalne piramide na čijem je vrhu ON, “Idol nacije” koji kontroliše cijelu mrežu i, po potrebi, može direktno da daje instrukcije svakom članu mreže.
Tada nijesam u potpunosti razumio opasne posljedice ovakvog djelovanja u budućnosti. Bio sam mlad. Nijesam uzeo u obzir i četvrtu dimenziju, vrijeme. Tokom vremena, mreža je postala toliko masivna da je došlo do iskrivljenja prostora. Stvoreno je novo ekonomsko uređenje - jednopartijski parazitski kapitalizam. Njime zaista upravlja umreženi preduzetnički kabinet i danas se konačno možemo pohvaliti da imamo crnogorsku ekonomsku školu – podaničku ekonomiju.
Ono što je kreator mreže previdio jeste samoodrživost iste. Sistem koji guši individualizam i slobodu pojedinca ne može pružiti šansu inovaciji, te samim tim nije ekonomski održiv. Rađanje inovacije zahtijeva konkurenciju. Iz želje za napretkom ka centralnom vrhu u mreži razvio se samo jedan oblik inovativnosti – podanička, lišena svakog vida slobode, individualnosti i morala. Pripadnici mreže sada parazitiraju na organizmu koji umire. Zato taj sistem polako ali sigurno jede samog sebe i čvorišta mreže postaju sve slabija. Bila je ovo lekcija iz komunizma koju očigledno nijesu dobro naučili. Želja za usponom na centralni vrh “najvećeg sina naših naroda i narodnosti” bio je previše inspirativan za balkanske “idole nacije”.
Svaki pravi preduzetnik (slobodan, individualista i moralan) raduje se krizi koja je zahvatila ovaj jednopartijski parazitski kapitalizam. Ona je njegov najjači saveznik protiv podaničke ekonomije. On je naučio da se bori, da funkcioniše van mreže, da preživi u svim uslovima. Inovacija je njegova svakodnevna aktivnost, i on uživa u njoj. On se adaptirao na uređenje koje dugo traje, poput virusa koji mutira. Razvio je otpornost na sve otrove mreže.
Zato je moja poruka studentima da ne postanu dio mreže. Postanite virus! Ne prihvatajte strah kao vrijednost na kojoj mreža počiva. Ko nije spreman da izgubi, nikada ne može ništa ni stvoriti. Ali ako izgubite sebe nikada nećete pronaći svoj sopstveni put. Jer on je cilj. Postaćete samo čvorište u mreži. Poslušajte grupu Piloti: “Ne veruj u idole”. Bila je to pjesma za drugačiju energiju mladosti, koja nije dobila šansu u ovom vremenu, jer su došli balkanski “idoli nacije”. Pjesma koja će se jednom ponovo pjevati, kad idol postane eidolon.
Bonus video:
