Suočen sa masovnim nezadovoljstvom članova sekte "165K", Vođa je prinuđen da kao ključni prioritet Vlade istakne "poboljšanje životnog standarda". Dugogodišnje sprovođenje pogrešnog modela privrednog rasta zasnovanog na neoliberalnoj ideologiji, dovelo je do očekivanih posljedica. Za neke od nas očekivanih, a za veliki broj građana Crne Gore, pa i članova sekte, očiglednih. Model zasnovan na rasprodaji resursa, potrošnji, trgovini, uvozu i zaduživanju je potrošen i sada proizvodi efetke koji su očigledni za sve veći broj građana. Najviše su pogođeni upravo članovi sekte "165K" koji su već godinama naviknuti da njihov uspjeh ili neupjeh u životu. Životni standard direktno zavisi od mjesta u hijerahiji organizacije. Potpuno zavisni od DP SS DP režima izgubili su i elementarni instikt za konkurenciju, sopstveni napor, rad i preduzetništvo. Kada presuše državni i partijski izvori, ogromna većina njih dolazi u fazu teškog siromaštva, depresije, zaduženja. Birači opozicije su mnogo vitalniji, godinama naviknuti da sami rješavaju svoje probleme i pronalaze sopstvene strategije opstanka. Članovi sekte očekuju da će Vođa sada pronaći čudotvorne načine, kako da njih 165.000 nastave da žive od svoje lojalnosti i bez ikakvih sopstvenih napora da učine svoje živote boljim. Vođa će biti pritisnut masovnim zahtjevima za zapošljavanje, rješavanje dugova, pozajmica i drugim transferima iz budžeta. Paradokslano zvuči, ali izgleda da je krajni rezultat neoliberalnih refromi Đukanovića & Vukotića da poslije 20 godina tranzicije, država, tj. Vlada, ostane najveći poslodavac, najveći kreditor, najveći dužnik, najveći investitor, najveći preduzetnik, najveći kupac. Šta se desilo sa slobodnim tržištem, preduzetništvom, privatnom inicijativom? Mogu li visoki funkcioneri Saveza komunista i najodaniji kadrovi komuniste, druga Slobodana Miloševića, Đukanović & Vukotić da sprovedu liberalne refrome?
Ideja da se životni standard građana poveća na račun direktnih i masovnih transfera iz budžeta je suluda i opasna. To članovi sekte očekuju, to je, na kraju krajeva Vođa i obećao svojih pristalicama. Javna potrošnja je već toliko velika da niko normalan ne može da pomisli, a kamoli da pokuša, da je poveća kako bi izašao u susret zahtjevima birača DP SS DP. Nivo javne potrošnje nije veliki, nego je BDP mali, davno je upozoravao prof. Branko Horvat.
Demokratski front nudi radikalni zaokret. Odbacivanje potrošenog neoliberlanog modela i prelazak na model države blagostanja. Da bi se povećao životni standard, potreban uslov je da se poveća BDP, a dovoljan uslov je da se on ravnomjerno raspoređuje. BDP se može povećati na odživ način samo povećanjem proizvodnje i izvozom. Zato mi predlažemo hitan prelazak na model privrednog rasta koji se zasniva na proizvodnji, investicijama, štednji i izvozu. Vođa i dalje industriju u Crnoj Gori doživljava kao problem, teret i recidiv prošlosti. Demokratski front, naprotiv, kao jedini mogući put oporavka i kreiranja održivog privrednog sistema. Samo u slučaju da imamo efikasnu, konkuretnu i modernu industriju, možemo imati konkuretnu i efikasnu privredu. Istina je da se i najrazvijenijim privredama svijeta 50% BDP kreira u sektoru usluga, ali je važno posebno istaći da je najmanje 1 od 5 radnih mjesta u sektoru usluga direktno, a 2 do 3 indirektno, vezano za industriju (istraživanje, dizajn, marketing, konsalting, tehnologije)...
Mala ekonomija, koja koristi euro, sa izvozom koji pokriva svega petinu uvoza, ne može biti održiva i sigurno tone ka dužničkom ropstvu i bankrotu. Nastavljanje istim putem znači neminovno pogoršavanje životnog standarda, smanjenje plata i penzija i otpuštanja ljudi. Stvari su prilično jasne, moramo napraviti strategiju ekonomskog razvoja i novu industrijsku politiku. Moramo znati od čega ćemo živjeti, šta ćemo raditi, šta protizvoditi i gdje to prodavati. U ekonomiji je poznat termin "potencijalni dohodak". On podrazumjeva maksimalni nacionalni dohodak u situaciji kada proizvodne faktore (zemlju, rad i kapital) maksimalano uposlimo u najefikasnijim sektorima i djelatnostima. To svakako nije ni trgovna, ni turizam, ni ugostiteljstvo. Naravno, za novi model privredog rasta neophodna je svijest o stanju u ekonomiji zemlje i suštinskim razlozima krize, jasna politička vizija, spremnost da se donose hrabre i nepopularne odluke i vjera u sposobnost nacije da krene drugim putem. Neophodna je beskrajna ljubav prema Crnoj Gori, ogromno znanje i spremnost na žrtvu. Stanje u zemlji ne može promijeniti na bolje aktuleni Vođa. To se jasno vidi iz ekspozea. Prijetnje ostavkama, smanjenje zarada ministara, pooštravanje radne discipline, podsticanje straha od premijera, podizanje obrva, mahanje prstom i druge manifestacije moći koje odišu jeftinom demagogijom, neće riještiti ekonomsku krizu. Crna Gora treba dubinske i suštinske reforme. Ekonomija je , ipak, prirodna nauka. A kako davno reče Leonardo de Vinči: "Priroda nikad ne krši svoje zakone".
Bonus video:
