Zvono

Uustavnim sistemima, kao što je to slučaj sa Crnom Gorom, ovlašćenja predsjednika države su prilično limitirana u odnosu na ovlašćenja nosioca izvršne vlasti. Međutim, ova državna funkcija je izuzetno važna kao stabilizator sistema, posebno u onim parlamentarnim demokratijama gdje su česti izbori i smjene vlada.

Kako autoritet predsjednika države primarno potiče iz činjenice da je to državna funkcija čijeg nosioca građani biraju neposredno i da kod ove državne pozicije postoji ustavno ograničenje u pogledu broja mandata, trebalo bi ovu funkciju štititi od eventualnih kompromitacija koje bi mogle nastati kao posljedica "širokih pravnih tumačenja".

DILEMA

U Crnoj Gori, već skoro godinu dana, na javnoj sceni je dilema da li predsjednik države, g. Filip Vujanović, ima pravo ponovo se kandidovati za ovu visoku državnu funkciju. Javnost se uglavnom opredjeljuje prema političkom profilu predsjednika i kao argumentacija dominiraju pitanja koja nijesu opredjeljujuća (državni simboli, sopstvena pripadnost nekoj od političkih partija, personalna kombinatorika nosioca državnih funkcija itd.), a ne ustavna dozvoljenost eventualne treće kandidature aktuelnog predsjednika. Isticanje da je uvaženi predsjednik države najpopularnija ličnost, da potiče iz ugledne pravne porodice, da je političar izuzetnog iskustva, dobar čovjek i slično su argumenti koji nemaju odlučujući uticaj na dobijanje pravilnog odgovora na postavljenu dilemu. Odgovor je jedino u Ustavu i zakonu za njegovo sprovođenje.

USTAV

Ustav Crne Gore u čl. 97 precizno utvrđuje da „isto lice može biti predsjednik Crne Gore najviše dva puta“. Citirana norma bi bila sasvim dovoljna da riješi dilemu da ne postoji činjenica da je predsjednik države svoj prvi mandat započeo kao predsjednik Republike (članice složene države) i to prije usvajanja Ustava iz 2007. godine. Takođe, pojedini autori u prilog prava na treći mandat prave analogiju sa Srbijom i činjenicom da se Boris Tadić po treći put kandidovao za mjesto predsjednika države, te da je ustavna norma koja tretira pitanje mandata istovjetna u crnogorskom i u srpskom ustavu, te da su obojica svoj prvi mandat započeli prije sticanja državne nezavisnosti. Navedena argumentacija nepobitno stoji, ali njeni zastupnici prave mali, ali vrlo važan previd.

PREVID

Nesporno je da su ustavne norme u Srbiji i Crnoj Gori kada je u pitanju mandat predsjednika države istovjetne, kao i da je istovjetna situacija sa prvim mandatom g. Tadića i crnogorskog predsjednika. Međutim nije istovjetna pravna situacija kada su u pitanju ustavni zakoni za sprovođenje ustava. U Ustavnom zakonu za sprovođenje Ustava Republike Srbije u članu 18. pod nazivom „Mandat predsjednika Republike” eksplicite stoji: “Izbor predsednika Republike iz člana 3. stav 2. ovog zakona smatraće se prvim izborom u smislu člana 116 stav 3 Ustava“. Za razliku od srpskog Ustavnog zakona naš ustavni zakon nema ovakvu normu, već ima član 2. koji integralno glasi: “Organi vlasti u Crnoj Gori i drugi državni organi, organizacije i službe i organi lokalne samouprave nastavljaju sa radom do isteka vremena na koje su birani, u okviru prava i dužnosti utvrđenih Ustavom, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.” Dakle, za razliku od srpskog ustavopisca koji je ustavnim zakonom u članu 3. ograničio mandate i naložio održavanje izbora za narodne poslanike i predsjednika Republike i za to utvrdio rok, crnogorski ustavopisac je produžio mandate nosiocima vlasti do isteka mandata. Pritom nije, poput srbijanskog ustavopisca, propisao da se “izbor predsjednika države ima smatrati prvim izborom”.

ZVANJE I ZNANJE

U narodu postoji misao koja glasi: „Zvanje i znanje obavezuju“. Predsjednik crnogorske države ima istaknuto zvanje i nesporno pravničko znanje. Činjenica da se na pitanje da li ima pravo na novi – treći mandat ne izjašnjava i saopštava „da ima svoje tumačenje“ jeste legitiman pristup ovom problemu ali ... Sa tako važne adrese, kao što je funkcija predsjednika države, odgovor bi trebao biti određeniji, jer nije za vjerovati da navedene pravne činjenice nijesu poznate, kao što nije za vjerovati da ih tako iskusan pravnik, a g. Vujanović to nesporno jeste, ne zna tumačiti. U konačnom bilo bi jako loše ako bi ova „pravna dilema“ ostala i dalje dilema ili bi odgovor na nju dali glavni odbori političkih organizacija. Kako nije očekivati da Ustavni sud prejudiciono riješi ovo pitanje, ka putu traženja odgovora neka posluži sljedeća priča iz crnogorske istorije.

GOSPODAR I DOMAĆIN

Priča glasi: Dolazi kralj Nikola u jedno crnogorsko selo i nakon zdravice domaćina upita zašto ga nijesu dočekala zvona sa mjesne crkve. Domaćin, pomalo zatečen pitanjem, odgovori da za to ima najmanje deset razloga. „Reci mi prvi“ reče Gospodar. „Nemamo zvono“ odgovori domaćin. „E pa kad je tako ostale razloge mi nemoraš navoditi“ odbrusi crnogorski suveren. Stoga bi se, u prilog našoj današnjoj priči, dalo zaključiti da za treći mandat aktuelnog predsjednika nedostaje - zvono (pravni ustavni osnov).

bane.rd@t-com.me