Ne mogu se oteti utisku da se ovih dana stvari vraćaju unatrag baš kao u onom vicu gdje čuveni Mujo uporno stavlja ručicu mijenjača u rikverc misleći da oznaka R znači reli vožnja.
Slučaj prvi: Đukanović
Višestruki povratnik, gospodin Đukanović se odlučio da spasi naciju i preuzme kormilo države. Ovdje se postavlja pitanje elementarne pristojnosti pomenutog gospodina, kao i nesposobnosti dr uštva da se suoči, ne sa prošlošću, već sa budućnošću. Izgleda da nas je čak i sijenka Đukanovića, gospodin Lukšić, uplašila mogućeg otklona od stereotipnog života kojeg proživljavamo tako što mu se pola divi a pola ga kritikuje. Mogućnost da obje polovine ostanu bez predmeta divljenja i kritike je bila toliko strašna, da je njegov povratak bio neminovan. Kao rezultat toga, sada imamo dobro poznatu situaciju u kojoj se izgleda najbolje osjećamo i koja najviše pogoduje jutarnjem ispijanju kafe kojoj je prijetila opasnost od nedostatka tema. Ovako, igrače sve već znamo, imamo uviježbanu retoriku da ih hvalimo i napadamo i ponovo se draž jutarnje kafe i ogovaranja vratila u crnogorske gradove.
Slučaj drugi: Front
Taman kada su mnogi od nas pomislili da je konačno pamet nadvladala emocije, i da ćemo konačno u liku i dijelu DF-a imati konstruktivnu opoziciju svjesnu svojih grešaka koje se više ponoviti neće, desio se Nikšić. Iako svjesni da nepoštovanje zakona, a u ovom slučaju himne Cne Gore zasigurno daje veliki manipulativni prostor vladajućem režimu, a samim tim umanjuje šansu ka smjeni vlasti, oni su ostali istrajni u svojoj odluci da ne poštuju nešto što se poštovati i treba i mora. Da je njihova čistotota neupitna, pa da ih razumijemo, ovako imamo jednog konstituenta DF-a koji je izglasao sve ono što drugom konstituentu smeta pa sada zajedničku frustraciju liječe neracionalnom principijelnošću. Takođe je problematično čuti kritike na fašističku prošlost autora druge dvije strofe himne od nekoga ko i sam ima problema sa otklonom od tekovina fašističke prošlosti. Svjesni svega gore navedenog, gospoda iz DF-a moraju shvatiti da samo njihovo mijenjanje može dovesti do promjene režima u suprotnom istrajanje na stavu, mi smo opozicija i samim tim smo u pravu, ne može dati željeni rezultat.
Slučaj treći: Gotovina
Da hod u rikverc ne bude nešto tipično samo za Crnu Goru pobrinuo se Haški tribunal odlukom da oslobodi Hrvatske generale Gotovinu i Markača optužene za ratne zločine. Možda će zvučati paradoksalno, ali ovom odlukom najveća šteta je nanijeta baš samoj Hrvatskoj i njenim građanima oduzimanjem svijesti da je neko i u njihovo ime počinio ratni zločin. Na ovaj način stasavaju nove generacije kojima će se optuženi za ratne zločine predstavljati herojima, i koji će teško napraviti otklon od stava da se na Srbe gleda kao na neprijatelje. Sva ta euforija po hrvatskim trgovima teško može izbrisati kolone prognanih i ubijenih u akciji Oluja. Ova odluka može biti okidač da se i drugi pritajeni nacionalisti i šovinisti povampire pa da se preko noći anulira sve ono što se mukotrpno godinama radilo na pomirenju u regionu.
Zaključak
Poražavajuće je da su akteri devedesetih godina ponovo u igri, ako hoćemo da budemo maliciozni možemo reći da je potrebno pustiti i ostale „junake“ tih godina na slobodu i kolo može ponovo da se zavrti baš kao u stara“ dobra“ vremena.
Bonus video:
