Znam da zvuči kao kakva Harmsova priča, ali, hajde da probamo da povjerujemo, samo na tren. Ode akademik u Skoplje, završi posao, sjedne da objeduje sa makedonskim kolegom i crnogorskim ambasadorom, i, ni te ni ove, što veli narod, oplete po dragoj mu domovini. Kud će, što će, ambasador odmah povjerljivu depešu. Nekom greškom depeša ne završava u Ministarstvu vanjskih poslova, već u lokalnom magloidu, poluzvaničnom glasilu Službe, gdje urednik pakuje javni skandal – Akademik vrijeđao Crnu Goru.
Moram priznati da priča o skopskim uvredama djeluje krajnje neubjedljivo. Ko bi normalan pričao takve stvari u takvom okruženju. Nije valjda da Crnogorac (kako se god osjećao) mora otići (makar) do Makedonije da otvori svoju napaćenu dušu.
Planeri ove afere sigurno žele samo jednu, prostu stvar – Đurovićevu ostavku. Ili ćutanje. To je ponekad veoma slično. On misli to što misli, sviđalo vam se ili ne, no nemoguće je dovesti u pitanje njegovo pravo da tako misli. To što ovdašnji političari imaju drugačiju naviku ophođenja sa intelektualcima, zasluga je baš ovdašnjih intelektualaca. Pogledajte kako hajkaju na šačicu kritički nastrojenih, kojom pomamnom predanošću, opsesivnošću koja svakako nadilazi realni značaj bilo kakve kritike i kritičara. (Tolika mržnja, ako mene pitate, možda bi bila shvatljiva da kritičari kroz Podgoricu šetaju u tenkovima… Doduše, sadašnjim poslodavcima su lako zaboravili – baš tenkove.)
Naravno, za tu vrstu intelektualne “nezainteresovanosti” kriv je, dijelom, i akademik Đurović. On je očito u proteklim godinama pronašao funkcionalan modus za vlast: oni su vjerovali da je akademija neko važno mjesto, a akademici su znali gdje su pare, te se tu pronašao jedan obostrano poželjan status kvo. CANU ne dira vlast, vlast finansira CANU. Koja je, da paradsoks bude veći, svoje veze sa Beogradom otanjila upravo u mandatu Đurovića, povezujući se sa raznim regionalnim i kontinentalnim akademijskim asocijacijama…
Koliko god vam akademik Đurović bio simpatičan ili nesimpatičan, što god mislili o političkom angažmanu CANU – a nema sumnje da je u najvećem dijelu njenog postojanja bila ključna ispostava beogradskog paternalizma nad (intelektualnom) Crnom Gorom, koliko god se čaršijski „patrioti“ radovali ovakvoj čistki, ne smijete pristati na ovo. Ili budite spremni da se sjutra slična stvar desi i vama...
Da imaju grama pameti ovome ne bi smjeli da se raduju ni akademici iz DANU. Nije stvar u Đuroviću, niti bilo kome pojedinačno, ali, iz ovoga je očigledna metodologija ove vlasti. Ako je stvar u disciplinovanju neposlušnog, a jeste, onda je riječ o skandalu na koji bi, da je sreće, trebalo da svi reaguju, bez obzira na to što mislili o građaninu / naučniku / funkcioneru Momiru Đuroviću.
Obračun sa prvim čovjekom zlosrećne CANU došao je do usijanja. Sada bi da ga otjeraju, makar po cijenu ostavke kompletnog rukovodstva akademije. I neko će od njih predložiti – kolektivnu ostavku, naravno. To je, ako se sjećate, bio metod i u tzv. “AB revoluciji”. Od istih autora. U svakom predsjedništvu ili komitetu, ili kako se to već zvalo, bio je po jedan zadužen da odmah, tobož iznerviran i “principijelan”, podnese ostavku. Da krene... Ti su, kasnije, uglavnom bili u prvim redovima pučističke vlasti.
Očito da ministarka i ekipa ne mogu da ga slome (legalnim) sredstvima pa su odlučili da se pređe na druge strategije. Komandni lanac funkcioniše – ambasador doušnik, novinar-urednik-specijalac na zadatku, državni medij kao doušnička tribina (hm, kao da je to nešto novo), i eto – likvidacije neposlušnog.
Zamislite vi ambasadora koji se bavi takvim poslom – izvede ljude na ručak, onda vjerovatno insistira na još jednoj buteljci vina, pa još jednoj, a onda počne da provocira i kako god okreneš on ima „izvještaj“.
Ali, zar je to posao crnogorskog diplomate, zar ga crnogorski građani za to plaćaju? Da bude maštoviti provokator i doušnik? Ne vjerujem da građani ove države žele takve predstavnike po svijetu, koliko god vlast želi, izgleda, baš takve.
Uzgred, ovakvu namještaljku spremili su čovjeku kojemu su, oni isti, nedavno, uredno platili milion eura da baci pogled na budućnost Crne Gore.
Na koncu, možda gospodin Đurović odista nije rekao da je Crna Gora staljinistička država, ali, nakon ove i ovakve afere ja nemam sumnju – jeste. Sa ovom vlašću i sa intelektualcima koji odbijaju da vide o čemu se radi, Crna Gora jeste staljinistička država. Dokaz je upravo rukopis vlasti u aktuelnoj čistki...
Bonus video:
