Najveći gubitnik ovih izbora je ideja bojkota izbora. Riječ je o ideji koju je zagovarao značajan broj političkih i parapolitičkih opozicionih aktera tokom prve polovine ove godine. Bolje reći, sve do raspisivanja izbora. Vrijedi podsjetiti da nijedna od partija i koalicija nije bilo čime uslovljavala svoj izlazak na izbore.
Visoka izlaznost od preko sedamdeset odsto pokazala je da su građani Crne Gore još uvijek vrlo zainteresovani za politiku i aktivni u izboru poželjne političke opcije. Pokazalo se da građani i politički akteri vjeruju da su izbori najbolji način da se unapređuje demokratija. Broj nevažećih listića je sličan onom sa prošlih izbora. Broj rasutih glasova je gotovo četiri puta manji i vrijedan samo tri mandata podijeljenih između DPS (2) i DF (1).
Najveći pobjednik izbora je Pozitivna Crna Gora. Umorne i razočarane birače referendumske većine privukla je političkom ponudom koja se vrijednosno i politički smjestila u krug referendumske većine (nesporna državnost i simboli, za EU i NATO).
Pozitivna se nije otvoreno konfrontirala sa vladajućom koalicijom, nije oštricu retorike usmjerila prema Đukanoviću i njegovom poslovnom okruženju, korupciji i organizovanom kriminalu kao što to već godinama radi tradicionalna opozicija.
Nakon izbornog slavlja, rukovodstvo Pozitivne će morati da odgovori na pozive dviju velikih političkih grupacija ili da insistira na ideji manjinske vlade Pozitivne, koja je teorijski moguća ali praktično teško ostvariva, a politički neodgovorna.
U periodu koji slijedi, tražiće se odgovori na pitanje za kakvu politiku se u stvari zalaže Pozitivna. Narandžasti balon ispražnjen od političkog sadržaja i političkog personaliteta mogao bi brzo da odleti sa političke scene.
SNP
... je platio cijenu “malokrvne politike” i nepristajanja na priključenje DF pod uslovima dvije manje opozicione stranke. Rukovodstvo stranke je prošlo medijski linč, odlazak nekoliko važnih figura i kampanju vodilo na nejasnim osnovama i sa okrnjenom infrastrukuturom. U suštini, SNP je platio cijenu distanciranja od uobičajene opozicione retorike i političkih meta, dok s druge strane rukovodstvo nije pronašlo drugu privlačnu političku strategiju, naročito kada je riječ o širenju baze birača u prostoru drugih identiteta. Umjesto toga, u kampanji je skliznuo u nacionalnu retoriku od koje se godinama pokušavao distancirati. Tako je SNP ostao negdje između starih i novih birača. Pred kakvim izazovima se tokom godine našao, SNP je čak pokazao zavidnu žilavost.
DF
SNP, Nova i Pokret za promjene su u ranijem sazivu parlamenta imali 29 poslanika. U narednom će imati trideset poslanika. DF je porastao na račun pada SNP. Preraspodjela unutar trideset tradicionalnih opozicionih mandata ukazuje na ograničenja političke strategije tri opozicione stranke. Demokratski front za svoj rezultat može zahvaliti Miodragu Lekiću, Predragu Bulatoviću i SNP-u.
Vlada koju bi sastavio DF sa stranakama mimo koalicije DPS i SDP je teorijski moguća, a onaj ko bi uspio da sastavi takvu zaslužio bi nagradu za političku umješnost. Takva ideja najprije zavisi od Pozitivne i SNP, a zatim od niza manjinskih stranaka tradicionalnih partnera DPS.
Osim posla u vezi sa formiranjem vlade, pred DF je i posao u vezi sa formiranjem Skupštine Crne Gore. U slučaju parlamentarne transformacije DF u dva (Nova srpska demokratija i Pokret za promjene) ili više poslaničkih klubova (klub M. Lekića i klub P. Bulatovića) Socijalistička narodna partija biće i dalje najjača opoziciona partija. To je situacija koju bi DF i njegovi konstituenti najradije izbjegli, ali više poslaničkih klubova daju brojne druge mogućnosti parlamentarnog djelovanja, očuvanja identiteta stranaka i njihovog finansiranja.
DPS
Najznačajniji trendovi se osjećaju kroz relativni pad podrške koaliciji DPS-SDP, što je ovu koaliciju dovelo prvi put u posljednjih deset godina u poziciju da traži partnere za sastavljanje Vlade. Ipak, treba znati da je na prošlim izborima za koaliciju koju je predvodio Đukanović glasalo 168.290 birača, a da je na ovim izborima glasalo 163.112 hiljada pri čemu je Bošnjačka stranka, na ranijim izborima članica koalicije sada imala više od 15.000 glasova, a HGI takođe ranije članica koalicije imala preko 1500 glasova.
Ovi podaci čine “pobjedničku” matematiku opozicije nešto relativnijom kategorijom.
S druge strane, pad povjerenja u DPS na lokalnom nivou, naročito u Nikšiću al i u Podgorici ima važan politički ali i simbolički značaj. Pokazuje se da biračko tijelo ipak reaguje na loše rezultate vlasti i način vladanja.
Povratak Đukanovića
U priči o povratku Đukanovića, najduhovitiji su glasovi koji se kunu u vladu DF i povratak Đukanovića na premijersko mjesto. Interesovanje javnosti za ime novog premijera je razumljivo, naročito u zemlji u kojoj prvi čovjek najveće stranke koja je pobijedila na izborima nije i predsjednik vlade, već skoro dvije godine.
Ipak, četvrt vijeka formalne vladavine jedne partije ili jedne koalicije još uvijek je prihvatljivija opcija od četvrt vijeka vladavine jednog čovjeka. Zato je povjerenje u Lukšića u konkurenciji starih partijskih drugova i dalje relativno visoko u međunarodnim krugovima.
Predsjednički izbori
U susret predsjedničkim izborima i tradicionalna vlast i tradicionalna opozicija će morati da relativno brzo odluče o svojim kandidatima. DPS između Đukanovića i Vujanovića, a DF, SNP i Pozitivna o zajedničkom kandidatu sposobnom da zadobije podršku manjinskih partija.
Bonus video:
