Danas na sastanku Savjeta ministara energetske zajednice u Budvi, vršilac dužnosti ministar Kavarić i kopredsjedavajući komesar Etinger, vodiće diskusiju o tome da li treba usvojiti Regionalnu energetsku strategiju vrijednu 44 milijarde dolara.
Za Regionalnu energetsku strategiju četiri najveća bloka u Evropskom parlamentu, Svjetski fond za prirodu (WWF) i CEE Bankwatch i desetine NVO širom regiona smatraju da ima ozbiljnih nedostataka. Detalji o velikom broju pitanja pokrenutih oko ove nesrećno sklepane strategije dostupni su na http://seechangenetwork.org/.
Ono što je još gore jeste to što je ova strategija razvijana iza zatvorenih vrata, uprkos višestrukim pozivima NVO i evropskih parlamentaraca da im se dozvoli da je vide u formi nacrta. Danas u Budvi donijeće se odluka o strategiji koju desetine miliona stanovnika u regionu nijesu imale priliku da komentarišu i koju će građani platiti kroz rast cijena i poreza.
Naravno da će vam ljudi koji su radili na Ugovoru o energetskoj zajednici reći da su imali javne „konsultacije“ i komesar Etinger je čak ono što su radili opisao kao „dobar početak“. Međutim, činjenica je da je ono što oni nazivaju konsultacijama zapravo bilo kršenje njihovih sopstvenih zakonskih obaveza Ugovora energetske zajednice.
Tu ironija ne prestaje, jer je 12. septembra, drugim riječima, prije svega mjesec dana, Evropska komisija poslala dopis Evropskom parlamentu i drugim institucijama EU pod nazivom „Korijeni demokratije i održivog razvoja: evropski angažman sa građanskim društvom u spoljnim odnosima“.
Ovo je odlična analiza uloge i vrijednosti građanskog društva i to je definitivno štivo iz kojeg komesar Etinger, direktor Sekretarijata energetske zajednice Slavčo Nejkov i vršilac dužnosti ministra Kavarić mogu dosta naučiti ne samo čitajući ga i od njegove primjene jer poziva na „novi EU odnos” (prema građanskom društvu).
U dopisu se navodi da „Komisija predlaže unaprijeđen i više strateški pristup u angažmanu sa lokalnim građanskim organizacijama (CSO) u svim regionima, uključujući zemlje u razvoju, susjede i buduće članice“.
Ono što je najvažnije navodi se i da „EU vrednuje dinamično, pluralističko i kompetentno građansko društvo i priznaje važnost konstruktivnih odnosa između država u CSO“ i dodaje da će naglasak politike EU biti na uključivanju CSO u cilju izgradnje snažnijih demokratskih procesa i sistema utvrđivanja odgovornosti i postizanja boljih razvojnih ishoda“.
Bilo bi smiješno da nije tragično, međutim, ovaj dokument zapravo preporučuje promovisanje „značajnog i strukturiranog učešća CSO u domaćim politikama partnerskih zemalja, u programskom ciklusu EU i u međunarodnim procesima“. Do danas Regionalna energetska strategija – koju je uglavnom platila Evropska unija – izgleda kao knjiški primjer „kako ne uključivati građansko društvo“.
Nažalost, to nije sve: Ne samo da strategija ima ozbiljnih nedostataka, Evropski pralament je preko poslanika, među kojima su Marija Eleni Kopa (socijalisti i demokrate, Grčka), Edvard Kukan (demohrišćani, Slovačka) Jelko Kacin (liberali Sovenija) i Franciska Brantner (Zeleni, Njemačka), izrazio duboku zabrinutost povodom nje, već su potpisnici Ugovora o energetskoj zajednici izgleda prekršili svoja pravila, ali ministar Kavarić – koji predstavlja Vladu Crne Gore kao predsjedavajući Savjeta ministara, nema demokratski mandat da ispuni tu ulogu.
Od nedjelje 14. oktobra njegova stranka nema čak ni prostu većinu u parlamentu Crne Gore i kao takva uloga gospodina Kavarića je samo uloga vršioca dužnosti. Kao takav on ne bi trebalo da bude uključen u bilo kakve nove ili značajne odluke na bilo kojem nivou dok ne bude postignut dogovor o vladi u parlamentu Crne Gore.
Imajući u vidu sve gore navedeno, osjetljivu i pravnu odluku koju Savjet ministara može i treba da donese, jeste da odloži usvajanje nacrta energetske strategije i da ga pošalje na vanjsku procjenu koristeći mehanizam pod nazivom Strateška procjena okruženja; to je direktiva EU za koju su se sve zemlje u regionu potpisnice SSP obavezale da će primijeniti.
Bila bi krajnja ironija kada bi jedna institucija koju finansira EU i čiji je kopredsjedavajući komesar EU, bila optužena za veliki jaz između politike i prakse u radu.
Bonus video:
