Spremam se za odlazak na svjetski sportski megaspektakl, meč za titulu prvaka svijeta u profesionalnom boksu između vladajućeg šampiona Vladimira Klička i izazivača Marijuša Vaha, koji će se održati 10. novembra u Hamburgu. Na meč me, kao svog gosta, pozvao lično Vladimir Kličko. Nesumnjivo da je ovaj događaj mnogo interesantniji za svjetske medije od crnogorskih političkih izbora i nijesam planirao do izbora pisati kolumne, ali sam promijenio odluku inspirisan poplavom „demokratije“ koju proizvode političke snage koje su prije šest godina sve učinile da Crnu Goru izbrišu sa lica Zemlje. Pošto moja „politička partija“ nosi ime MONTENEGRO i s obzirom da sam na svojim leđima iznio njen crveni barjak na profesionalni ring u Beču prije gotovo dvije decenije, moram se pozabaviti izjavama samopromovisanih demokrata koji i danas sve čine da naude Crnoj Gori.
Shvatam one koji su, dok sam ja kao student, a posle i bokser, šetao predivnim Beogradom i učio od njega, ispijali Nikšićko pivo po crnogorskim birtijama i sanjali da budu veći Srbi od Karađorđa. Ti isti danas, pošto ovaj san nijesu ostvarili, hoće da većinu u Crnoj Gori učine manjinom. Većina u Crnoj Gori su, da ih obavijestim, CRNOGORSKI RODOLJUBI, koju pored Crnogoraca čine i njene nacionalne manjine, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati, na koje je domovina Crna Gora ponosna.
Ove političke izbore, slušajući priču onih koji su prije šest godina pocijepali sve raspoložive rezerve obuće u svojim kućama, skačući od Beograda do svjetskih metropola, moleći istrajno da Crna Gora ne povrati svoju suverenost, smatram nastavkom referenduma za nezavisnost. Nijesam se čudio što su to činili predvodnici srpskog nacionalnog korpusa, ali me iznenadilo što im je društvo pravio danas aktuelni predsjednik Pokreta za promjene. I pored unaprijed poklonjenih 10% glasova od međunarodne zajednice, ova družina je izgubila referendumsku bitku. Crna Gora postade samostalna, a njima, prvenstveno SNP-u i Novoj srpskoj demokratiji, izgleda, to još nije jasno.
Gledao sam jednog njihovog usplahirenog stranačkog prvaka kako nespretno diže ruku, udara u sto ispred sebe i kaže da će njegova partija zaštititi Srpsku crkvu i srpski jezik u Crnoj Gori i vratiti simbole države koji su nas, po njegovim riječima, vezivali i zamijeniti one koji nas, opet po njegovom dumanju, razdvajaju.
Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori smatram privilegovanom. Više se ona bavi državom Crnom Gorom u posljednjih 20 godina, nego obrnuto. Njeni prvaci su izrekli mnogo ružnih riječi na račun Crne Gore i Crnogoraca. U ovoj državi postoji i Crnogorska pravoslavna crkva koja nema svoje vjerske objekte, već su svi u posjedu SPC. Po logici stvari, prije nego je nad Crnom Gorom izvršena agresija od strane Srbije 1918. godine, najvjerovatnije da su to bili, manastiri Crnogorske pravoslavne crkve. Moj Bog se zove Svemir, dakle nijesam pristalica nijedne zemaljske crkve niti njen advokat.
Kao dijete sam govorio srpsko-hrvatskim jezikom, poslije raspada SFRJ srpskim, a danas crnogorskim jezikom. U sva tri jezika izgovarah iste riječi, moj crnogorski ima 30 slova. U Srbiji je zvaničan jezik srpski, u Hrvatskoj hrvatski, pa ne vidim razlog da u Crnoj Gori ne bude crnogorski. Dakle, gospodo politički Srbi iz Crne Gore, molim vas da shvatite da u ovoj zemlji ima više ljudi koji žele suverenu Crnu Goru od vas koji je ne želite i koliko god svoja nejaka politička pleća naprežete da nanesete neku neprijatnost Crnoj Gori, taj vaš trud će biti uzaludan. Tako nanosite najveću nesreću onom dijelu srpskog naroda u Crnoj Gori koji ne sjedi u parlamentu i ne prima sramnu nacionalnu penziju za to sjedenje kao vi i vaši politički prijatelji, po tom pitanju, iz vladajućih stranaka. Sami ste je sebi, van svjetskog iskustva, dodijelili i ne stidite se da je primate iako nosi naziv, crnogorska. Da sumiram, ni Srpska pravoslavna crkva, ni srpski jezik u Crnoj Gori nijesu ugroženi. Željene zastave i himne gospoda, kojoj se ne sviđaju zvanične crnogorske, mogu do mile volje gledati i slušati u svojim domovima.
Četrnaestog oktobra će se na Crnu Goru udariti vilama i grabuljama, a sve pod izgovorom borbe za demokratiju. Šaljive demokrate se bore za vlast u zemlji čije postojanje, kao nezavisne, pogoršava njihovo zdravstveno stanje.Teško da će od crnogorskih rodoljuba dobiti neki glas pa predviđam, po običaju iz ranijih izbornih kampanja, da će 15. oktobra poslije glatkog poraza i na ovim izborima, oni koji žele vlast unižavajući Crnu Goru tražiti nove po hitnom postupku. Jer oni su sjajni, ubijediše samo sebe, ali već više od 20 ljeta ne znaju šta je, makar jedna, pobjeda.
Bonus video:
