Kič

Nikada neću razumjeti kako jedan umjetnik internacionalne reputacije, svjetska persona, što se ono kaže, može pristati na ulogu u jeftinoj provincijskoj opereti.

Čak, u određenom smislu, mislim da bi bilo čistije da je Marina Abramović došla u Crnu Goru i izjavila da podržava aktuelnu vlast, nego ovako, “da se vlasi ne dosjete”, dolazi na uručenje najveće nacionalne nagrade par nedjelja prije izbora.

OK, kad može Klint Istvud da podržava Romnija, a Opra Vinfri Baraka Obamu, zašto ne bi mogla i ona da podrži Mil Sunga?

To bi bilo čistije, kažem, koliko god bilo začuđujuće ili razočaravajuće. Ovako – ona kao nema ništa sa jednom živopisnom pseudoelitom, ali je ipak pristala da odigra ulogu koja joj naprosto – ne priliči.

Marina, nakon ovakve fešte (začinjene suzama i njeguškom pršutom) mora da bude svjesna da će – hipotetički, baš ona, sjutra, poslužiti kao “sredstvo” za legitimizaciju vlasti koja – batina novinare, guši slobodne medije, postavlja nove standarde u korupciji i povezanosti sa organizovanim kriminalom, na koncu – riječ je o vlasti koja promoviše kao umjetničku paradigmu ogavni akademski/nacionalni kič, nešto što je nespojivo sa Marininim radom.

Ali, nakon ovoga, nakon njenih suza, kada im se god prigovori nešto od ovoga, oni će odgovoriti – Marinom.

Oni će biti u zagrljaju sa planetarnom ikonom, a kritičari će biti neki “neostvareni”, “sramotni” i “frustrirani” ljudi.

Oni laju na nas, ali, Marina je sa nama… Dakle, poslužiće se njome na način koji njoj, kao istinskoj umjetnici bez granica, ne bi smio da bude prihvatljiv.

Njena umjetnost je sasvim surotna od bilo kakvog (pa i patriotskog) kiča. A ono što smo vidjeli i čuli toga dana na Cetinju bio je upravo – patriotski kič.

I meni najzanimljiviji sloj “događaja” – u Crnoj Gori poznajem mnogo sjajnih, zanimljivih ljudi koji vam satima mogu pričati intrigantne stvari povodom ili o umjetnosti Marine Abramović. Nikoga od njih nisam vidio u TV izvješću sa ove cetinjske ceremonije.

Koga sam vidio? Vidio sam gomilu onih od kojih su maloprije pomenuti ljudi, prije deset ili petnaest godina, branili rad Marine Abramović.

Branili su taj rad od malograđanske kritičke optike, koju je (malograđansku optiku), gle čuda, zastupala ubjedljiva većina onih koji su “ukrasili” dodjelu ove nagrade.

Kako je Marina završila sa malograđanima, a ne sa onima koji znaju ponešto o tome što radi, to je naravno, ključno pitanje.

Za nju (i njenu umjetnost) više nego li za njene stare ili nove poštovaoce u Crnoj Gori ili bilo gdje drugo.

Ili, da preciziramo: da Marina Abramović nije spremna (i voljna) da besjedi o svom crnogorskom porijeklu i osjećanju, ona ne bi dobila ovu nagradu.

Da nije voljna takvoj retorici (i ovakvim predizbornim performansima) ona ovu vlast ne bi zanimala.

Ergo, razlog nagradi nije ono što ona radi. Kao neko ko je nedvosmisleno uvjeren da Marina Abramović zaslužuje ne samo ovu, već i sve moguće nagrade za svoju umjetnost, vjerujem da takav sticaj okolnosti ostavlja prilično otužan ukus.

Za razliku od predizborne Marine, predizborna pruga je pak, bila sasvim drugi žanr. Socrealizam. Stoprocentni.

I to je “magija” ove vlasti – nemaju problema da “pokriju” sve od socrealizma do postmodernizma.

Naravno, to može samo neko ko ne razumije ništa. I ko naprosto nema stav ni o čemu, pa mu sve može biti blisko… Zavisno od upotrebne vrijednosti, predizborne, naravno.

Ovako je Đukanović svojevremeno, u susret nekim izborima, “iskoristio” i Matiju Bećkovića. Pa mu uručio nagradu. Jer tada je htio da namigne četnicima.

Uostalom, može li biti da je kome nejasno: pruga čak nema ni upotrebnu dozvolu. Što je znakovito: imate čitavu jednu stvarnost bez upotrebne dozvole.

Ovaj događaj je omaž socrealizmu, i to svjesni, bar je tako izgledalo.

Da ljudima udare na sentiment “bolje prošlosti”. Marina im treba za jednu sliku, a “raspjevana pruga” za drugu.

U oba slučaja riječ je o golemom krivotvorenju. Koje ima smisla (za onoga koji falsifikuje) samo ako vi pristanete na takvu sliku stvarnosti.

Marinin pristanak ostavlja opor ukus, kao što rekoh, ali mnogo oporiji utisak ostaće ako i vi pristanete na ulogu koja, zapravo, nikome ne priliči...