Država blagostanja i socijalna pravda su dva koncepta koja izazivaju emocije, ugriju naša srca, a ipak nas ostavljaju malo zbunjenim. Do danas, država blagostanja, a i socijalna pravda nijesu definisane na jedinstven način, niti postoji osnovna definicija od koje se dalje nacionalne definicije razvijaju. Razlog zašto ne postoje jedinstvene definicije države blagostanja i socijalne pravde jeste u tome što svako od nas različito shvata i vrednuje blagostanje i socijalnu pravdu. Po crnogorskom shvatanju, država blagostanja bi bila ona koja se odlikuje socijalnom pravdom.
Prije nego što povežemo socijalnu pravdu i državu blagostanja sa strukturnim reformama, pozabavićemo se definicijama države blagostanja. Za neke pojedince, blagostanje jeste da rade i da ih u tom radu država ne uznemirava prevelikim poreskim opterećenjem, propisima, administrativnim postupcima i ne očekuju ništa drugo za uzvrat osim obezbjeđenja osnovnih usluga – bezbjednosti i zaštite imovinskih prava. Za druge, država treba da malo oporezuje i da ne stvara barijere, pruža pomoć za pojedince i biznis, kako u pogledu novčanih transfera, tako i u dijelu poslovnih mogućnosti. Za neke, opet, država treba da oporezuje više one koji zarađuju više, da bi obezbijedila velikodušan sistem socijalne zaštite onima koji zarađuju manje.
Socijalna pravda, opet, nekome znači da svako dobije onoliko koliko zasluži, a nekome da svi dobiju isto bez obzira koliko se trudili. Pitanje zasluga, koliko je neko zaslužio i šta treba sve da dobije od države za uzvrat je, opet, problematično. I država blagostanja i socijalna pravda se u Crnoj Gori u suštini doživljavaju kao preraspodjela, tj. uzimanje onima koji, po nečijem mišljenju, imaju previše (bez obzira na to koliko su truda uložili da nešto stvore) i raspodjela svima po zaslugama.
Univerzitet Berkli iz SAD-a definiše socijalnu pravdu na sljedeći način:”Socijalna pravda je proces, a ne rezultat koji (1) zahtijeva fer distribuciju resursa, šansi i odgovornosti, (2) preispituje uzroke potčinjavanja i nepravde, (3) snaži ljude da samostalno odlučuju i realizuju svoj puni potencijal i (4) izgrađuje socijalnu solidarnost i sposobnost zajednice za udružene akcije”.
Po ovoj definiciji, socijalna pravda, a ni država blagostanja ne podrazumijevaju redistribuciju već otklanjanje ograničenja za rast i razvoj u svim oblastima života i rada kako pojedinaca, tako i preduzeća. Suština strukturnih reformi je ista. Strukturne reforme uključuju sve reforme koje Vlada sprovodi, a koje se tiču socijalne politike, tržišta rada, penzijskog sistema, sistema zdravstva, poslovnog ambijenta, kao i druge reforme koje indirektno utiču na blagostanje, rast i razvoj kako svakog pojedinca, preduzeća, tako i ekonomije ukupno. Strukturne reforme i snaženje pojedinaca, a ne grupa su najbolji način za postizanje države blagostanja i socijalne pravde, ali ne bukvalna jednakost koja se u crnogorskoj javnosti obično zahtijeva. Država blagostanja i socijalna pravda za mene lično predstavljaju državno i društveno uređenje koje neće ograničavati slobodu izbora u svakoj oblasti ljudskih prava i, možda najvažnije, koja neće sputavati preduzetnički duh, ako ga posjedujem.
Međutim, u sklopu strukturnih reformi i postizanja principa države blagostanja u kojoj socijalna pravda vlada, najvažniji zadatak je pravilno definisanje obima države, tj. šta je to što država treba i mora da radi, a šta ne. Mi pred državu možemo staviti mnogo odgovornosti i zahtijevati mnogo od nje, međutim tim slabimo sebe kao pojedinca i stavljamo se u zavistan položaj prepuštajući da neko drugi odlučuje u naše ime šta je dovoljno, a šta previše.
Crna Gora je već sprovela strukturne reforme koje tek treba da unaprijede ishode na tržištu rada, osiguraju održivost penzijskog i zdravstvenog sistema, a samim tim i da unaprijede blagostanje građana. Na drugoj strani, reforme u poslovnom ambijenta treba da podrže i podržavaju preduzetnički duh. Starenje stanovništva, kao posljedica rasta očekivanog trajanja života i smanjene stope fertiliteta žena (broj djece koju jedna žena rodi) su ključni izazovi strukturnih reformi u dijelu socijalne sigurnosti. Takođe, trendovi dužeg zadržavanja u obrazovnom sistemu i, generalno, viši nivo znanja i viši obrazovni nivo stanovništva će imati uticaj na redizajn kako sistema socijalne zaštite, tako i ekonomije. Stoga, svrha strukturnih reformi je kreiranje sistema koji će podržati rast i razvoj, pojedinaca i društva, a koji će biti dovoljno fleksibilan da se prilagodi promjenama kako u demografskom, tako i u ekonomskom smislu.
Ključna odlika sprovedenih ekonomskih reformi do sada jeste snaženje građana Crne Gore kao pojedinaca, oslobađanje potencijala za radno angažovanje, jačanje preduzetničkog duha, kao i snaženje pojedinaca da samostalno odlučuju o stepenu solidarnosti koji će iskazati prema svojim sugrađanima.
Bonus video:
