U medicini se izrazom infarkt označava ograničena zamrlost nekog dijela tijela (srca, mozga, pluća) usled začepljenja krvnog suda. U našem jeziku se koriste izrazi udar ili kap (moždani, srčani). Potpuno analogno se može desiti u prostoru grada. Dolazi do začepljenja, zagušenja koje može u većoj ili manjoj mjeri da ošteti, blokira prostor (gradski organizam). Kao i kod čovjeka.
U nekim slučajevima, čovjek se oporavi, rijetko potpuno, u nekim slučajevima ostaju trajna oštećenja. Nekad se završi smrću. Ljudi, najčešće pogrešnim navikama, pogrešnom ishranom, pušenjem i slično, u kombinaciji sa stresom, često rade sebi o glavi. Gradska uprava kojoj građani i grad nijesu na prvom mjestu, lakomi investitori, neodgovorni urbanisti, često rade o glavi urbanom prostoru. Kao i kod čovjeka, infarkt se može izazvati u raznim djelovima urbanog organizma. Nekad je ograničen i sa posljedicama lokalizovanim na jedno naselje. Nekada je na vitalnim mjestima prostora i trpe veći djelovi grada. Nekada trpi cijeli grad. Ne bih ovoga puta o fatalnim posljedicama, a ima i takvih primjera.
U Podgorici već 30 godina postoji stambeno naselja nazvano Blok 5. Urbanističko rješenje je uradio istaknuti crnogorski i jugoslovenski urbanist i arhitekt Vukota – Tupa Vukotić. Više puta sam imala priliku da poznanicimna i kolegama iz Evrope i neposrednog nam okruženja pokažem ovo naselje i prodiskutujemo urbanistički koncept. Ocjene su uvijek bile da je to izvanredan i potpuno realizovan primjer urbanizma epohe koja se označava kao moderna. E, onda je gradska uprava Podgorice došla na ideju da taj prostor treba "racionalnije" iskoristiti. To što je on izgrađen po urbanističkim standardima koji važe i danas, nije bilo nikakva prepreka. Zapravo je na ovom primjeru udruženo djelovanje: gradske uprave kojoj mišljenje građana i njihov interes, kao ni kvalitet prostora nije na prvom mjestu, povlašćenog i lakomog investitora i neodgovornog (ili nemoćnog?) urbaniste. Dvojica bez duše, treći bez glave. U konkretnom slučaju trojica bez duše.
Ali, razmotrimo dokaze. U dijelu Bloka 5, na početku ul. Blaža Jovanovića bio je parking za tri stambene zgrade orijentisane na tu blokovsku saobraćajnicu. Planiran, projektovan i izgrađen po standardima. Korišćen trideset godina. Onda se donosi izmjena i dopuna DUP-a (u potpunosti izgrađenog prostora koji je jedna funkcionalna cjelina). Zašto? Da se nađe mjesto za Malu pijacu. U nastavku oduzetog i porušenog parkinga bila je mnogo veća i pogodnija površina, a koja nije bila u zahvatu ranijeg DUP-a Blok 5. Mnogo pogodnija za lociranje zelene pijace i tržnog centra. Ali, građanima sreću i prostor kvari, u ovom slučaju, to što je neizgrađena površina privatno vlasništvo. A investitoru je trebalo "izaći u susret". On će izgraditi tržni centar i prostor za zelenu pijacu, a gradska uprava mu je poklonila naš parking kao svoje učešće u projektu. Postoji tu mala nezgoda. Kad proradi pravna država, tužba koju pripremaju građani prema gradskoj upravi i investitoru, može biti ozbiljno razmatrana. A čim Crna Gora uđe u EU, važiće propisi po kojima ovako nešto ne smije ni da se pomisli, a ne radi. A tužba će biti dokaz da se građani nijesu složili sa opisanom otimačinom.
Međutim, osionost i lakomost pomenutog investitora se ovdje ne završava. Raniji trotoar od 3,5m sa drvoredom koji je bio između otete uređene parking površine i ulice, pretvoren je u trotoar širine 1,3m. Bez drvoreda, naravno. Čitavom dužinom već izgrađenog tržnog centra (otvaranje će vjerovatno biti oko 12. oktobra, a možda i 13.) nema drvoreda. Tako je drvored presječen. To je ista logika kao kad bi neko prekinuo vodovod ili električni kabl. Jednostavno, treba mu prostor za gradnju. A vi se snađite bez vode, struje, kiseonika. Drvoredi su koridori kojima se obezbjeđuje kiseonik za neki prostor. Ali, degradacija ovoga dijela prostora nije tu prestala. Objekat tržnog centra je postavljen na glavni prodor za provjetravanja naselja.
Urbanist Tupa Vukotić je bio vrhinski stručnjak. Svojim urbanističkim rješenjem obezbijedio je i dobru insolaciju prostora i dobru cirkulaciju vazduha i dobru zaštitu zelenilom (od buke i aerozagađenja, prošišćavanje vazduha zelenilom). A onda se to potire "tranzicijskim urbanizmom". Ni ovo nije sve, destrukcija se nastavlja. Ljetos, kad građani najmanje smetaju, gradska uprava je odredila mjesto za nadstrešnicu kod stanice gradskog saobraćaja.Postavljena je u blizini grupe od tri kioska (dva za štampu i jedan za prodaju hljeba i peciva), koji su postavljeni uz trotoar koji je širine 5m. Bilo je moguće da se pomenuta nadstrešnica postavi tako da ne sužava trotoar. Ipak je postavljena na trotoar. A uz nju potpuno nepotrebni, treći, kiosk za štampu širine 2,20. Tako je na tom mjestu od trotoara od 5m, kad se oduzme i traka za drvored, ostalo 1,40m. A ako nešto kupujete na kiosku, oduzima se još 0,5 do 1m. Ko je vlasnik kioska ne znam, ali vidim da ga gradska uprava milo gleda. To što ovaj objekat doslovno začepljuje glavnu pješačku stazu u ovom naselju i nagrđuje prostor upravi grada ne smeta.
Pripremajući ovaj tekst izmjerila sam širine trotoara, koliko je oduzeto od nekadašnjeg pješačkog prostora. Tom prilikom sam doživjela jednu neprijatnost i jednu prijatnost. U prvom slučaju dvojica iz ekipe koja je radila završne radove na uređenju terena oko tržnog centra, iako sam stajala na trotoaru, van njihovog ograđenog prostora, prišli su i provokativno pitali šta mi treba. Odgovorila sam da mi ne treba ništa, da sam došla da izmjerim širinu trotoara i to sam uradila. Jedan od njih, shvativši da su pretjerali, dodao je da su im javili da nešto tražim. Odgovorila sam da ne tražim ništa, samo radim svoj posao. To im je izazvalo nedoumicu i brzo su otišli. Prijatno je bilo što je jedan mlađi čovjek, nedavno smo se slučajno upoznali , prišao i ponudio da mi pomogne. Rekla sam mu u koju svrhu mjerim širinu trotoara. Oduševilo ga je što hoću da reagujem na očiglednu uzurpaciju javnog prostora. " Ko i malo razmišlja o gradu ne bi nikad dozvolio ovako nešto" rekao je misleći na uzurpaciju trotoara. Onda smo prokomentarisali i proširenu praksu zauzimanja prostora zaštitnog zelenila u Bulevaru sv. Petra Cetinjskog, takođe primjera izazivanja infarkta urbanog prostora. Svemu tome treba da se suprotstavljamo prije nego što Podgorica počne da propada, upravo kao čovjek teško oštećen infarktom.
Bonus video:
