Oktobarski izbori biće svojevrsni sudar svjetova. Okršaj Lekića, Pajovića i njihovih savjeta koji predstavljaju ponajbolji dio Crne Gore, protiv Đukanovića, Krivokapića, Milića i njihovog “Savjeta iz Splendida”! Što je metafora pošasti koja je zarobila Crnu Goru. Okršaj svijeta i polusvijeta - samo u društvu razorenih moralnih i drugih vrijednosti ishod ovog odmjeravanja snaga može biti neizvjestan, štaviše prognoze idu u prilog ovih drugih. Ali sama ta činjenica najbolje svjedoči koliko je stvarnost ovdje okrenuta naglavačke. I koliko će vremena biti potrebno nakon poraza i promjene ove vlasti da se pustoš sanira i na njoj nikne novi i zdravi ambijent.
Oktobarski izbori biće svojevrsni sudar svjetova. Okršaj Lekića, Pajovića i njihovih savjeta koji predstavljaju ponajbolji dio Crne Gore, protiv Đukanovića, Krivokapića, Milića i njihovog “Savjeta iz Splendida”! Što je metafora pošasti koja je zarobila Crnu Goru. Okršaj svijeta i polusvijeta - samo u društvu razorenih moralnih i drugih vrijednosti ishod ovog odmjeravanja snaga može biti neizvjestan, štaviše prognoze idu u prilog ovih drugih.
Ali sama ta činjenica najbolje svjedoči koliko je stvarnost ovdje okrenuta naglavačke. I koliko će vremena biti potrebno nakon poraza i promjene ove vlasti da se pustoš sanira i na njoj nikne novi i zdravi ambijent.
Da li u takvom društvenom miljeu, zidanom tokom protekle dvije decenije, sazdanom na teroru, pljački, kriminalu, ucjenama, strahu - može doći do demokratskih promjena. Da li svijet ima šansi u sudaru sa polusvijetom, ako je Bernar Šo davno napisao - Dok laž obiđe cijeli svijet, istina tek obuva cipele. A laž je zaista temelj aktuelne vlasti. Laž o Luksemburgu na Balkanu.
Laž o stabilnoj i pomirenoj Crnoj Gori. Laž o nacionalnom skladu. Laž o benignoj korupciji koja karakteriše sve tranzicione zemlje. Laž o svjetskoj zavjeri, domaćim izdajnicima i inostranim neprijateljima koji neargumentovano kriminalizuju Crnu Goru.
Laž oličena u imovinskim kartonima gotovo svih vodećih političara iz vladajuće garniture. Laž o njihovom preživljavanju dok se iza imena omiljenih tajkuna, rođaka i kumova u čijim rukama leži popljačkano blago Crne Gore - kriju njihova imena.
Laž da su Duška Jovanovića ubile neke strane sile i njegove kombinacije sa njima. Laž da je Mugoša ugledni gradonačelnik, a ne besprizorni batinaš. Laž da je američko pravosuđe glupo i da je bez povoda i dokaza osumnjičilo lokalnu advokaticu, sestru visokog zvaničnika za primanje mita.
Laž do laži se može ređati u nedogled. I kada su vladajući vidjeli da im se tako dobro prima, onda su krenuli da šire laži o onima koji im ne daju da lažu. Tako su nezavisni mediji, jedna NVO i par stranaka i nezavisnih intelektualaca postali izdajnici, špijuni, krimosi, ubice, bolesnici i tabadžije.
Laž je prosto preplavila ovo društvo i ono se davi u tom moru neistina, nemoćno da više prepozna bili šta čisto i neuprljano. Ili bilo koga bez garava lica. Kako u takvom ambijentu jedan predavač sa renomiranog italijanskog univerziteta i jedan embriolog mogu poroditi novu Crnu Goru?! Zamislite na tren Lekića ili Pajovića.
Prvi živi od profesure na “Luisu” i pisanja, drugi od biologije i epruveta u “Lajfu”. Obojica, pretpostavljam, imaju ušteđevine koliko lider DPS, u svakom momentu, u novčaniku. S druge strane, zamišljam Đukanovića u njegovoj profesiji – negdje na divljoj morskoj plaži čeka gliser pun cigareta kako bi ga pretovario i pustio u prodaju.
Paralelno Krivokapić, po njegovom nalogu, izglasava zakone u Skupštini, imenuje sudije i tužioce, zataškava privatizacione skandale, obesmišljava istrage naručenih likvidacija. Za to vrijeme Milić strpljivo čeka.
Čeka šansu da ga pozovu za isti sto na kome se čerupa plijen. Kako bi se on i njegovi omrsili nakon dugog, opozicionog posta. I kako bi makar on vratio onaj polumilionski kredit banci Prve familije.Nije ovo šala. Ovo je naša zbilja. Sudar svijeta i polusvijeta. Za ove druge svijet se završava tamo gdje prestaju njihovi interesi, dok kod prvih interesi su najkraći put da pogazite i izdate svoje ideje i plemenite namjere.
Na najvećem iskušenju su građani. Prije svih oni koji su dosad apstinirali i tako išli naruku tajkunima i oligarhiji. Oni sada neće moći da nađu izgovor u konstataciji da je vlast loša, a da je opozicija još gora. I da ih treba bojkotovati. Sada imamo alternative, Lekića ili Pajovića, kao nikad ranije.
Takođe, oni koji su glasali za vlast, teško će moći da se, ako opet učine isto, pogledaju u ogledalu jer znaju da su glasali protiv budućnosti svoje djece osuđujući ih na život u društvu bez jednakih šansi, bez socijalne pravde, bez ljudskog dostojanstva i bez slobode. Čini se da su toga svjesni i u crveno-crnoj koaliciji, zato su je dodatno poprskali crvenim Milićevim socijalistima, dodajući malo blijedoplave, davno izblijedjelih liberala. Ni to im nije dosta pa su digli na noge kompletnu propagandu.
Armija analitičara i istraživača javnog mnjenja prijeti nam da DPS sigurno dobija i da nemamo rašta glasati. Da Milo nikad nije bio jači, a euro nikad slabiji. Ispada, po njihovom mišljenju, da će euro prije pući nego Milo. Od muke, naravno. Magloid, Bastilja, besplatne i ostale jeftine novine i TV stanice (In TV čak ne smeta ni štrajk, a TV Atlas se od bankrota spasila ukidanjem zemaljskog signala) - svi nas granatiraju novom velikom pobjedom crveno-crne koalicije, iz gologa straha.
Ako im gazda izgubi, eto i njihovog kraja vrlo brzo. Čitaoci i gledaoci su ih davno otpisali, još kada im mafija zavrne slavine - svima slijedi ključ u bravu.Dakle, sve je u rukama građana. Jedan Njegošev lik bi rekao: U pamet se dobro, Crnogorci.
Bonus video:
