Kada sam prije 4 godine počeo pisati kolumne u Vijestima, označio sam glavni problem u našoj državi kao genski. U članku „Lažni carevi“ opisao sam čudo neviđeno iz 17. vijeka kada su crnogorski glavari preteču turističke privrede ustoličili za gospodara, “prepoznavši“ u njemu ni manje ni više nego ruskog cara.
Jedno od mogućih svjetskih čuda, čiji su izumitelji građani Crne Gore koji ne žele da ona bude država, je i zalijeganje na zvuke crnogorske himne. Taj običaj uveli su prvaci političkih stranaka sa srpskim predznakom, koji su pred referendum o državnoj samostalnosti Crne Gore obijali pragove svjetskih metropola sa samo jednim ciljem - onemogućiti Crnu Goru da bude samostalna i ostaviti je na milost i nemilost Beogradu, kao eventualna 27. izborna jedinicu Srbije.
Ni 50 hiljada glasova prednosti koje im je dala međunarodna zajednica, sramno ucjenjujući Crnu Goru, nije bilo dovoljno ovoj razigranoj družini da porazi crnogorske rodoljube i Montenegro je povratiila svoje mjesto u svjetskoj porodici naroda i država.
Meni je, iskreno, simpatično ovo veselo društvo koje otvoreno ne priznaje Crnu Goru i radi joj o glavi. Drago mi je zbog svoje političke nespretnosti, porazima ovjenčane, jer ne može ugroziti Crnu Goru,a li to stvara veliku zbrku i netoleranciju u državi. Od 2006. ekipa čiji su stožeri SNP i NOVA ističe pretenzije da vodi vlast u državi koju ne želi i sve bi učinila da je vrati u sastav Srbije. Ovo bi takođe moglo istaći kandidaturu za jedno od svjetskih čuda.
Za 14. oktobar su zakazani parlamentarni izbori u Crnoj Gori. Retorika oponenata na političkoj sceni je uobičajena. Opozicija već pravi odstupnicu u slučaju poraza govoreći da će izbori biti neregularni, a maštovitiji rekoše da su oni pokradeni od strane vlasti i prije nego što počnu. Predstavnici vlasti, znajući koga imaju za protivnike, ne uzbuđuju se puno i leškare po crnogorskom primorju.
Mene su najviše zainteresovale izjave o namještanju izbora prije i nego što je počela izborna kampanja. Želim pomoći vječitim političkim gubitnicima poredeći njihovo naklapanje sa eventualnom sportskom zbiljom. U to ime, postavljam im pitanje: šta će Barseloni da traži pomoć sudija u utakmici sa timom koji je nikad nije pobijedio?
Priča o namještanju izbora može da prođe kod građanstva koje je grupa neodgovornih ljudi iz političkih partija koje sam pomenuo zaslijepila do te mjere da na pominjanje bilo čega crnogorskog dobijaju ospice. A kada zbog toga što otvoreno ne poštuju svoju zemlju ne mogu naći posao u njoj, to njima i njihovim političkim prvacima daje šlagvort za vapaj utopljenika da vlast mrzi Srbe u Crnoj Gori. Neće biti da je tako i ponoviću još jednom - najveći neprijatelji građana srpske provenijencije u Crnoj Gori su njihovi politički prvaci.
Godinama pišem o potrebi demokratizacije crnogorskog društva, ne štedeći nijednog aktera na crnogorskoj političkoj sceni. Hvala Vijestima, kao vjesniku demokratije na ovim prostorima, što su mi dale prostora da iznesem svoje stavove o potrebi mijenjanja mjerila vrijednosti koje su na veoma niskom nivou. Demokratizacija društva i ustanovljavanje naprednijih mjerila vrijednosti treba da se odvija uz aktivnost partija i građana koje poštuju sve crnogorsko, a to su one koje su povratile crnogorsku samostalnost. Odmah poslije izbora ću na svaku političku proizvodnju koja ne vodi napretku države osuti drvlje i kamenje na vlast. Demokratizacija je dug put i nju u Crnoj Gori mogu dovesti do prepoznatljivog napretka samo one partije koje su Crnoj Gori odane. Ostalima preostaju guslarske večeri i igranke na kojima će njihovi prvaci dobiti hvalospjeve od onih koji zbog toga što ih slušaju i vrište protiv Crne Gore nemaju tretman građana lojalnih državi. Baš me zanima kakav je status nekog Amerikanca u SAD koji javno urla da želi da SAD ne postoje i da li može konkurisati da joj bude predsjednik.
Crnoj Gori su potrebni svi njeni građani podjednako, pa ni Srbi nijesu izuzetak. Bilo bi lijepo da najbolji i najsposobniji ljudi u Crnoj Gori vode i ekonomiju i politiku, bez obzira na nacionalnu pripadnost, a da oni koji idu u Beograd da ih poduče kako da igraju protiv Crne Gore, tamo i ostanu i usreće svoje učitelje.
Svoj glas na predstojećim izborima sigurno neću dati partijama koje ne poštuju Crnu Goru, kao ni tvorevinama u kojima bi te partije mogle biti kooptirane u svojstvu koalicionih partnera. Šaljiva bi bila njihova demokratija u kojoj bi prve tačke bile promjena zastave i himne. Dok je rodoljuba koji na referendumu o nezavisnosti zaokružiše DA, načekaće se te vajne demokrate.
Koliko nas Srbija poštuje pokazala je košarkaška utakmica Srbija-Crna Gora odigrana prije nekoliko dana u Beogradu, kada je van svih civilizacijskih običaja prvo svirana srpska pa crnogorska himna, a zvižduci parali nebo na zvuke crnogorske himne. Decenijama pratim sport na svim merdijanima, ali takav bezobrazluk nijesam prije vidio. Osamnaestogodišnjem Nikoli Ivanoviću dragi Bog je dao snagu da postigne koš sa 15 metara i pokaže da je Montenegro velika i u sportu i da je niko ne može potcijeniti.
Bilo bi divno da se u revanšu pokaže kosmopolitski dar Crnogoraca i srpski sportisti i njihova himna dočekaju aplauzom. Neka more crvenih barjaka pozdravi naše momke, neka pobijedi bolji, a za mene lično je najvažnije da sa te utakmice ode u svijet slika o POBJEDI crnogorskih navijača.
Bonus video:
