Sve je samo nije svakodnevno da neko mora da komentariše vijest o sopstvenoj smrti. Još neuobičajenije je kad se to desi onako, kako je to uradio Arkadij Babčenko - naime, kao apsolutnu provokaciju: „Može da mi p...... Nećete doživjeti da me vidite mrtva! Obećao sam vam da ću umrijeti sa 96 godina, a prije toga ću napravaiti selfije na američkom tenku u Tverskoj ulici“ - centralnoj ulici Moskve.
Ovim za njega posve tipičnim riječima na Facebooku se javio za riječ kritičar Kremlja, dan pošto ga je cio svijet oplakao, vjerujući da je ubijen.
Vijest o navodnom ubistvu Babčenka u Kijevu u ponedjeljak je prvo izazvala opšte zgražavanje i tugu, koje su ispale tako široke jer je već više puta prethodno u Ukrajini bilo ubijanja protivnika Kremlja. A onda u utorak slijedi prosto nevjerovatan zaokret: šef ukrajinske obavještajne službe SBU, Vasil Gricak, na hitno sazvanoj konferenciji za štampu u Kijevu objavljuje da je Babčenko živ. I pozvao već od svih oplakanog da umaršira u salu prepunu novinara.
Ta scena je izazvala zgranutost i čuđenje. I, prije svega, masovni haos - ne samo kod prisutnih novinara. Takav jedan teatar pred svjetskom publikom u direktnom prenosu rijetko je viđen do sada, ako ne i nikad prije.
Prema riječima šefa ukrajinskih obavještajaca Gricaka, nepoznate persone angažovale plaćenog ubicu da likvidira Babčenka. SBU je provalila taj plan. Da bi došla do ljudi u pozadini plana, SBU je režira priču da je Babčenko već ubijen, kazao je Gricak: drugačije nalogodavac ne bi izašao iz sjenke. Gricak je istovremeno optužio rusku obavještajnu službu da je odgovorna za plan ubistva. Čvrste dokaze za to nije dao - a što se, mora se priznati, i stvarno veoma rijetko dešava u ovom miljeu.
Bez ikakve sumnje: slučaj Babčenko je bez presedana. I već je izazvao žestoku diskusiju o upotrebi vijesti i činjenica. A i o etici. Prije svega o novinarskoj etici.
„Ovako ležerno odnošenje prema istini je neoprostivo i neukusna je igra sa vjerodostojnošću medija“, prokomentarisala je Rubina Möhring, predsjednica Reportera bez granica za Austriju u saopštenju pod naslovom „Babčenkova laž“.
Branitelji kritičara Kremlja stvar vide drugačije. Režija je bila u službi Babčenkove bezbjednosti te istage planiranog zlodjela, opominje moskovski novinar i kritičar Kremlja Roman Dobrohotov. Lažna vijest je bila neophodna da bi se spriječila dalja nedjela nalogodavca jer su već više puta u Ukrajini kritičari Putina bili cilj atentata, kažu branitelji ove režije. A Ukrajina se nalazi u ratu, napadnuta od Rusije. A u ratu nema finoće i rukavica.
Babčenko je na ovu diskusiju odgovorio na svoj karakterističan način. Provokacijom: „Da odgovorim ovdje svim onim braniteljima morala, koji su nezadovoljni, jer je po njihovom mišljenju bila moja greška što nisam poginuo. Zabole me k....!“ napisao je on na FB-u. Sem prethodnoga, Babčenko se izvinio svojoj supruzi i prijateljima za sve što su prethodnog dana morali da prožive saznavši za njegovu „smrt“.
Babčenko je takođe naglasio koliko je težak za njega bio posljednji mjesec, kad je saznao za planove za ubistvo: „Bože moj, kako je prelijepo da sad nisam više meta. Da znam - provukoh se ovog puta. Kraj. Neće me upucati.“
A ko hoće da razumije ovog čovjeka, mora da pogleda njegovu biografiju. Koja je isto toliko radikalna koliko i njegovi stavovi.
Ima 41 godinu, visok i kršan: prava gromada. Poslije svega što je proživeo u ratovima, živi u „jednom paralelnom svijetu“, kako sam kaže. Kad se sastanete sa njim, Babčenko može minutama dugo da ćuti i gleda u prazno. U Prvom čečenskom ratu (1994-96) je kao vojni obveznik, sa 18 godina, mobilisan i poslat na front. U Drugom čečenskom ratu (1999-2000) učestvovao je kao dobrovoljac.
Svoje velike traume sa fronta, sve užase koje je doživio u Čečeniji ovaj otac jedne kćeri i sa još šestoro usvojene djece opisao u knjigama „Boje rata“ i „Lijepo mjesto za umrijeti“. I bezbrojnim novinskim člancima. U kojima je opisivao samovolju, sadizam, mučenja, korupciju i iznuđivanja u ruskoj armiji: brutalna šikaniranja oficira prema freško pristiglim regrutima.
Babčenku je povratak u civilni život veoma teško pao. A možda mu i nikad nije ni uspio. On često ostavlja utisak da i dalje živi u ratu, na frontu.
Zato se bio i oprostio od novinarstva i jedva preživljavao u Moskvi kao vozač taksija. Kasnije se vratio žurnalizmu i pisao za list Novaja gazeta, prema Kremlju veoma kritički raspoloženom. Više novinara ovog lista su pod Putinom ubijeni, najpoznatija žrtva je bila Ana Politkovskaja, smaknuta 2006. Od ove redakcije se Babčenko rastao u najvećoj svađi i omrazi.
U svojim kritikama prema Putinu i Kremlju Babčenko je otišao tako daleko kao rijetko koji od novinara u Rusiji. Putina gdje god stigne javno proziva kao „Kuma mafije“. A njegovo okruženje kao „zločinačku bandu, koja je zaposjela Kremlj“. Babčenko je oštar kritičar ruske invazije na Ukrajinu i Siriju. I vrlo drastičan pri tome.
On provocira čak i u momentima u kojima i najljući kritičari Kremlja iz pijeteta ćute ili veoma biraju riječi. Tako je poslije pada vojnog transportera 2016. kod Sočija, u kojem su bili i 60 muzičara čuvenog hora „Aleksandrov“ - koje su transportovali na novogodišnji koncert za ruske vojnike u Siriji - Babčenko izjavio da nema ni najmanjeg saosjećaja sa žrtvama te avionske nesreće. Na šta je Moskva poludjela, a ruski mediji ga izgazili. Putinov portparol Dmirij Peskov ga proglasio za „ludaka“. Ali upravo to je bio dokumentovani dokaz da ga u Kremlju itekako uzimaju u obzir.
Što ni najmanje ne čudi: Babčenko prosto ne ispušta ni jednu priliku da provocira. On prosto ima razvijeni osjećaj za rovarenje po ranama Putina i njegovog režima. A u te rane on redovno utraljava puno soli. Za mnoge: prepuno. Čak i za najveće kritičare Kremlja. Za koje je vrlo diskutabilna osoba. Poslije svog „vaskresnja“ bio je izložen najgorim pogrdama i psovkama upravo od svojih najkritičkijih kolega.
Kremlju vjerni mediji ionako od njega već godinama prave babarogu i redovno ga proglašavaju za neprijatelja države i naroda. Poslanici ruske Dume i Putinovi novinari već odavno redovno traže da mu se oduzme rusko državljanstvo. Dobio je na hiljade prijetnji ubistvom. Kremlj je čak objavio i njegovu privatnu adresu. Stoga je u februaru 2017. napustio Rusiju: nije se više osjećao bezbjednim. A i zato što je dobio dojavu da mu se sprema proces. Hajka na njega u ruskim medijima je i potom nastavljena.
Dan pred izrežirano „ubistvo“ Babčenko se na tviteru požalio zbog javnog poziva jednog Putinovog čovjeka od povjerenja da bude ubijen. Što sada, poslije svega, djeluje kao makabrni detalj jedne široko postvaljene režije. Kao jedna provokacije previše.
No pri svom pljuvanju po njemu: Babčenkov strah je bio i jeste opravdan i realan. „U Rusiji se već može kupiti igrica u kojoj možete da me udarate ili ubijete“, rekao je u jednom razgovoru u četiri oka. Bilo mu je vema teško da to izgovori. Htio je da izgleda hrabro, kao da mu to ništa ne smeta. Ali u glasu mu se jasno čulo podrhtavanje.
Na pitanje da li se nada ikad povratku u Rusiju, on je na jednoj konferenciji o Putinu, u Njujorku, u martu ove godine, poslije dužeg ćutanja rekao: „Tamo ljude šalju u zatvor samo zato što šalju dalje moje FB textove“. Pri čemu je ponovo zurio u prazno. Kao često u razgovorima.
Babčenko je na toj konferenciji djelovao vrlo umorno. Skoro rezignirano. Ali u pojedinim momentima i pun nade: „Kijev je moja nova domovina, tako se tamo dobro osjećam.“
Iako je bio svjestan opasnosti i dalje je provocirao, kao na fabričkoj traci. Tako je na FB-u najavio da želi da se vrati u Moskvu: u tenku, pod zastavom NATO. Onako, kako je ponovo prije dva dana napisao.
Babčenko pri tome je sve, samo ne marginalna pojava i glas. On ima veoma veliku publiku: veću od većine ruskih listova. Na FB-u ima 190.000 pratilaca, a na Tviteru 162.000 abonenta.
U Berlinu u egzilu živi ruski sociolog Igor Erdman. On kaže: „Babčenko je jedna od najomraženijih figura u Sistemu Putin. Jer dovodi u pitanje novi, skoro religiozni kult oko vojske, pobjede nad Hitlerom, oko novog 'nacionalnog vođe' i 'ruskog svijeta', kao niko prije njega. I ne samo da dovodi sve to u pitanje - on se svemu tome javno ruga“.
Erdman, rođak u februaru direktno ispred zidina Kremlja smaknutog šefa ruske opozicije Borisa Nemcova, smatra da je objašnjenje ukrajinske obavještajne službe realistično: „Babčenko je ruski Jeretik broj 1. Stoga uopšte ne sumnjam u postojanje plana da ga ubiju. To odgovara logici Sistema Putin“.
(HuffPost)
Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
