Skoro da više ne postoji dilema da u junu počinjemo intenzivnije svoj put prema Evropi. I do sada je ta dinamaika bila za mnoge zadovoljavajuća, ali će od juna početi ono pravo. Nije ni važno koliko će trajati cijeli proces, već akcenat uvijek mora biti na kvalitetu. Sve standarde i reforme koje budemo usvajali moraju biti u skladu sa našom autonomonom voljom, jer njima želimo pomoći prije svega sebi, a ne Briselu.
Iako zvuči egositički, to je naprosto tako, jer drugačije niko neće biti zadovoljan. Biće i problema, nevolja i prepereka, ali uz veliko zalaganje i vjeru da činimo nešto dobro za naše građane, sve će izgledati mnogo lakše i ljepše. Jedino pitanje koje mi se vrti kroz glavu jeste ko će biti naši evropski promoteri ili lobisti, ako vam je lakše? Ovdje naravno ne mislim na one koji će možda profesionalno primati novac za to preko MIP-a, koji je uvijek bio široke ruke i dubokog džepa kada su ove radnje u pitanju.
Međutim, ova faza otvara jednu od brojnih dilema, a to je da li je za Evropsku komisiju „prihvatljivo“, a kasnije i za nas, građane, da zastupnici evropskih vrijednosti budu isti oni ljudi, ideologije, partije koje su u bliskoj istoriji bile promoteri svega suprotnog? Umjesto dijaloga promovisali su podjele, umjesto tolerancije mržnju, umjesto slobode ropstvo, umjesto multikulturalizma fašizam, umjesto patriotizma kvazi-nacionalizam itd.
Da li su te garniture političara ili pojedinih javnih ličnosti najbolje što imamo za promociju EU u Crnoj Gori? Ako prihvatimo činjenicu da mi nemamo druge, onda makar treba biti pošten pa reći: to, definitivno, nije principijelno!
Kakvu poruku šaljemo Evropi? Vrlo jasnu, mi smo prilično licemjerno društvo, koje je prevrtljivo i spremno na kompromise u trenucima kada shvatimo da nemamo više kuda. Istina je da je i ta ista Evropa kojoj idemo u zagrljaj, prije nego li što je postala ovo što je danas, bila sve suprotno od onoga što promoviše posljednjih nekoliko decenija.
Karakterisali su je vjerski sukobi, nacionalizmi, šovinizmi i fašizmi različitih oblika. Ali, oni su nadživjeli tu fazu, zamijenili političke generacije, procesuirali slučajeve, kleknuli pred žrtvama i sprovele lustraciju.
A gdje smo mi u svemu tome? Tamo gdje smo bili i početkom devedesetih. Samo je biološki sat uradio svoje, dok je socio-politički ostao petrificiran i začauren. To što smo poznati kao politički kameleoni, nećemo ovom prilikom previše isticati, s obzirom da je suština ostala identična. I šta sada treba očekivati, valjda da će neko povesti „rat za Evropu“?! Vodili smo „rat za mir“, da bi pili kafu na Stradunu, a sada se, valjda borimo za „pivo na Grand Place-u“. No, ako ne smeta njima, ne znam zašto bi smetalo nama, građanima ove zemlje. A pravda nalaže da treba reći istinu, pa makar svijet propao.
U junu „polijećemo“ sa poglavljima koja su najkomplikovanija, a koja se odnose na pravosudni sistem. Ihaaa, koliko će se tek sada pojaviti „dobrotvora“, „filantropa“, „humanista“, koji će svoje grijehe i zloupotrebe službenih položaja „peglati“ doniranjem bolnicama, porodilištima, vrtićima, školama, studenstskim domovima...
Da se slutnje mogu i obistiniti, potvrđuju i najave da ćemo sa ekologijom imati najviše problema. Ma kakvo sudstvo, tužilaštvo, policija, javna administracija, korupcija, organizovani kriminal... smeće - to je naš najveći problem!
Naravno, malo ironije i cinizma nije na odmet, ono je oličenje svakog našeg razgovora o društvenim problemima. Iskreno, nadam se da neće biti sve onako kako su planirali nadležni, jer su oni dokazano neiskreni u postpucima u kojima se dosežu standardi. Evropska unija, sa druge strane, ima iskustva u postupanju sa ovakvim zemljama.
Nadležni moraju biti oprezni, jer će biti na udaru. I ne treba nam nikakva protekcija, moramo sami savladati gradivo ili u suprtonom treba „sjedjeti kući“. Ljudski je i griješiti i pokajati se. Nadam se da su naši najglasniji evropski promoteri zaista shvatili šta su radili svih ovih godina i da im je iskreno žao zbog toga.
Ako pak nijesu, i ako opet budu htjeli da manipulišu, sami će sebe odvesti u politički ofsajd. To će biti definitivno njihov kraj, mada im i EU, vjerovatno, „obećava“ isto. Naprosto neka „nevidljiva ruka“ vas uvijek odvede tamo gdje ste zaslužili, samo što se to, naravno, ne može desiti odmah.
Crnu Goru očekuje mnogo posla, ali se i tome treba radovati. Stara izreka kaže: „Kada se zatvore jedna vrata, otvore se druga“. Proces je to, a vrijeme i zahtjevi će, treba vjerovati, dati odgovore na sve. Novo vrijeme će sigurno iznjedriti i nove ljude, novu energiju i nove ideje, koje su kao hljeb, voda ili vazduh potrebne ovoj zemlji i njenim građanima. Samo pozitivno!
Bonus video:
