Šetačima današnjim, i Brehtu. Njima posvećujem ovu kolumnu. Neuobičajenu – ali, kad je moguć roman u stihu što ne bi bila moguća i kolumna (makar dijelom) u stihu.
Brehtu, zbog uzbudljivih lekcija o moći igre i poezije. I kako to dvoje mogu da tvore Slobodu. Današnjim šetačima, jer – biće tu, uprkos pritiscima, falsifikovanjima, kampanji protiv „neprijatelja“ i “izdajnika” sasvim u duhu 1948, uprkos zastrašivanju, bahatosti vlasti.
Vrijede, jer su ujedinili sve najgore protiv sebe. I zato, da se poigram jednom Ljosinom posvetom sa Rata za smak svijeta: današnjim šetačima - na ovom, i starom, dobrom Brehtu - na onom svijetu.
Diktator uvijek putuje u Samoću. I lavirint. Markes je o tome najljepše pisao. Ta samoća počinje u radikalnom gubljenju veze sa realnošću. Ali, kako shvatiti realnost iz svijeta u kojem jedna tura viskija može koštati – 24, 3 miliona eura?
I da tu nikome ništa nije makar – neobično. Diktatorski svjetonazor uvijek je totalizujući. Otuda, vremenom, diktator može postati, ne samo filozof, psiholog ili lingvista, već i medicinski znalac... Postmoderni diktatori nerijetko liče na sopstvene karikature. Ili na onog malog Pericu iz viceva koji se igra Boga. Samo što obično nikome ništa nije smiješno. Zato ovaj bluz...
DIKTATORSKI BLUZ
Uzalud sreća dvorjana kad ga vide
On - Ikona Sveta cijeloj jednoj kasti
Uzalud laskanje, dvorci, piramide
Jer diktator svaki jednom mora pasti.
Svakakvih je ljudi diljem zemnog šara
Neki nebo gleda, neki u pod tmasti
Neko čitav život hoće da te vara
Al diktator svaki jednom mora pasti.
Svaki vladalac svojom se gordi svitom
Miševi što žive od Milosti/masti
To je Sreća u njihovom svemiru sitnom
Al diktator svaki jednom mora pasti.
Sva je sila prevara, od straha živi
Vazda isto: nema u silnika časti
I da nam nikad drugi ne budu krivi
A diktator svaki jednom mora pasti.
Kada suton stiže, On posljednji vidi
Otupe čovjeka vladalačke slasti
Onaj što sve može, ničeg se ne stidi
Al diktator svaki jednom mora pasti.
Tako hoće vrijeme, tako hoće ljudi
Došlo je doba za konačno odrasti
Zato budi miran i nezlobiv budi
Jer diktator svaki jednom mora pasti.
Pomamni ko mašta frustriranog đaka
Krvožedni Vuci sa Pečatom Vlasti
Surovih riječi, ali duha mlaka...
I diktator ovaj jednom mora pasti.
I Prozor je pao. Tako je kad mora.
Pritisla nepočinstva. Trag pepeljasti.
Znam da ličiće na mirisanje tvora
Al diktator ovaj jednom mora pasti...
Bonus video:
