Šaljivdžije

Jeste Crna Gora neobična – sve je više šaljivdžija, a sve manje smijeha... Šala je, izgleda, opet u modi. Dobili smo, u istom danu, dva zanimljiva objašnjenja o šalama. Uspješnost jedne šale mjeri se smijehom, a za ove šale bila su potrebna objašnjenja od njihovih autora. I, takođe zanimljivo – koliko god šale nisu bile za smijeh, objašnjenja to zaista jesu.

Iz UPIS-a (lijep kao upis, što bi se reklo), umjesto reakcije na navode teksta objavljenog u Vijestima poslali su neku imbecilnu pjesmicu beogradske grupe Zana sa stanovitim preinakama koje upućuju na urednika i novinara Vijesti. Pjesmica vrvi od stupidarija tipa - “Rajko Kokorajko, ubiše ga majko, ubiše ki zeca, nema koj da jeca”. No, kada je to Zanina pjesma stvar je benigna, koliko god bila glupava i neduhovita.

Ali, kada stvar bude kontekstualizovana kao poruka čelnih ljudi i vlasnika Lutrije, stvari stoje unekoliko drugačije. Pjesma više nije (samo) glupava, već postaje vrlo uznemirujuća, opasna, jeziva... Zašto? Kad iza ovakvih riječi stoje muzikanti i estrada (na koncertu ili na YouTubeu) njihovo značenje je bezazleno, ali kada stoje ljudi poput vlasnika Lutrije (sa krajnje respektabilnim referencama u svojim egzotičnim profesijama), ta bezazlenost naglo kopni, ne ostaje ništa od nje. Pretvara se u svoju radikalnu suprotnost. Dakle, stvar je jasna kao dan – nije niko iz Lutrije ovu pjesmu poslao da oraspoloži i zabavi novinare Vijesti, već da – priprijeti. Da ih uplaši.

Ali – jednom će sve doći na svoje mjesto. I zato bi trebalo zapamtiti sve ove besramne medijske pokušaje da se stvar predstavi kao – bezazlena i duhovita. Jer ona to naprosto nije. Niti u jednom mogućem čitanju. A oni koji insistiraju na tome zapravo su saučesnici. Sudionici jednog kriznog menadžmenta, koji, uz asistenciju poslušnih medija treba da predstave ljude iz Vijesti kao paranoične manipulante, a ekipu iz Lutrije kao raspjevane intelektualce sklone duhovitim igricama i suptilnim književnim promišljanjima... Ta ekipa, koja odmah skoči da “pokriva” ovakve skandale – to je najveći mrak Crne Gore. Jer, krimosi i njihovi politički pokrovitelji jednom će završiti u zatvoru, a ova ekipa sramne intelektualne posluge nada se da će biti zaboravljena... A to bi bio preveliki grijeh.

Uzgred, kakvi su to književni znalci: u reagovanju kao autora teksta pominju grupu Zana i izvjesnog “podvižnika” (odakle im ta riječ? Potpis pravog autora teksta?) Rajka Kokorajka, koji je, “glavni lik” ovoga književnog uratka, tako da ispada da su pjesmu, kao kolektivni čin, napisali muzičari iz benda Zana zajedno sa izmišljenim junakom pjesme. Pa još, poentiraju pozivom čitateljstvu da izađe – zašto ne izdigne, možda oni misle da je internet sajt nešto slično planinskom katunu – na sajt i uvjere se u sve rečeno.

Ovih dana zavladala je epidemija “šala”. Mugi je takođe pokušao da se upiše u šaljivdžije. (Tu vam ni objašnjenje ne pomaže.) A tek Veskobar sa šaljivim šamarom kojim je herojski odbranio sopstvenu pozadinu. Nigdje razlika između batinaša i šaljivdžije nije tako nejasna kao u Crnoj Gori. Sve to ide iz iste glave...

Stiglo je objašnjenje o još jednoj zastrašujuće duhovitoj pošalici lidera DPS-a. Naime, ona priča o hapšenjima izgovorena u Novome, samo je šala. (Sad mi je laknulo!) Što lidera vladajuće partije pretvara u neku vrstu stand up komičara. Koji ima samo jedan problem – što njegove šale izazivaju zebnju. Toliko djeluju humorno. Da umreš od smijeha. Ili bar da se utamničiš od smijeha.

Ipak, u slučaju “šale” sa hapšenjima – posebno tužan (ili smiješan), zavisi kako gledate, momenat je to od koga je stiglo objašnjenje. Činjenica da je zadatak obavio uzdrmani patrijarh Budve dovoljno objašnjava – on je i ranije potezan samo kada je trebalo objasniti nešto što je apsolutno nemoguće. A, s druge strane, to što je on, nakon jednogodišnje sveobuhvatne degradacije, spremno priskočio u pomoć svom omiljenom komičaru – tek je priča za sebe. Ta njegova potreba bila bi zanimljiv siže za roman dostojan Kunderine “Šale”.

Svi znakovni sistemi i jezici počivaju na simboličkom transferu. Ako znate logiku tog transfera, poznajete i jasna značenja toga jezika. Kada porodici Korleone stigne riba zamotana u pancir Luke Bracija, oni odmah znaju da je “vrag odnio šalu”, da je njihov surovi likvidator ubijen, te da se nalazi negdje na dnu njujorške luke. Tvrditi da je slanje pjesme Rajko Kokorajko tek jedna šala, utemeljeno je otprilike kao da ustvrdite da je ona riba iz “Kuma” poslata za ručak Korleoneovima. Da je, dakle, riječ o jednom dobrom i nesebičnom gestu...

Mada u Crnoj Gori u kojoj su Brano i Džigi pisci humoreski, a Milo stand up komičar sve postaje pakleno moguće... Spremite se za nove šale. Ovo neće stajati dok neko ne pukne od smijeha.