Osamnaesti mart bio je sunčan dan. Prepun ljudi na trgu Ivana Milutinovića. Nakon toga su krenuli da talasaju znani i neznani, podsjećajući nas kako žene u Crnoj Gori treba da budu lelekače i svrake, kako to kaže Nataša. Volim kada Nataša kaže to što misli javno. Ukoliko ne leleču, nisu u skladu sa tradicionalnom ženskom ulogom koju patrijarhalni gurui cijene. Volim kada Vanja izađe na trg i osmjehne se. Hoće da kažu da su nama ovdje jedini problem žene koje ne slušaju. Gdje su propali projekti, KAP, loša ekonomska politika.
I taman sam mislila da je u javnosti vrhunac dosegnut napadima na ženu/e i MANS, da će malo odahnuti, kad se desilo da sem olovke koja piše srcem, budući pretendenti na lokalne fotelje, pozvaše građane i građanke da ispišu srcem njihove fotelje, motivišući ih da zaokruživanjem broja pet, (broja na izbornoj listi jedne partije u HN) pornografskom smicalicom ili komercijalnim hitom koji stvara profit-polugolim ženskim grudima, a o kojem dizajneri/ke misle da je vrhunac.
Nekom vrlom i nadasve “kreativnom” dizajnerskom umu palo je na pamet da bi se kandidatski puleni razlikovali od drugih iz istog nacionalnog korpusa (jer ih u Novom ima kao…) da naprave gaf i da šokiraju ono malo što se šokira svaki dan cijenama struje, i artikala, pokradenim fabrikama, ekonomskim promašajima, gubitkom posla i beznađem, zaduženošću po glavi stanovnika do tri koljena ispred. Računalo se da će biračko tijelo pitati koji su oni što imaju golu ženu, a ne ko od ovih manje guli kožu?! Grad je u izbornom transu kao nekad u ljetnjem što je bio. Bio.
Sem bilborda koji opsjedaju porukama, lifleta koje padaju s neba ili automobila u kojima se pozivamo na bojkot, u gradu su sve institucije okupirane. Vrijeme stoji dok traje predizborna kampanja, nijedan prostor se ne može rezervisati jer oni imaju primat, a novinare ćete naći samo tamo gdje političari podgrijavaju političke leševe sopstvenih neuspjeha koje nam kao da smo đeca koja vjeruju u djeda Mraza, predstavljaju kao uspjele. I telale.
Čujem da su juče rekli da su bibord koji pominjem, ti čiji je, branili kao kritički stav prema estradizaciji iza koje se kriju propala privreda, bijeda i siromaštvo? Nije tako ispalo. Ne bih rekla. Više je izgledalo kao reklama za ženski veš. A ako je trebalo gledati iza – mislim da se zna što je iza veša.
Međutim, kontekstualizacijom sličica postaje prostor političke poruke instrumentalizacijom dijela ženskog tijela. Idemo redom - partija koja se predstavlja iza ovog jeste po vokaciji konzervativna sa nacionalnim prefiksom, za koju vjerujem da bi kada bi osvojila (a neće) nekim čudom vlast, sigurno tražila pravoslavno osvještanje sale Skupštine opštine, zagovara patrijarhalnu organizaciju života i porodičnu harmoniju. O čemu onda govore lijepe ženske grudi koje vas napadaju sa bilborda - o mitskim majčinskim grudima junaka sokolova i adamskih koljena koje treba da nadahnu ljude da zaokruže srcem?!
Ili to nisu majčinske grudi u tim biserima, već one druge što se kupuju sa strane, o kojima se smijulji i priča među pajtosima, ili to govori da u ovoj opciji ima dovoljan broj sponzora pa čekaju žene, kao mi u maju i junu vodu da nam obezbjede sa Plata. Ja bih ono što nemam, da neko stavi vodu u svoj plan i program i konačno riješi pitanje snabdijevanja vodom ovaj grad. Ili nam je poruka sa ovog bilborda znak da nam treba jači stimulus za impotentne pokušaje. Vruće, vruće. Žensko tijelo je jeftina roba od kuće do bilborda, a nije nedostajlo komentara i suprotstavljenih opcija da su njihove bolje jer imaju veći broj. Sprdnja, nego kako.
Po političkom marketingu i posjeti političara i svih svita reklo bi se da se radi o nekom kupleraju kojeg živimo svaki put u vrijeme izbora, samo se sada neko ohrabrio pa tome dao pravu sliku. Niko ga nije skinuo ili pocijepao. Ne vidjeh i ne čuh crkvenjake da osuđuju takav vid propagande. Izostao je i patrijarhalni guru koji mjeri crnogorsku ženskost brojem leleka, ali tapše muškost po broju i veličini. Združeni su blagosiljali pištolje i noževe, silovanje tuđih žena. Zajedno i danas poriču da je toga bilo. A i javni servis RTCG je ostao nijem za svoj stav. Valjda im ovo nije napad na vlast - nju bi branili iz svih oruđa. Na kraju ispade da je ovo poruka muškom biračkom tijelu. Moguće predizborno obećanje izrečeno bezglasno. Da sam na mjestu muškaraca, već bih brinula. Možda će žene bojkotovati izbore jer im je dosta dvadeset i više godina bez riješenog vodosnabdijevanja, ruiniranih hotela, vremena bez posla, devastirane obale i urbanističke anarhije koja pokazuje prstom na korumpiranost svakolikih službi lokalne vlasti u gradu sa najvećim brojem nezaposlenih. Što god da je bila ideja porukotvoraca i nalogodavaca ostalo je samo meso. Poraz i gubitak svega što smo imali, kojeg ni muško fantaziranje ne može da zasjeni.
Volim kada Vanja izađe na trg i osmjehne se. Vodite računa kada pišete srcem što želite time učiniti.
Bonus video:
