Masovni protesti na podgoričkim ulicama, osim što će ostati zabilježeni kao prvi izvorni građanski bunt koji označava kraj ere podaničkog mentaliteta u Crnoj Gori, mogli bi dovesti i do značajnijih pomjeranja na političkoj sceni. Za to je potrebno da se ispuni nekoliko pretpostavki od kojih je glavna da se pojavi ozbiljna politička organizacija koja bi bila prevashodno reprezent zahtjeva i poruka koje su se čule 21. januara i 18. marta.
To je još neizvjesno, ali je zato sigurno da će stisnute pesnice sa Trga Republike imati indirektne implikacije na aktuelne igrače u političkoj areni. I opoziciji i vlasti to treba da bude opomena da je priča o odbrani nacije, crkve i jezika periferna u odnosu na pljačku državnih resursa, pad životnog standarda, gubitak ili nemogućnost zaposlenja... Uz to, snažan građanski otpor koji u slučaju statusa kvo može eksplodirati na razne načine, neminovno izaziva podozrenje u vladajućim strukturama jer nijesu svi povezani sa prljavim poslovima. To se vremenom može pretvoriti u ozbiljnija previranja u DPS-u i SDP-u.
S obzirom na to da su sami organizatori protesta kategorični da im ne pada na pamet da ulaze u politiku i da žele da prije svega zadrže ulogu kontrolora vlasti, ko god u njoj bio, ključno pitanje je ko može nastaviti da nosi energiju koju su probudili Unija slobodnih sindikata, MANS i Studentska unija. Tri glavne opozicione partije – Socijalistička narodna partija, Nova srpska demokratija i Pokret za promjene su se do sada pokazale kao nedorasle vladajućoj koaliciji, najviše zbog toga što nijesu uspjele da se nametnu biračima koji su na referendumu 2006. glasali za nezavisnost. Po svim istraživanjima, suverenisti koji su nezadovoljni vlašću ne žele da glasaju za sadašnju opoziciju, ali bi vrlo vjerovatno i oni i sve veći broj apstinenata rado zaokružio listu na čijem je čelu Vanja Ćalović.
Ćalović je, čak i ako ostane istrajna da ne ulazi u političke vode, postala važan politički akter. Ko se svojim djelovanjem identifikuje sa njom, odnosno sa zahtjevima sa protesta, može da računa na značajan priliv glasova. Da li će to može biti neka od novih partija u osnivanju znaće se vrlo brzo, pošto su izbori planirani za početak jeseni.
Nije isključeno i da sve ostane kao do sada, a Đukanović neokrnjen. Razočarenje nezadovoljnih građana zbog odbijanja Ćalovićeve da stane na čelo njihove kolone može dovesti do rastakanja energije građanskog bunta, a ona se suočiti sa neprijatnim optužbama da je stala na pola puta. Tu leži opasnost da ideja protesta bude potrošena.
Naredna okupljanja teško da mogu imati smisla ukoliko uskoro ne bude ispostavljen vrlo konkretan i krupan zahtjev. Na primjer, ostavka sadašnje i formiranje tehničke vlade koja bi organizovala fer izbore ili nešto slično.
Jer, nijedan zahtjev sa januarskog protesta nije ispunjen, a teško da će se to promijeniti i nakon martovskog okupljanja. To znači da sljedeći put organizatori teško mogu da računaju na masovniju podršku ukoliko eksplicitnije ne uđu na politički teren, što bi se manifestovalo postavljanjem konkretnijih uslova. Jedino tako mogu obećavati rezultate i jedino tako novo okupljanje ima puni smisao.
Bonus video:
