Gospodaru,
Nijesam ni slutio da će se ovako brzo i nanovo potvrditi zasnovanost mog nedavnog predloga - da se povučeš i spasiš Crnu Goru. Jer, država je na koljenima zbog korupcije, kriminala, nepotizma, kiča, propagande, sile, zarobljenih institucija... I da bi Crna Gora ustala - tvoj sistem mora da se demontira. To znači, ti moraš da odustaneš. Kada već oni oko tebe nijesu mogli da te na to natjeraju i zaustave. Kada Montenegro nije te sreće kao Zimbabve da ima u svojoj bari bar jednog “Krokodila” koji bi obezbijedio mirnu tranziciju. I tvoj odlazak u političku vječnost.
Nije prošlo ni pola godine, a situacija je mnogo dramatičnija. Prisjećam se riječi Karla Jaspersa, za koga znam da nikad nijesi čuo, koji 1945. piše Hani Arent, za nju ti mogu reći da nikad nije bila gost “Žive istine”, prisjećam se kako Jaspers piše svojoj prijateljici da je posle mnogo godina osjećaja stida i tjeskobe zbog zločina Trećeg rajha, tada, na kraju rata, na zgarištu poražene i sa zemljom sravnjene Njemačke, prvi put osjetio olakšanje. Slično bih se osjetio i ja Gospodaru, ili svi mi, za tebe sramotni i frustrirani, kada bi se i ti povukao i predao. Ne pred nama, već pred sopstvenom savješću i odgovornošću. Ako uopšte držiš do značaja tih pojmova. Toliko o fašizmu. Tvojoj omiljenoj temi.
Gospodaru, nije dostojan predsjedničke funkcije naše države, u XXI vijeku, neko ko crta mete nedužnim ljudima, bio on, da tebe parafraziram, iz narko klana ili politike. Jer iskustvo nas uči, i u jednom i u drugom slučaju, mnoge glave su zbog toga već izgubljene. Naše iskustvo sa tobom je najbolja potvrda - nakon što si 925 puta nacrtao metu na našem čelu, desilo se 25 napada. Još, istina, nije pala glava, ali ne zahvaljujući nepreciznosti tvojih opakih optužbi i prijetnji, već zbog slučajnosti ili samilosti naredbodavaca i izvršilaca tih zločina. Kako reče jedan kolega iz redakcije - svi mi sada možemo da se osjećamo “promašenim” novinarima. Jer još smo svi na broju. Surovo ciničan i istinit opis ambijenta u kome živimo i radimo, a koji je kreirala tvoja državnička mudrost i politika.
Slažem se sa tobom, Gospodaru, da je indikativna činjenica što si se baš ti prvi javio, sa iskontruisanim rezultatima istrage i podizanjem optužnice. Nikako da se odvikneš od toga. Malo su ti dobrovoljci Željka Ivanovića, epileptični napad Mladena Stojovića, Tufikovi “zastarjeli” dželati, potres mozga šerifovog vozača, fudbaleri Olje Lakić, orhideje onog Grgurevića, bombaši pod prozorom Mihaila Jovovića... Ti si i dalje spreman da konstruišeš i podižeš lažne optužnice. Zašto se onda čuditi Šušoviću, Čarapićkoj ili Stankoviću...
U pravu si i kada objašnjavaš uzroke takvog, svog, devijantnog ponašanja. Da te opet parafraziram - time želis ućutkati sve koji govore o tvom kriminalu. Naša poruka je - ništa od toga. Jer kao što znaš, EU i svi značajniji svjetski mediji, a ne samo mi, izvještavaju i pišu da u tvojoj privatnoj državi nema jasne linije koja razdavaja vrh vlasti od vrha podzemlja. Već sam ti pisao, Gospodaru, da si jedini šef države u Evropi u čiju su kuću ili kabinet ulazila makar petorica ubijenih na ulici, a da do danas nijesu otkriveni nalogodavci, niti razlozi njihove likvidacije. Uz to, ti se dičiš i javno ukazuješ sa minimum pet osoba koje se ozbiljno sumnjiče da su počinile ili naručile jedno ili više ubistava. Zato moraš priznati - narko klanovi se mogu poistovjećivati samo sa vrhom vlasti koji ti personifikuješ, a ne sa medijima koje ti mrziš i targetiraš. Isto, zlo vrijeme ratnih zločina i sankcija, iznjedrilo je i tebe i njih, paralelno ste na temeljima ranih radova zidali svoju moć, da bi sada po ulicama crnogorskih gradova odmjeravali snagu i sravnjivali račune.
Nema razlike, u pravu si, Gospodaru, između onih koji hladnokrvno likvidiraju ljude u podne u centru grada i onih koji sa najviših pozicija u vlasti smišljeno i takođe hladnokrvno, svojim izjavama i naslovnim stranama, svojim “minut-dva epizodama”, vrše nasilje nad nedužnim i hrabrim građanima ove zemlje. Jer, kako je opisivao Adam Mihnjik tvoje i Miloševićeve devedesete - svaki nedužni čovjek koji je poginuo na ratištima Jugoslavije prvo je pogođen riječju, pa tek onda metkom. Tvoja Mira Marković je pisala tekstove koji su bili kopija današnjih tvojih izjava. Nakon jednog od njih, ubijen je Slavko Ćuruvija. Dvadeset godina kasnije saznajemo da su njene Službe “odradile” Slavka. Ovdje je po sličnom modelu likvidiran Duško Jovanović, ali istraga ni nakon 14 godina ne može da otkrije ko su ubice i nalogodavci. Nikada, kao ni prije par dana nakon kontrolisane štete nanesene Olji Lakić, nijesi, Gospodaru, pokazao da je u tvom duhu ostalo zrnce empatije. Nijesi se nikada zapitao kako je roditeljima Jovanovića, ili sada Olje Lakić. I svima koji su pali ili pogođeni u vrijeme tvojih reformi i evroatlantskih integracija. Kao da ti nijesi roditelj. I kao da ti nijesi nečije dijete. Strašno, čovječe.
Taj nedostatak empatije i ljudskosti uzročnik je i sljedeće tvoje konstatacije kojom stavljaš u isti kontekst entuzijazam i istrebljenje. Samo su, Gospodaru, najveći monstrumi u istoriji ljudskog roda, da se zadržimo na onima iz prošlog stoljeća, Hitler, Staljin, Pol Pot, Idi Amin, samo su takvi mogli sprovoditi istrebljenje sopstvenog i drugih naroda sa entuzijazmom. Ako si ti zaista mislio da sa takvim istim entuzijazmom vodiš CG narednih pet godina, onda nam istrebljenje ne gine.
Poslušaćemo te u jednom, Gospodaru - uprkos svemu, uprkos teroru, fizičkom, finansijskom, propagandnom, sudskom, borićemo se i dalje, kao i prethodne tri decenije, protiv svih onih koji misle da ih njihov visoki položaj i zarobljene institucije dovoljno dobro štite od svega nezakonitog i nemoralnog što čine. Borićemo se, takođe, protiv svih oblika kriminala i nasilja, bilo da on dolazi od nekog običnog pojedinca, organizovane grupe ili od moćnika koji misli da mu to pravo pripada po osnovu vlasništva nad državom i institucijama. “Za sve to postoji jedan te isti izraz, a to je kriminal”! Bravo, Gospodaru.
Ne znam da li si primijetio, ali ja sam i u ovako teškim trenucima za naš kolektiv, pokušao da u riječima utjehe koje si nam iz Danilovgrada uputio, pronađem neko objašnjenje. Nijesam dijagnostičar kao SDT Katnić, ali ono što je dr Dejvid Oven nazvao Hubrisovim sindromom, djeluje mi kao najuvjerljivija definicija tvog lika i djela. Već sam pominjao u nekom od ranijih tekstova da Hubris sindrom označava stečene promjene ličnosti usljed konzumiranja vlasti. Dr Oven kao glavne karakteristike ovog sindroma navodi nepokolebljivu samouvjerenost u ispravnost svojih odluka, identifikaciju nacije sa sopstvenom ličnošću, prikazivanje akcija koje imaju za cilj promociju svog imidža kao opšte korisne, suštinsku nekompetentnost koja se pokriva izraženom samouvjerenošću, osjetljivost na kritiku, gubitak odnosa sa realnošću...
Ako je dr Oven u pravu, onda su tvoje najave da ćeš biti predsejdnik svih građana ili dio tima koji će stremiti evropskim vrijednostima - sanak pusti. Nijesi umio, Gospodaru, da se povučeš kada ti je bilo vrijeme, odmah nakon referenduma. Prije ovih 25 napada na nas, prije onih 250 miliona poklonjenih Deripaski i bankama, prije Limenke i Blažovih biznisa, prije svih ovih bombi, pucnjeva i ubistava, prije fašizma i linča neistomišljenika, prije pohare narodnog novca od strane budžetskih propagandista i intelektualaca, prije nego si Radmili poklonio Rektorat a Miju Bokseru Njegoševu nagradu, prije svih istina živih kojima si onemogućio dijalog u ovom društvu praveći od njega, kako Balša napisa, minsko polje i ratno poprište. Zakasnio si, Gospodaru, i ovo društvo već plaća visoku cijenu. Čak i prije nego što si formalno stupio na dužnost. Tebi ne smeta da nastaviš kako jedino i umiješ da gospodariš - nasiljem, prijetnjama, arogancijom i korupcijom, ali je veliko pitanje da li Crna Gora može da preživi još 5 tvojih godina. Ko preživi, pričaće.
Bonus video:
