Moguće je. Ništa što se desilo drugima nije toliko nemoguće da se može desiti i nama. Mi želimo demokratsku zemlju - tržište i zakone jednake za sve. Želimo sve ono što danas nemamo.
Formiranje nove političke partije je nova i drugačija šansa za sve one koji su umorni od aktuelnih političkih nadgornjavanja, dok se najvažniji problemi u državi ne rješavaju, već se samo produbljuju. Biće to partija građanske orijentacije, otvorena za sve one koji žele da Crna Gora postane zemlja vladavine prava, što je preduslov za neophodne korjenite reforme sistema, zemlja koja krupnim koracima ide ka Evropskoj uniji, ali ne ispunjavajuću uslove reda radi, već iz iskrene želje za dostizanjem evropskih standarda.
Nažalost, svjedoci smo da je današnja Crna Gora daleko od onoga što smo željeli kada smo krenuli putem nezavisnosti. Potencijali i resursi ove zemlje su duboko ugroženi neznanjem, korupcijom i organizovanim kriminalom, nesposobnošću, nepotizmom ali i odsustvom osjećaja mjere, kako duhovno, tako i ekonomski.
Za dvije decenije propadanja – niko nije odgovarao za privatizaciju koja je radničku klasu dovela na rub propasti, iako je sve to rađeno u cilju bogaćenja malog broja ljudi koji su uzurpirali državu. Predugačak je spisak nepočinstava ove vlasti koja je dovela do toga da građani Crne Gore sada zbog koristoljublja šačice ljudi, moraju da plaćaju milione eura garancija za KAP. Odnosno ruske vlasnike. Odnosno, plaćaju pogrešnu odluku naše Vlade. Da ne bude dileme, pogrešnu odluku za građane, ne i za one koji su je donijeli - u naše ime.
Oni će sasvim sigurno osvanuti u nekom izvještaju stranih istražnih organa, jer nažalost ovi naši neće da rade, osim kada nam neko krene na premijera. Bivšeg ili sadašnjeg.
Nikšićki željezarci ne mogu više ni pobrojati sve investitore koje su im ovdašnji vlastodršci pompezno dovodili kao “ozbiljne i strateške”, obećavajući dizanje iz pepela ovog posrnulog giganta, nekada velike privredne moći. A sve što su poboljšali - bili su njihovi sopstveni računi u inostranim bankama i njihov kvalitet života, dok su ostali građani tonuli u beznađe. A onda su investitori bježali bez oproštajnog pisma. “Ozbiljno i strateški”, nema što!
Umjesto korjenitih reformi koje su neophodne, dobili smo (opet) rasprave o jeziku i identiteskim pitanjima, što su svakako veoma važna pitanja, ali su to kod nas teme koje se potežu s vremena na vrijeme i onda kad zagusti. One ne smiju da služe za skretanje pažnje sa skupe struje, sporog sudstva, tužilastva koje radi samo kad se naruči, troškova za školovanje djece, kako pregurati do prvog u mjesecu…
Važnije je nego ikada izmiriti građanke i građane Crne Gore koji su, u cilju očuvanja sirove vlasti političko-partijskih klanova zavađali po raznim osnovama: vjerskim, nacionalnim, socijalnim, državno-identitetskim... Nije to nimalo lak zadatak. Sve nas čeka puno rada, strpljenja, ali i usavršavanja na svim poljima.
Prije svega – moramo da težimo ka tome da ispunjavamo sve svoje obaveze koje imamo kao građani, ali da smo i te kako svjesni svih prava koje nam naš građanski status daje i koje niko ne smije da osporava. U Crnoj Gori je namjerno minimizirana i unižena uloga građanki i građanina, jer u konceptu gdje se građansko pravo saginje pred partijskim i plemenskim pravom - nema napretka. Stvaranje pravednije Crne Gore je u rukama svih nas. Svako treba da da svoj doprinos onoliko koliko može i koliko želi da se civilizacijski točak i na našem parčetu planete zavrti.
Sve dok ima onih koji ćutke danima lutaju po šalterima tražeći svoja prava po raznim osnovama, pa kada im dozlogrdi i sami hvataju veze da sve što prije završe, a ne reaguju javno na nepravilnosti – malo toga će se mijenjati. Dok su kod nas identitetska pitanja jabuka razdora – u uređenim državama simboli su upravo ti koji spajaju sve građane.
Izvjesno je da promjene treba da dolaze iznutra. Iz umova i srca svih nas. Nametnuta i iznuđena promjena donosi samo prepisivanje evropskih zakona koje je danas u punom jeku u Crnoj Gori. A iza gomile potrošenih dnevnica za razne kosultante, revizije i komisije koje će ispitati novu dokumentaciju, zapravo stoje sva ona siromašna radnička naselja koja se šire iz dana u dan, hladne i neuslovne škole, putevi puni rupa, bolnice sa beskrajnim listama čekanja... Beznađe bez kraja - a reformi nema pa nema.
I tome treba stati na kraj, a da bi se to desilo svako treba da da svoj doprinos, koliko god mu se činilo malo i beznačajno njegovo NE bezakonju, korupciji, nepotizmu, podjelama na raznim nivoim društva - biće to dio velikog, glasnog i snažnog DA slobodnoj građanskoj Crnoj Gori.
Bonus video:
