Osnova legitimnosti autoritarnih režima su istorijske ideološke misije. Komunizam je imao za cilj – diktaturu protelarijata, fašizam – diktaturu „superiorne“ nacije. Kad rad na ostvarivanju cilja postane svakodnevni život građana, glavni problem autoritarnih režima postaje njihov legitimitet.
Crnogorski autoritarni režim je formiran na ideologiji velikosrpskog nacionalizma krajem 1980-ih. Kad je taj istorijski projekat propao, režim je bio prinuđen da prihvati druga dva istorijska cilja da bi preživio – nezavisnost Crne Gore i evroatlanske integracije. Kako je prvi cilj ostvaren, a drugi u junu treba da uđe u nepovratnu - finalnu fazu, režim je izgubio svoj raison d’etre. Korupcija i katastrofalna ekonomska situacija u društvu zaoštrile su pitanje njegovog opstanka.
Neobrazovana i bahata oligarhija koja ga vodi nije u stanju da odgovori zahtjevima vremena, pa legitimitet pokušava da obnovi novom pričom o ugroženosti Crne Gore. Odlučila je da povrati crnogorsko društvo na mjesto zločina u kojem je režim rođen i krene ispočetka sa nacionalizmom promijenjenog znaka. S crnogorskim umjesto velikosrpskog u čije ime je režim vodio ratove i vršio zločine. Đukanović je to nazvao duhovnom obnovom.
Petar Veliki kad je evropeizovao „varvarsku Rusiju“ na prijeme je dolazio sa berberinom koji je neposlušnim bojarima na licu mjesta frizirao bradu i kosu po evropskoj modi. Po ugledu na Petra, Đukanović sprovodi duhovnu obnovu s Džejom umjesto berberina i cio Dvor pada u evropski trans uz „ala bih te ala, zakitio mala“. Miloprež svjedoči da je na jednoj dvorskoj zabavi premro od straha da gomilu u transu ne zaboli u duši Kosovo. Kad se desi da nema Džeja&co, onda na dvorskim svečanostima solira Fićo, ali umjesto partija na klaviru (Tito), pjeva arije iz novokomponovanih djela i onda trči do Amfilohijeve ruke da je u zanosu – grli i ljubi.
Groteskna duhovno obnovljena folklorna figura je stažista iz AB revolucije, jedini predsjednik socijaldemokratske partije na svijetu koji se vozi blindiranim kolima. Mali Ranko melodramski stavlja ruku na srce dok se izvodi himna, da ko od DPS duhovnika ne pomisli da bi Milić bio bolji koalicioni partner od njega.
Sa ovakvom ekipom ne bojte se od crnogorskog nacionalizma. Propašće kao i velikosrpski jer je jednako provincijalan i jednako izaziva osjećaj tjeskobe svakom ko je u stanju da vidi dalje od svoje avlije. Duhovna antikolonijalna obnova znači – modernizovanje sopstvene tradicije koju ovi velikani nijesu u stanju da predvode.
Da će napraviti štetu - hoće. Karl Poper, koji je zbog jevrejskog porijekla morao napustiti Austriju 1937, kaže da je svaki nacionalizam zlo i da jevrejski nacionalizam nije izuzetak. Moja malenkost je prije dvadeset godina pisala da je velikosrpski nacionalizam kao protivnik crnogorskog identiteta i samouprave istorijska konstanta s kojom crnogorski independisti moraju računati narednih dvije stotine godina, ali da to ne smije biti razlog za crnogorski nacionalizam. Uspješan odgovor na velikosrpski nacionalizam nije lojalnost vladaru, koja je karakterisala epohu prije formiranja nacija, i oktroisani crnogorski nacionalizam, već Crna Gora u kojoj će se ostvarivati ideali oko kojih se okupljaju moderne nacije: jednakost, solidarnost, sloboda. Uz imperativ da moralne dužnosti individue moraju biti usmjerene na sva ljudska bića a ne samo na pripadnike svoje nacije.
Stoga ni Andrija Mandić koji navija za Srbiju kad igra protiv njegove Crne Gore ne smije biti izgovor za crnogorski nacionalizam. Crnogorski mandići i perovići često imaju iste očeve i, gotovo neizbježno, iste đedove. Uspješna nacionalna politika će donijeti da među novim naraštajima bude manje onih koji navijaju za susjednu ulicu kad igra protiv njihove ulice. Kao što veliki broj današnjih independista navija drugačije od svojih očeva iz 1918.
U vrijeme nekretninskog buma 2007. i 2008. godine politika Beograda prema nacionalnom pitanju u Crnoj Gori bila je ista kao i danas, ali režim na to nije obraćao pažnju jer je izgledalo da je Crna Gora jaka i stabilna. Ovo pokazuje da jedina uspješna nacionalna politika jeste ona koja Crnu Goru čini uspješnom državom. Da glavna prijetnja crnogorskoj nezavisnosti nije ni Beograd ni navijanje za Srbiju, no crnogorski kleptokratski režim koji proizvodi materijalno i duhovno siromaštvo i potire ideale građanskog društva.
(Monitor)
Bonus video:
