Za zdrav i dugovječan život stručnjaci preporučuju – zdravu hranu, boravak na čistom vazduhu i redovno bavljenje nekom fizičkom aktivnošću. Ekologija. Čista životna sredina. Slično je i sa državom. Da bi jedno društvo i država bili ’zdravi’ valja nam da se ’hranimo’ plemenitim idejama, njegovanjem pravih društvenih vrijednosti, radom na stalnom podizanju životnih i svih drugih standarda. Boravak na čistom vazduhu je, zapravo, život u okruženju sa smanjenom emisijom štetnih gasova koje šire korupcija, klijentelizam, organizovani kriminal... A da bi se sve to postiglo neophodno je trenirati. Trenirati demokratske kapacitete, smjenjivost vlasti, odgovornost nadležnih prema onima koji im daju platu i mandat da rade – građanima.
Tako se stiče kondicija. Kondicija za promjene. Kondicija za razmišljanje svojom glavom. Kondicija za građansku hrabrost. Kondicija za nova vremena u kojima bi svako trebao da radi svoj posao.
No, nama to nekako sporo ide. U vladajućim redovima održavaju kondiciju opstanka na vlasti. Upravo ovih dana testiraju po zna koji put koliko su u dobroj kondiciji. Nastala je opšta panika i pometnja zbog niza loših poteza premijera Lukšića koje je povukao od početka ove godine i za nepunih mjesec dana zabio nekoliko autogolova.
Sezonu je otvorio vrhunskom blamažom cijele nacije kada je sa dvojicom drugara, ministara, onako familijarno, opušteno, odjezdio Vladinim avionom, da u Maroku boravi o trošku Amana. Kerozin i plate posadi smo platili mi. Amanove gazde pun pansion u velelepnim odajama marokanskog hotela. Samo je još ostalo nepoznato ko je ministrima i ostalim članovima ekspedicije u Maroko, dao dnevnice, da im se, eto, nađu za put. Za troškarenje. Možda i za po koji tepih koji valja donijeti sa ovog dalekog i mističnog područja.
Po povratku sa prazničnih putovanja – Vladu i prvog čovjeka - sačekao je januarski građanski mirni protest i dokaz da još ima građana koji ne žele da se pomire sa onim kako nam kroje stvarnost, u skladu sa interesima investora. Saznali smo i da ćemo, najvjerovatnije, morati platiti na desetine miliona garancija koje je Vlada dala za KAP, ali i da premijer misli da mađarski pravosudni sistem treba da se bavi aferom Telekom. Lijepo. Sedam i po miliona neko nas ukrao nama, ali drugi neka se bakću sa tim. Racionalno. Odgovorno. Nema priče. Baš se nekako osjeća razlika u odnosu na prethodnika.
Lijepo je zazvonilo i kada je premijer organizatorima protesta poručio da osnuju partiju ili zauvijek zaćute. U prevodu – premijer zamišlja da u XXI vijeku pravo na stav i na protest imaju samo oni koji su se registrovali kao politička partija osporavajući građanima da se organizuju na druge, civilizovanom svijetu, poznate načine. Ali i da budu, jednostavno – građani koji misle, osjećaju nepravdu i dižu glas protiv nje.
Premijer samo ide utabanim stazama prethodnika – sve oponente izvesti na biračke spiskove i dovesti do biračkih kutija u kojima njihovi dugi prsti već dvije decenije vješto odrađuju posao. Uz besprekornu asistenciju šaptačkih divizija. I gdje čak i ljudi koji su u zatvoru u drugoj državi, glasaju u svom selu. Kako? Hudini varijanta. Magija koja traje više od dvadeset godina.
Za održavanje kondicije vlastodrštva jedna od važnijih kategorija jeste spinovanje. I oni je ovih dana treniraju bespoštedno. Spinovanje informacija je tehnika koju su partije na vlasti itekako razradile uz pomoć svojih ’vanstranačkih saveznika’. To su vam oni što vam se sviđaju između kriznih situacija i izbora. Pametni, stručnjaci, nezavisni, uspješni, imaju svoje ja... Do partijske direktive. Imaju ih oni u svakom segmentu društva. Samo bljesnu kada treba odbraniti neodbranjivo. Uvijek se sjetim antologijske rečenice „brane su dobre za kardiovaskularni sistem jer je tovljena riba iz akumulacija bolja za srce“. Ne zbog autora, već tehnike. Ma imaju oni svoje Sjevernokorejce, kojima je nedavno i „priroda plakala za vođom“. Dokazala njihova državna televizija. Nisu ni tehnike ovih kod nas loše, a?
I sve to dobro funkcioniše jer za vlast najbolja informacija je spinovana informacija. I sada je na crnogorsku javnu scenu pala potpuna dimna zavjesa napravljena od spin-bombi majstora svog zanata. Cunami. Koji nosi sve. Čak i neke njihove, koje će očigledno biti kolateralna šteta. Zato svi trče ka brdu. Da vide bolje, dalje, više. Olimpijski duh.
Iza nje se kuva posljednja epizoda Otpisanih koji smišljaju kako, još malo, kad su već ovako nabildovani i puni energije i želje za vlašću - da proputuju, prolumpuju i prožive o trošku građana, svesrdno potpomognuti ’strateškim partnerima’.
Vrijeme je za fajront. Za naplatu dugova i računa. Vrijeme je da svako plaća ono što je proćerdao. Da se podvuče crta, koju je devedesetih podvukao tadašnji premijer. Šta bi tek bilo da je nije podvukao? I uknjiže svi gubici na one koji su ih napravili. Pa da se zna ko je u stečaju, ko stečajni upravnik, a čemu nema spasa.
Vama ima.
Bonus video:
