„Progovorio Srbin iz autora. Samo se čekalo na taj dan“. (komentator buzdovan| Vijesti online, 06.12.2011.)
Srećni narodi liče jedni na druge. Poštuju stegu, uče korake i zakone Države, logike, muzike... Iskušavajući principe ljudskog bitka izgradili su naposljetku pravni poredak i nacionalnu državu. Nacionalna država - dostojanstvo i autonomiju pojedica, građanina - postavlja za osnovnu vrijednost, temelj i svrhu postojanja. Uljudnost i uređenost kojima odiše svakodnevnica Zakonom ustanovljenih država, izaziva zavist i čuđenje konzumenata revolucionarnih projekata, podanika partijskih, etno, turbofolk, tvrdo i mehko kuhanih fašistoidnih provizorija. Očarani - vole i svoj sustav da nazivaju državom.
Ali avaj, vođeni Narodi - oni koji hodaju za vođama umjesto k zakonima i pravnom poretku, uče pjevanje i mišljenje od samouka i političkih tribuna. Mogu da uživaju u životu koji teče od danas do sjutra uz obaveznu poslušnost i veselo ponavljanje novih parola: juče jednaki trbusi danas identiteti. Duhovne osnove obaška. (Među parolama u opticaju pominje se i vladavina zakona). Od vođe do vođe, od opijuma ideje do mutne i posne ideologije i još mutnije i posnije stvarnosti.
Rentijerska državna - ali i naša - klasa, ponikla iz jednopartijske strukture i komunističke ideje, nesposobna i nezainteresovana za ekonomsku dobrobit cijele nacije, zauzvrat daruje pučanstvu čitavu zbrku - mrežu pojmova i parola - ne bi li kako prikrila svoju eksploatatorsku ulogu i pravo stanje stvari. Kao što su nacionalnu ekonomiju unizili do ubiranja lične rente na nekretnine a putem: potplaćivanja, korupcije, krijumčarenja, sive ekonomije, pranja novca, dilovanja drogom (Klaus-Gerd Giesen)... tako su i naciju uveli u ideološki sumrak i etničko nadgornjavanje, cijepanje i razgradnju.
Nacija je najviši politički subjekt – skup svih ravnopravnih građana države – državljana, od kojih je svaki jednako važan i bitan za državu, bez obzira na vjerske, etničke, rodne, obrazovne, imovne i ostale razlike i sklonosti. Pripadnost naciji izaziva ponos i osjećaj sigurnosti u prav(n)im državama, posve je uobičajena i istovjetna je sa knjigom državljana.
Pojmove, nacija i narod ovdašnja politička moć zloupotrebljava i degradira u granicama svojih mogućnosti. Na državnom popisu dominiralo je nagradno pitanje: kojoj naciji ili narodu smatrate da pripadate. Pritom bjesomučno i na sva zvona Agitprop koalicije razglašava da smo upravo obnovili državu a to znači i temeljnu strukturu - istoimenu naciju. Ali ništa bez istoimenog naroda. Ostali neka se učlane ako kane biti percipirani kao državotvorni. (Mani se more rodoslova, čuvaj zdravlje). Ipak, mogli ste da se odbranite ćutanjem. Neizjašnjeni – a to su oni koji su shvatili da je đavo odnio šalu – da će se početno brkanje pojmova obiti docnije o njinu glavu, sanjali su da budu neobnovljeni Amerikanci, Kanađani, Australijanci...
Narod je biološka kategorija, nastaje rađanjem i množenjem - na omiljen i poznat način - sabira se najprije u bratstva i plemena. Napredovanjem i razvojem iz tog korijena, jednoga lijepoga dana otkriva i stvara, zarad harmoničnog i humanog života, ljudsku i umnu zajednicu – naciju - zajedno sa ostalim narodima koji dijele zajednički prostor omeđen državnom granicom. Ravnopravnost pred Zakonom je sve što mogu jedni drugima da ponude.
Umjesto uspostavljanja Zakona i nacije – dvojnika države – kao jedinstvenog i najvišeg demokratskog subjekta imamo rad na „etnoidentifikaciji“. Korak naprijed – dva nazad. Političko upravljanje et(n)ičkim odrednicama i pridjevima na državotvornom poslu svrstava nas u čuvenu udrugu osebujnih povrtlara: to su oni što šamaraju paradajz da pocrveni. U našem slučaju u pitanju je crna boja.
Naš vodeći političar koji je državu dao zamijeniti sobom i družinom - sa kojom je u „neformalnom rentijerskom dogovoru“ daje izjave na kojima mu može pozavidjeti i glasoviti ideolog dr Joseph Göbbels. Upitan kako gleda na eventualno zavođenje zakona u državi - odgovorio je kao oparen, ljutito: potrebna je deratizacija a ne justifikacija. Građane obnovljene države koji se propituju za pravdu i uspostavljanje crnogorske nacije (države ravnopravnih građana), smatra nedopustivo drskim... to više nijesu obični neprijatelji naroda – ljudski i politički otpad, na koje smo se već navikli u doba jednakih ademovica. To više nijesu ni ljudi – kamoli ravnopravni građani. Zabrinjavajuča zbrka u glavi koja uživa državotvornu reputaciju. I čeoni udar na crnogorsku državotornu nacionalnu ideju.
Sve se manje i tanje misli. Taj pravac – do utrnuća - svesrdno preporučuje vladajuća koalicija, Vlada, Ministarsvo obrazovanja, kulture i identiteta. Misaonu radnju, kojom se čovjek nekad dičio pokrenuvši civilizaciju i napredak, rado otuđujemo i prepuštamo drugima - drugi trećima - dok najzad ne dođe u posjed onih kojima se to isplati. A ti nas tader posmatraju kao idiote – sebi ravnopravne – ako smo Država.
Bonus video:
