Zašto tema: Kultura i razvoj? Zašto ne klasična ekonomska tema?
Odgovor na ova pitanja otkriva nastajanje jedne nove paradigme (načina razmišljanja), posebno u civilizaciji Zapada. U vrtlogu svakodnevnosti i zaokupljenosti raznim događajima – izmiču nam novi procesi i rijetki postavljaju pitanje: „Kud ide ovaj svijet – ova civilizacija?“ A mnoge svakodnevne probleme treba da rješavamo u kontekstu logike tih naslućujućih procesa... Nažalost, inercija i predrasude, a prije svega arogancija neznanja natkrivaju viziju... A danas svijet vri!
Kultura postaje ekonomsko pitanje i ona sve više urasta u osnove savremenog društva, kao što su sada urasli moć politike i moć ekonomije. Paradigma razmišljanja zasnovana na savremenim mitovima o nacionalnoj državi, mitu o društvu kao Bogu iznad pojedinca, kao i mit o masovnoj industrijskoj proizvodnji lagano se mijenjaju i nestaju... Izgleda čudno!... Ove teze sam iznio na Badnje veče – noć čuda – jer prije 2016 godina nevina Marija je u Vitlajemskoj pećini rodila Isusa – Božiji sin začet duhom! Upravo Badnje veče nas vraća na ideju začeća života duhom... Vraća nas na onu „Na početku bješe riječ!“, a riječ je eho duha... Bogovi su nam dali riječ, a ne vatru, dali su nam duh, ne fizičku moć!
Svako od nas ko ulazi u knjižaru će primijetiti sve veći broj knjiga iz oblasti mitologije. Zašto se na Zapadu sve više čitaju Džozef Kembel (slavni mitolog), Klod-Levi Stros? Zašto su dva velika skeptična mislioca Evrope: Osvald Špengler i Anri Bergson „ponovo u modi“? Naravno, vjerujem da je većini čitalaca sve ovo beživotna teorija... Ali ljudska istorija pokazuje da je teorija najbolja praksa... Da nije npr. bilo teorije Platona i Aristotela... naša civilizacija bi bila drugačija... Velike ideje oblikuju svijet, a i naše živote... Otkud taj talas interesovanja za mitologiju? Zašto se sve više izučava istorija ideja i civilizacija? Zašto se toliko proučava veza između „evropske“ fizike i „kineskog“ misticizma? Sve su ovo simptomi tih novih nadirućih procesa. Bil Gejts tvrdi da se svijet mijenja svakih 7-10 godina... Znam da je nekima ovo „čudno“, jer imamo toliko svakodnevnih problema... I meni je „čudno“, kada vidim koliki je „grabež“ za najnoviji tip mobilnog telefona, koji se mijenjaju u par mjeseci.... Svako ima pravo na „svoje čuđenje“. Upravo to priznavanje prava svakom pojedincu da misli onako kako on iz sebe osjeća je zora jedne nove paradigme individualizma; jedne nove individualnosti – okrenutosti sebi i svom duhovnom životu, svom unutrašnjem sistemu vjerovanja... Individualizma zasnovanog na vrijednostima razuma i humanosti... Individue kao subjekta, a ne objekta... Da li je čovjek kao ljudsko biće došao u fazu da sa osvajanja svijeta van sebe, pređe na osvajanje svijeta u sebi?
Da li se tragovi ovim promjenama mogu prepoznati u današnjoj stvarnosti, praksi, životu? Da li i kako kultura mijenja sadašnji kapitalizam? Otkud joj takva moć – pogotovu ako je shvatamo kao nešto što je sada na periferiji društva? Biće potrebno još mnogo vremena i istraživanja da se daju odgovori nivoa izvjesnosti koju traži današnji „birokratski um”... Na sreću, sve više je na sceni „intuitivni um“, jer vremena za čekanje da to shvati i „birokratski um“ nema!... Vrijeme postaje ključna dimenzija života – prostor kao dimenzija je savladan... Najudaljenija tačka na zemlji od mene je jednaka vremenu da se pritisne komanda na tastaturi – send... Komunikacione tehnologije stvaraju jedan novi svijet, ali i novo shvatanje svijeta.
U najopštijem, današnji industrijski kapitalizam sve više evoluira u jedan novi tip – koji se sve više identifikuje kao kulturni kapitalizam. To u najopštijem znači da se sa dimenzije prostora – otkrivanja i osvajanja novih prostora, sa nekadašnje kolonizacije, prelazi na važnost ideja. Ideja kako da riješimo problem... Ideja kako da razumijemo svijet u sebi i oko sebe... Ideja postaje najkonvertibilnija valuta... Tržište ideja je sve važnije. Sve više se traže ljudi koji imaju ideje i moć kreacije, moć istraživanja, a ne samo moć imitacije i pasivne upotrebe već dosegnutog znanja... Svako znanje koje posjedujemo je već prošlost... U svijetu otkrivenog kvanta i gena više nema izvjesnosti i njoj svojstvene inercije (Hajzenberg). Neizvjesnost i složenost traže stalnu misaonu obradu, nove ideje, kreaciju... Zato i kažemo da je za biznis mnogo važnije da li ima ili nema biznis ideja, nego da li neko ima ili nema novca... Dobra ideja ne traži novac – ona ga stvara.
Moje shvatanje kulture u ovom tekstu je prevashodno vezano za proizvodnju ideja i kreativnosti kao rezultata drugačijeg, subjektivnog shvatanja svijeta oko sebe, a ne za npr. kulturna prava... Sa aspekta ovog shvatanja moram reći da je kultura sve više roba... Kultura izlazi na tržište – sa obronaka društva, pravo u centar; iz „zagrljaja“ budžeta i države u vrevu tržišta. Ako industrija ima za rezultat masovni industrijski proizvod, što je proizvod kulture? Proizvod kulture je proizvodnja ljudskog iskustva. Često se to zove ekonomija iskustva, industrija iskustva... Mnogi futuristi kažu da se u kulturnoj industriji radi o trgovanju onim radi čega „srce brže kuca“ – muzika, film, umjetnost, zabava, putovanje, turizam, roman, pjesma, pozorište, koncert, sport... Sve su to događaji koji proizvode naše iskustvo... Da li se na doček Nove godine išlo u trgovinu ili se kupovao „provod“ – doživljaj, novo iskustvo? Da li je turizam – sunčanje? Sve ove silne turističke organizacije treba da, umjesto brojanja kreveta i gostiju, fokus usmjere na proizvodnju ličnog iskustva, na lične doživljaje turista... Treba nam Ministarstvo turizma i kulture... U tom smislu gradnja žičare Kotor-Lovćen je, po meni, mnogo važnija investicija od mnogih koje imaju epitet spasa crnogorske ekonomije... I to bi bila svojevremena privlačeća snaga za nove turiste... „A gdje je proizvodnja – ne živi se od turista“... Ovo su ta česta pitanja na koja se odgovara pitanjem: „A što će ti proizvodnja, ako nema ko da je kupi“... Tržište je najvažnija imovina svake kompanije... Turizam je upravo vid širenja malog unutrašnjeg crnogorskog tržišta... Da li će se turistima prodavati naši proizvodi zavisi „da li ima nas“, odnosno biznis ideja i preduzetnika. To direktno ne zavisi od države... Promocija brenda, marke, imidža, zabave postaje važan proizvod globalne ekonomije... Veliki je ekonomski gubitak za Crnu Goru npr. raspad grupe „No name“, brenda koji je bio u evropskom usponu... Šta su značili „Bitlsi“ za ekonomiju Britanije?... Zar zabave na splavovima na Savi nijesu bili prvi kanali pomirenja Hrvata i Srba? Zar se nešto slično nije desilo i na zabavama organizovanim na našem Primorju?... Da li se pitamo da li će pretvaranje crnogorskog primorja u „penzionerske spavaonice“ – rano zatvaranje restorana i klubova, zabrana buke i sl. imati ekonomske posljedice?... „Mi smo prva kultura u istoriji koja će upotrebljavati visoku tehnologiju za proizvodnju tog najprolaznijeg, a ipak trajnog proizvoda – ljudskog iskustva.“ (Tofler)
www.vukotic.net
Bonus video:
