Najnovija namjera nekih kosovskih poslanika da izrade zakon o medijima providni je pokušaj da se pod izgovorom zabrinutosti zbog lažnih vijesti, vrijeđanja i manipulacija osigura mehanizam kojim će ljudi na vlasti moći kontrolisati medije i novinare i otvoriti put cenzuri. Jer, ako su političari uistinu zainteresovani da se društvo poštedi od laži i manipulacija, neka izglasaju zakon o političarima. I neka drže ruke dalje od medija
Juče smo iznenada saznali da je Komisija za javnu administraciju, lokalnu vlast i medije parlamenta Kosova pokrenula inicijativu o izradi zakona o medijima. Ideja ljudi koji sede u toj Komisiji jeste da se mediji disciplinuju, pošto ima - kako to reče jedan od poslanika - “neobuzdane slobode izražavanja na Kosovu”.
Rekoše, naravno, da će takav zakon obavezati medije da poštuju državu, da plaćaju takse, da poštuju prava svojih zaposlenih, i tako dalje! Rekoše i da sve to čine kako bi medijima “pomogli” da budu profesionalniji, da bolje izvješatavaju, da izbjegavaju lažne vijesti i povredu privatnosti.
* * *
Neupućeni i naivni bi, možda, čak i mogli povjerovati da je u pitanju iskrena želja narodnih poslanika da pomognu društvu i medijima u borbi za istinu, te da bi jedan dobar zakon mogao nauditi samo lošim medijima. Dakle, da bi ovo stvarno moglo biti od pomoći za novinare i medije, ali i za cijelo društvo. Maltene, jedan veliki dar koji nam, eto, političari donose.
Ali, upućeni će se odmah primijetiti da taj dar previše liči na onog konja koji su antički Grci nekada, prema Homerovoj priči, darovali Troji, kako bi na prevaru zauzeli taj do tada neosvojivi grad. E tako i kosovski političari danas, glumeći zabrinutost zbog vladavine lažnih vesti, a pod plaštom zakona, pokušavaju staviti pod svoju kontrolu medije.
Jedina istina jeste da su sve to izgovori, kako bi političari dobili u ruke instrument kojim će disciplinovati medije i lakše uspostaviti mehanizam cenzure i autocenzure.
Jer, ako je njima stvarno stalo do položaja zaposlenih novinara, već postoji Zakon o radu, koji uređuje svima - ne samo zaposlenima u medijima - sva prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, od odgovarajuće zarade i zaštite na radnom mjestu, do zaštite ličnog integriteta i dostojanstva, kao i sva druga prava zaposlenih. Samo treba taj Zakon sprovesti u djelo. Ne samo kod medija.
Ako im je pak stalo da regulišu medijsko tržište i stvore iste uslove za sve koji se bave ovom djelatnošću - i za to postoji niz zakona koje je isti taj parlament izglasao, a koji obavezuju sve registrovane firme na Kosovu - što, naravno, uključuje i medije - da poštuju državne zakone i institucije i plaćaju sve predviđene doprinose i takse. Samo treba te zakone sprovesti u djelo. Opet, naravno, ne samo kod medija.
A ako im je stalo da poštede društvo od mora lažnih vijesti, manipulacija, neodgovornih izvještaja, kleveta i povreda privatnosti - i za to postoji dovoljno zakonskih regulativa koje obezbjeđuju dovoljne mehanizme za odbranu od medijske neprofesionalnosti - ako ih društvo primijeni. I ne samo prema medijima.
Ili, ako im je stvarno stalo do demokratskog društva i države, skoncentrisali bi se poslanici i političari, i oni na vlasti i oni u opoziciji, na funksionalizaciju pravosuđa, na borbu protiv korupcije, na poboljšanje obrazovanja i zdravstva, na poštovanje prava svih građana i zajednica, manjinskih ili većinskih.
Na kraju krajeva, ako im je stvarno stalo da poštede sve građane Kosova ne samo lažnih vijesti, manipulacija i kleveta, već i najnemoralnijeg licemjerstva ljudi koji vrše političku, ekonomsku ili bilo koju vrstu vlasti u društvu - nek počnu od sebe. Neka izglasaju zakon o političarima, kojim bi se zabranilo da predsjednik, premijer, ministri i njihovi zamjenici, poslanici u parlamentu i predsjednici opština, partijske vođe i raznorazni politički huligani koji za ovakve navijaju, izgovaraju laži a da ih niko ne poziva na odgovornost!
Neka pročitaju, poštovani poslanici koji žele disciplinovati medije, govore svoje i svojih kolega, sa sjednica parlamenta, i nek vide koliko su oni lažnih vijesti u javnost iznijeli, koliko su vrijeđali i napadali svoje političke neistomišljenike i rivale, koliko su puta zašli u privatnost ljudi, javnih ličnosti i drugih, koliko su se puta služili neistinama i poluistinama, kako bi dobili koji glas više ili smanjili šanse konkurenata na izborima, i koliko su samo puta pokušavali manipulisati te iste medije, koje sada optužuju za manipulaciju
Neka se pogledaju u ogledalo i vidjeće da su sami oni, političari, posljednji na ovome svijetu koji nekome mogu čitati lekcije.
* * *
Naravno, ovakva inicijativa niti je nova niti je iznenađujuća. I do sada su politički eksponenti pokušavali da zakonski pritisnu medije, iako je takvo nešto na Kosovu neustavno; Ustav Kosova garantuje slobodu i pluralizam medija i zabranjuje svaku vrstu cenzure. Zakonima su ostale slobode zagarantovane, uključujući privatnost i odbranu od klevetanja.
Naravno, sponzori ovakvih inicijativa će uvijek naći slične modele sa Zapada. Ali, ne treba zaboraviti da je u tim slučajevima - bilo da se radi o Njemačkoj ili pak o Italiji - osnov vladavina prava.
Na Kosovu, sa politički kontrolisanim i korupcijom zahvaćenim pravosuđem, te političkom elitom sa veoma limitiranim demokratskim kapacitetom, jedan ovakav zakon ne bi bio ništa drugo do uvod u cenzuru ne samo medija, već i slobode govora.
No, mislim da su se inicijatori pakovanja ovog “dara” ipak preračunali: Kosovo nije Troja.
Autor je glavni i odgovorni urednik “Koha Ditore”, najvećeg dnevnog lista na Kosovu
Bonus video:
