Samo jedan uopšteni novinski naslov o nedavno potpisanom dokumentu (Sporazum o politici zarada zaposlenih koji se finansiraju iz Budžeta Crne Gore), za koji iskreno mislim da nije bio smišljen ili namjeran, bio je dovoljan da pokrene lavinu optužbi i diskreditacija prema Uniji slobodnih sindikata Crne Gore, kao potpisniku tog dokumenta.
Prije nego što je pročitan tekst Sporazuma i prije nego što su sagledani benefiti koje on donosi zaposlenima u tom sektoru, pojedinci su na raznim portalima iskazali razočarenje činjenicom da je i USSCG izdala svoje članstvo i očekivanja građana.
Naime, USSCG je optužena da se obavezala da neće pokretati štrajkove ili proteste do 2015. godine, što jeste tačno, ali djelimično, jer u nastavku nije pojašnjeno da se ta apstinencija od štrajka i protesta odnosila isključivo i samo na politiku zarada zaposlenih u tom sektoru. Naravno, sve pod uslovom i dok Sporazum poštuje druga strana.
Dakle, USSCG, kao ni njeni granski sindikati potpisnici Sporazuma, nijesu se odrekli prava da se štrajkom ili protestima bore za ostvarenje interesa u bilo kojem drugom segmentu koji se tiče radnog i ekonomsko-socijalnog položaja zaposlenih.
Jer da jesu, takav sporazum bi osim politike zarada, morao obuhvatiti politiku cijena roba i usluga, reforme radnog i socijalnlog zakonodavstva, penzijsku i zdravstvenu politiku i dr.
Međutim, dezinformacija je krenula i otvorila prostor za diskreditaciju USSCG, što vješto koriste one destruktivne snage, koje od njenog nastanka na svaki način pokušavaju da je destabilizuju i spriječe njeno jačanje i omasovljenje.
Tako se ovih dana na portalima koje posjećuju desetine hiljada internet korisnika mogu pročitati ružne poruke najviše usmjerene prema generalnom sekretaru USSCG, tipa: Kekoviću, izdao si; prodao si se; napunio si se; udbašu i špijune; stidi se...
Naravno, oni još ne razumiju da je USSCG transparentna organizacija izgrađena na demokratskim principima, u kojoj je generalni sekretar podjednako važan koliko i svi drugi članovi rukovodstva i USSCG.
Ne mogu da shvate da je naš ideal izgradnja Crne Gore kao države socijalne pravde, koja podrazumijeva: vladavinu prava, poštovanje dostojanstva svake profesije, dostojanstvenu zaradu za dostojanstven rad, a samim tim i kvalitet života za naše članstvo i građane. Što je najgore, ne mogu da shvate da nije sve u parama, nešto je i u principima i idealima. Njihov cilj je obeshrabrivanje radnika i gubljenje vjere u sindikat.
Njihova najčešće potencirana floskula je: Što će nama sindikat i bez njega bi nam bilo isto kao što nam je trenutno - svi su oni isti, svi su se oni napunili! Nijesu svi sindikati isti i nijesu se svi napunili, Crna Gora je mala i sve se lako da provjeriti. Jaki sindikati su nam jedina šansa u ovom neoliberalnom kapitalističkom sistemu. Zato ne odustajte od sindikata, nego mijenjajte pojedince.
Ipak, ovaj tekst pišem zbog svih onih na portalu, koji su u USSCG vidjeli iskru nade da se može konsolidovati radnički pokret, kako bi zaposleni imali autentičnog reprezenta i beskompromisnog borca za njihova prava.
Njihove kritike razumijem i doživljavam kao izraz iznevjerenih očekivanja i razočarenja, stečen nakon plasirane dezinformacije. I sam spadam u red onih sugrađana koji su ogorčeni dvodecenijskim srozavanjem kvaliteta života, krizom vrijednosti i morala, koji vole svoju zemlju i žele da se dese promjene, jer više neće da budu tranzicioni gubitnici. Međutim, za sve je potreban mukotrpan i strpljiv rad, nakon toga dolaze rezultati, a mi tek počinjemo da se budimo iz košmarnog tranzicionog sna.
Konačno, dužan sam pojasniti motive i benefite za zaposlene, koji su nas rukovodili da potpišemo Sporazum. Motivi su bili novi talas globalne ekonomske krize (najavljen od domaćih i stranih eksperata) i potreba otpuštanja viška zaposlenih iz javne administracije (prema procjeni najmanje 10%) oko čega su se složile sve političke partije i civilni sektor. Benefiti za zaposlene su brojni.
Prvenstveno, dogovoreno je formiranje paritetnih komisija preko kojih će sindikati moći da vrše kontrolu prihoda, zapošljavanja i trošenja sredstava na nivou svake budžetske jedinice, kao i da preispitaju sve zarade koje su u neto iznosu većem od 1.100€.
Od ukupnih sredstava ušteđenih po ovom osnovu (a imamo saznanja da se sredstva nenamjenski i nedomaćinski troše) 50% će biti usmjereno u fond za povećanje zarada. Ukoliko bude potrebe otpuštanja tehnološkog viška zaposlenima će se prvo ponuditi sporazumni raskid radnog odnosa uz stimulativne otpremnine u iznosu do 12 bruto zarada zaposlenog, a zaposleni koji budu proglašeni tehnološkim viškom imaće pravo na otpremninu u iznosu do 15 bruto zarada, svojih ili na nivou Crne Gore, kako je to za njih povoljnije. Od ušteda u fondu zarada koje nastanu po osnovu smanjivanja zaposlenih, 50% će biti usmjereno u fond za povećanje zarada.
Za vrijeme trajanja Sporazuma važiće obračun zarada iz Opšteg kolektivnog ugovora, na koji način je sačuvan institut minulog rada (koji Vlada pokušava da ukine još od polovine 2009.), a po osnovu kojeg se zaposlenima osnovna zarada uvećava i do 32%. Zarade zaposlenih biće povećane i u slučaju rast BDP-a i inflacije pređe procentualni iznos utvrđen Sporazumom, a što je prema našim procjenama realno očekivati.
Na nacionalnom nivou formiraće se paritetna komisija zadužena za praćenje efekata poreske politike i mjera preduzetih na suzbijanju rada na crno. Posebno je važno i to što će poštovanje primjene Sporazuma pratiti Koordinacioni odbor u kojem sindikati imaju natpolovičnu većinu.
Bonus video:
