Iako je istraga u toku, već sada je sasvim izvjesno: sva je prilika da KOS nije smjestio Lukšiću! Taj najslađi i najčešći izgovor kojim lokalne patriote uvijek prikrivaju sramotu naše države, još jednom je obesmišljen. Zastave su spuštene na pola koplja, na utvrdama DPS-a, SDP-a, policije, državne novine, reformisanog Javnog servisa, Matice, DANU, PEN-a, brojnih patuljastih medija i NVO-a i ostalih domoljubnih udruga.
Ništa od velikosrpske urote, ništa od 1918, od noža u leđa, od ataka na mladu i sto godina sanjanu državu. Ništa, osim oporog zaključka da je organizovani kriminal potpuno poklopio moju domovinu (čuveni hit „The books of knjige“)! I da je ona nemoćna da se izbori za elementarno dostojanstvo i ugled. Premijer je ponižen, država ismijana, javnost zapljusnuta novim valom propagande kako bi se prikrila suština afere „listing“ i njeni inspiratori koji sjede u loži organizovanog kriminala. Samo je jedna, naizgled banalna priča, bila dovoljna da se pokaže ko je gazda u ovoj kući i kuda idu procesi u njoj. Lukšić je poništen, ali ne objavom listinga, već onim što je uslijedilo nakon toga. A sve to NAKON – pokazalo je da je on portparol Vlade, a da je stvarni premijer onaj koji je to bio do prošlog decembra (samo što sada ne dolazi na posao).
Kao i u desetinama ranijih ali i mnogo ozbiljnijih slučajeva (ubistva, prebijanja, maltretiranja), Veljović je bio na visini zadatka. Za par sati, prije bilo kakve istrage, saopštio nam je i ko je falsifikovao listinge i odakle nam dolazi opasnost. Kakav šamar premijeru. Još prije šefa policije to su konstatovali „ležeći policajci“ - pukovnici i papagaji iz patriotskih glasila. Ni za njih nije bilo dileme da je sve zakuvano u kabinetu predsjednika Srbije. Zato im se nije postavljalo pitanje ko je smjestio premijeru, već kakvoj kazni treba podvrći izdajnički „Dan“ i ostale medije koje ne kontroliše organizovani kriminal. Još jedan šamar Lukšiću.
Treba li naglašavati da je u lovu na vještice primat uzeo premijerov list (čiji je on ne tako davno bio i kolumnista), i kojeg i dalje drži na državnoj kasi. Uljez koji udarnički radi i za našu i za srpsku službu, jedinstveni primjerak glavnog urednika koji se potpisuje inicijalima, osuo je paljbu po premijeru zato što ne zabrani „Dan“ a njegove vlasnike i urednike zatvori i po kratkom postupku strijelja. Samo je, na kratko, promijenio metu jer iste mjere, već dvije godine, traži i iščekuje za „Vijesti“.
Neka sada Lukšić vidi kako to izgleda kada se o njegovoj koži radi. To nije šamar premijeru, to je poniženje. Ali, ima Lukšić „rješenje“ i za to. Državni magloid će predati Šefovom partneru i frendu iz Sarajeva tako da ćemo umjesto „Glasa Čepuraka“ dobiti „ Avazov Zabavnik“ (sjećate se kada je bio „Politikin“). Time će Lukšić odraditi još jedan veliki zadatak prema Briselu, izvući će Vladu iz vlasništva dnevne novine – što će time u medijsku zajednicu uvesti organizovani kriminal i profesionalne standarde oboriti na najniže grane (ako uopšte može niže od ovoga), to njega ne zanima. Uostalom, kako reče, tiraž odlučuje o svemu?!
Ali, šta se drugo i moglo očekivati. Svako razuman je znao da je Lukšićev pokušaj da promijeni sistem vrijednosti svog prethodnika bez da takne u bilo koji od njegovih nosećih stubova, u stvari - nemoguća misija. Novo je što smo za takvu konstataciju sada dobili dokaz u vidu afere koja se tiče samog premijera a koja je razgolitila neprijatnu stvarnost – da je Lukšić portaprol zadužen da našminka sistem (koji je kreirao i dalje ga vodi njegov partijski šef), a ne da ga promijeni.
Policija, ANB i mediji, tri noseća stuba svake vlasti, posebno u diktaturama, pokazali su ko je za njih premijer a šta je njima Lukšić. Budimo iskreni – „oktroisani“ ništa drugo nije ni mogao očekivati?! Da bude premijer a da nema kontrolu nad javnom i tajnom policijom?! Da je vlasnik dnevnog lista a da nema nikakav upliv na uređivačku politiku?! Da finansira Javni servis a da ne može progurati svog kandidata za generalnog?! Da vodi vladu a da mu dva ključna ministarstva imaju šefa van Vlade?! Da brine o budžetu i obavezama a da prihvati svaki dil koji je njegov prethodnik sklopio na uštrb tog istog budžeta?!
Da li Lukšić zaista vidi da je njegova politika „jedan korak naprijed dva nazad“, neodgovorna i pogubna za budućnost Crne Gore?! Da li Lukšić shvata da je nemoguća misija mijenjati Crnu Goru i uvoditi evropske vrijednosti a ostaviti netaknut sistem zasnovan na zakonima organizovanog kriminala.
Ako je premijer dosad bio u zabludi, valjda mu je sada jasno ko vlada ovom zemljom i na koji način. Ako je demokratski dio javnosti dosad priželjkivao da u liku Lukšića vidi stvarnog premijera, koji vlada i mijenja ovo društvo u skladu sa evropskim vrijednostima, nakon ove afere ostaje im samo jedno – da smanje doživljaj.
Bonus video:
