Izgleda da će nam vlast oprostiti što nas je ”tukla“. Premijer Marković je na novinarsko pitanje tokom susreta sa visokom predstavnicom Evropske unije Federikom Mogerini kazao da imamo “kvalitet I potencijal“ samo ga pogrešno koristimo.
S jedne strane sam odahnuo, jer ako oni misle da ga pogrešno koristimo, znači da smo na pravom putu.
Što smo stvarno, nas četiri NVO (CGO, CEMI, CRNVO i Institut Alternativa) tražili, vjerovatno je zamaglila zastrašujuća kampanja koja se vodi preko prorežimskih medija, sa tribina predsjedničkog kandidata Đukanovića i njemu bliskih NVO.
Naš dokument naslovljen “Crna Gora - između lidera i simulatora reformi”, koji smo Evropskoj uniji uputili dobrih mjesec dana prije izbora, pošteno ih je zabrinuo. Samo istina može tako da zaboli. A jedina istina je da smo tražili da EU otvori oba oka i iskoristi najavu strožeg uslovljavanja u poglavljima koja se tiču vladavine prava koje je sama osmislila, da bi počele stvarne reforme. Da političari shvate da ne mogu nekažnjeno da ne rade i lažu.
Srećom po nas, za ovih mjesec dana niko se nije našao ko bi opovrgao makar slovo iz dokumenta koji ima cijelih jedanaest strana. Ko voli da čita i ne želi da mu drugi tumače stvarnost, može pročitati ovaj dokument u cjelosti na internet stranicama naših organizacija.
Kako je ovaj dokument nastao? Nastao je kao posljedica našeg uvjerenja da samo ozbiljno upozorenje odnosno odlučna poruka Evropske unije da će “ozbiljno razmotriti aktiviranje klauzule balansa” može otrijezniti naše vlastodršce i spriječiti da se nastavi igra “koju naša vlada maestralno igra računajući na kartu evrooptimizma Evropske komisije”. Tako smo doslovce napisali u dokumentu.
Ko je u suštini napisao dokument četiri NVO? Svi oni ministri, starješine, pomoćnici, sekretari, tužioci, policajci, sudije koji su prošle, ove i svih ranijih godina grozničavo pokušavali da nerad pretvore u pohvalu, praznu priču u priču o uspjehu, loše pokazatelje u blistave statistike.
U čemu je suštinska razlika između nas i njih? U tome što oni žele da Crna Gora uđe u Evropsku uniju, a da se ništa u oblasti vladavine prava, borbe protiv korupcije i dobre uprave ne promijeni!
Mi želimo da Crna Gora proces pregovora iskoristi kako bi se promijenila nabolje! Jednostavno, mi hoćemo da Crna Gora u Evropsku uniju uđe u boljem stanju nego što su u vrijeme učlanjenja bile Rumunija i Bugarska, tako da u EU ne bude još jedna Orbanova Mađarska.
Što je sadržaj kampanje zastrašivanja koja je vođena i još uvijek se vodi?
Četiri nevladine organizacije su proglašene za “političke”, koje su iste kao i ”oni koji su tjerali strane investitore”, ”kočničari reformi”, ”domaći” (nije izgovoreno izdajnici ali se podrazumijevalo). Urednici i kolumnisti prorežimske štampe su se utrkivali da nas opanjkaju, pa je jedan čak ustvrdio kako bi mi ”tražili da se bombarduje Crna Gora”, a drugi je konstatovao da ”nažalost u Crnoj Gori postoji...” jedan od nas iz NVO. Valjda bi sretna okolnost bila da nas nema.
Ustvrdili su i da su nam motivi ”lični“ i “lukrativni” i da sve to radimo suprotno interesima građana.
Jedna visoka državna službenica je izjavila da bi sve to što su četiri NVO tražile negativno uticalo na studente na univerzitetima, plate i penzije, mogućnost putovanja u EU bez viza, odnosno, da je naš dokument zamalo uzrokovao hiljade uplakanih i osiromašenih diljem lijepe naše. Netačno. Uzgred i patetično.
Ne pomaže izgleda ni objašnjenje Gordane Đurović, koja je bez čitanja osudila dokument, iako je ranije tvrdila da klauzula balansa predstavlja ”blaži oblik suspenzije pregovora koji bi se manifestovao u ‘blokadi’ otvaranja novih pregovaračkih poglavlja ukoliko ne bude daljeg i dovoljnog progresa u poglavljima 23 i 24, koja u fokusu imaju obuhvatnu borbu protiv korupcije i jačanje efikasnosti i nezavisnosti pravosuđa.”
Koliko je naša inicijativa politička i u funkciji opozicije i izbora najbolje je pokazao opozicioni predsjednički kandidat Mladen Bojanić koji je ustvrdio da bi prekid pregovora pogodovao samom Đukanoviću i DPS.
Ili smo mi iz četiri NVO nekakvi dvostruki agenti koji rade i za vlast i za opoziciju ili je stvar komplikovana i mutna do kraja.
S druge strane, i dalje sam “ekstremno zabrinut” za sposobnost EU da razumije kako prazno zveče umiljate diplomatske rečenice koje veličaju nadljudske napore naših vlasti.
Iako u izvještaju piše (uglavnom) sve ono na šta smo ukazivali i mi iz NVO i o čemu pišu nezavisni mediji, političke poruke izrečene povodom tog izvještaja su i dalje nesretan rezultat jednog skrivenog očekivanja, ali i stare potrebe da se u trci na duge evropske staze jednom trkaču da uloga onog koji prve etape trči iznad svojih realnih mogućnosti, tako da daje brži ritam cijeloj trci. Za očekivati je da će ta trka, nakon što Albanija i Makedonija počnu da trče, omogućiti zdraviju konkurenciju i objektivniju uporednu sliku.
Nema dileme da jezik političara i diplomata ne može biti istovjetan jeziku civilnog društva. Naš jezik je direktan i otvoren. Ipak, političke poruke date u vezi sa izvještajem, zamagljuju sumornu sliku o crnogorskim reformama koja je sadržana u izvještaju Komisije.
Ipak, mora biti da o našem profesionalnom integritetu svjedoči i to što smo spremni da otvoreno preispitujemo pristup EU, te da argumentovano ukažemo na nedostatke u mjerenju učinka vlade, iako je naš rad dominantno podržan od Evropske unije.
Ali, vratimo se kampanji protiv slobode izražavanja koja u suštini traje od kad je vlasti i njenih kritičara i koja se zahuktava kad kritika raste, a sprovodi prema ključnim nosiocima kritike (NVO, mediji, demokratska opozicija i drugi slobodni pojedinci).
Jedan od deset elemenata fašizma Umberto Eko je naslovio “neslaganje kao izdaja“ i objasnio da fašisti ne mogu podnijeti kritiku. Zato je paradoksalno bilo čuti vođu režima kako fašistima označava medije i NVO koji su se usudili kritikovati poslove njegovog nasljednika sa državom.
Neko je ovdje debelo pobrkao lončiće.
Ne smijemo nikada smetnuti s uma da je sloboda izražavanja nezaobilazni dio ljudskih prava i preduslov demokratije i civilnog društva.
Na kraju, da su sve te prijeteće poruke kritičarima naopakih, nedemokratskih i koruptivnih politika i praksi, u suštini upućene svim građanima “da im ne padne na pamet nešto slično“.
Zato moramo nastaviti da slobodu izražavanja branimo na svakom mjestu! Bez slobode izražavanja nam nema slobode, narode!
Autor je predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa
Bonus video:
