Izabrani predsjednik Milo Đukanović je, prije oko pola godine, uporedio aktuelnu briselsku politiku sa nevjestom poslije Hladnog rata, kada je ona svima bila poželjan cilj. Sada joj se, kako je objasnio, na Balkanu pojavila konkurencija u vidu Rusije, Kine i Turske.
Ako bi se koristili ovom terminologijom, trenutna crnogorska spoljna politika, koju personifikuje Đukanović, izgleda kao nevjesta koja je pošla u krevet bivšem momku sa kojim bi se veza, prema tvrdnjama SDT Milivoja Katnića, da nije talika crnogorskog, završila krvoprolićem.
Krenimo redom.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin založio se 11. aprila, prilikom prijema akreditiva crnogorskog ambasadora Ramiza Bešića, za razvoj odnosa sa Crnom Gorom “na uzajamno korisnim osnovama“.
Đukanović je spremno odgovorio preko Rojtersa već sljedećeg dana:
“Crna Gora je spremna da prihvati svaku inicijativu koja bi dovela do oporavka bilateralnih odnosa između nas i drugih zemalja”.
Putin je 17. aprila, drugi dan posle predsjedničkih izbora, čestitao pobjedu. To je prva čestitka koju je Đukanoviću uputio jedan, i do sada jedini, značajan svjetski lider i to odmah nakon regionalnih i jednog evropskog autorkate - Viktora Orbana.
Poređenja radi, Vujanović je 2013. na čestitku iz Kremlja čekao dvije sedmice. Brzina u diplomatiji ima svoju težinu.
Izabrani predsjednik je bio spreman i za ovaj centaršut. Četvrti dan odgovorio je preko novinske agencije RIA novosti - spreman je za normalizaciju odnosa sa Rusijom, a što se njega lično tiče, ta priča je kucanje na otvorena vrata.
Za njega su doskora bila zatvorena vrata ruskih medija. Prethodne dvije priče iz Crne Gore na sajtu RIA novosti su intervju mitropolita SPC u Crnoj Gori Amfilohija koji puca po NATO-u i prilog sa naslovom “Najsmješniji državni udar na svijetu”. Prilično sam uvjeren da će sljedeča priča RIA novosti biti o ona uspješnosti crnogorskog turizma. Kako je krenulo otopljavanje na relaciji Moskva-Podgorica, ne bi bilo iznenađenje da se zamrznuti Filip Vujanović pojavi na Putinovoj inauguraciji, 7. maja.
Vratimo se sad na period prije nego što se Putin založio za odnose “na uzajamno korisnim osnovama“.
Milan Knežević je 20. marta mirno otišao na odsluženje kazne, uprkos tome što je Demokratski front dan radnije najavio radikalizaciju političkih prilika, što u Crnoj Giri nije teško. Dovoljna je dobra volja nekoliko poslanika DF-a i SAJ-ovaca.
Prije nego što je otišao u Spuž, otkrio je da je “majka”, koja ga je ranije savjetovala, “sve vrijeme bila Rusija”. Sad ispade da mu je majka rekla - ajde, Milane, malo u prdekanu, poslije ćemo vidjeti šta ćemo.
Na osnovu dosadašnje nezainteresovanosti ruskih predstavnika i medija za izbornu kampanju u Crnoj Gori, Predsjedništvo DF-a bi moglo zaključiti - teškom onom koga Rusi brane.
I da ubuduće po potrebi napadaju NATO, a prave se nijemi na čestitke Moskve doskorašnjem zajedničkom neprijatrelju. Kao što “brane” Kosovo, a ne kritikuju Aleksandra Vučića. I da nastave da se brane na sudu.
E, sad se tu otvara nekoliko logičnih pitanja.
Šta sa mogućnošću da na sudu padne Katnićeva optužnica? Da li je iskorišćena njegova sklonost mesijanstvu ili je dobrovoljno ušao u slabo režiranu predstavu o državnom udaru?
Šta ako Rusija nastavi da odbija saradnju sa pravosudnim organima Crne Gore i u daljem procesu ne izruči Šišmakova i Popova? Ni Srbija ne izručuje Marovića pa se niko ne sjekira.
Šta ako se ispostavi da je potpredsjednik SAD Majkl Pens, neću biti politički korektan, lagao kada je rekao da je Moskva pokušala atentat na bivšeg crnogorskog premijera? Itd, itd…
Prethodno navedeni tajming medijskih navoda - ja tebi serdare, ti meni vojvodo - jasno ukazuje da je, da koristimo diplomatski rječnik, normalizacija odnosa Crne Gore i Rusije unaprijed dogovorena.
Đukanović je preko Rojtersa pustio Crnogorcima milozvučnu doktrinu - bliski sa Zapadom, ali i sa Rusijom. To nije ništa drugo do ambiciozna kopija onoga što zagovara Vučić u uslovima drugog hladnog rata. I za šta se zalaže dio opozicije koji je zbog toga satanizovan u režimskim medijima.
Sada samo dio javnosti u Crnoj Gori i Rusiji treba da proguta žabu, a da nigdje ne zapne. Šaljući istovremeno Zapadu poruke o lojalnosti, kao što je protjerivanje ruskog diplomate u znak solidarnosti sa NATO saveznicima.
Đukanović je prije manje od godinu dana rekao da iza pokušaja državnog udara stoje “moćni ruski oligarsi” koji ne mogu “spontano” da preduzimaju akcije prema drugim zemljama.
Sada javnosti treba prodati organ, koji je sinonim za hrabrost, za bubrege. Objasniti novi odlazak u krevet sa onima onima koji su pokušali da naprave “krvoproliće kakvo se ne pamti u istoriji Crne Gore”.
Šta stoji iza ove obnovljene ljubavi?
Kažu da kad ne znate šta se krije iza nečega, onda su u pitanju - pare.
Bonus video:
