Svaka kultura je škola različitosti. Nijedan identitet na svijetu nije moguć bez suštine kulture – identiteti se rađaju iz znakova, i ne postoje kao bogomdani entiteti koji se mehanički preuzimaju. Identitet bez sadržaja koji čak nosi i kontroverznost i protivrječnost samo je prazna ljuštura.
Budući da se kultura upravo bavi tim tananim prostorom paradoksa i 'nejasnoće', nezreli političari 'strecaju' od autentične kulture". Takva situacija pogodovala je razvoju i zamahu nečega što pojedinci s pravom nazivaju "dvorska kultura".
To je koncept koji podrazumijeva da kulturi pripadaju mrvice sa dvorske trpeze, a samim tim, od te i takve kulture očekuje se bespogovorna lojalnost pokroviteljima i potpuno suspendovanje bilo kakvih kritičkih impulsa. Posljednji apel intelektualaca protiv novog zakona "o NVO" je apel u odbrani kulture. Ovaj feudalistički bekgraund najviše je vidljiv na lokalnom nivou, gdje stanuje nova feudalna gospoda koja uređuje feud po svojim ukusima i mjerilima svog viđenja kulture.
“Multikulturalnost je znak novog vremena – i može se reći da danas imaju smisla samo kulture koje počivanju na iskustvu multikulturalnosti. Relativizam svijeta moguće je pojmiti samo pod znakom multikulturalnosti.
Modernitet je nezamisliv bez kritičke energije. Buduća Crna Gora je nazamisliva bez moderniteta. Dakle – uloga kulture može biti presudna u osvajanju svih onih vrijednosti na kojima će se temeljiti evropska budućnost i sudbina Crne Gore". Predhodne riječi preuzete su iz Programa Foruma 2010 inspirisale su nas da u konkretnom slučaju problematizujemo odnos kulture i elite na jednom nedavno viđenom primjeru.
Kultura je oblast koja nema granica niti graničnih prelaza i na čijim granicama nema carinika.Osim ograničenja koja postoje u glavama neukih političara da je kulturu moguće kontrolisati, profilisati i kao takvu učiniti je politički prepoznatljivom, ideološki omeđenom i stvaralački utilitarnom.
Priča o kulturi u Crnoj Gori je ujedno i priča o sukobu političke elite i kulture. Istovremeno, priča o kulturi u Crnoj Gori je priča i o odnosu centra i periferije. Odnosno, da li u Crnoj Gori postoji kultura koja nije nastanjena u njenom administrativnom, političkom i ekonomskom centru? Političari bi sigurno odgovorili: naravno da postoji i kao dokaz tome priložili parolu Ministarstva kulture "Crna Gora, jedna (kulturna) adresa" kao konkretni dokaz političkog napora da se Crna Gora prepozna kao jedinstveni kulturni prostor.
Pažljivi analitičar će u ovoj paroli prepoznati praksu kulturne administracije da se periferiji "proda", najčešće "bofl" kulturni proizvod centra kome je prošao rok trajanja, a ne kao potrebu interaktivnog odnosa kulture centra i periferije.
Zanimljivo je, da su period tranzicije i prljave akumulacije, preživjele jedino pojedine kulturne institucije iz komunističkog vremena. Iako su komunisti veoma mnogo eksperimentisali sa kulturom i vršili nadzor nad njom (AGITPROP -kultura), oni su sa više umješnosti, senzibilnosti i dobronamjernosti odnosili prema institucijama kulture od nekih aktuelnih političkih feudalaca koji su uobrazili da su jedino oni vječni, a sve ostalo prolazno.
Jedna od institucija koja je preživjela ovaj sunovrat je KUD "Vrelo Ibra" iz Rožaja. U gradu koji je u komunističkom vremenu upošljavao i do 10.000 ljudi, ovaj foklorni ansambl je "pretekao" kao jedina institucija vremena u kojem su radinost, čestitost i posvećenost bile vrline a ne mane, i u gradu u kojem danas plate primaju jedino u institucijama koje su na državnom budžetu.
Ime i uspjesi ovog ansambla, danas jedinog ogledala Rožaja, poznatog i priznatog širom svijeta, neraskidivo su vezani za imena dvojice nastavnika muzičkog i fizičkog vaspitanja Ibiša Kujevića i Delije Kurpejovića, koji su daleke 1970. godine osnovali folklornu sekciju u osnovnoj školi "Mustafa Pećanin".
Od prve priredbe održane krajem novembra 1970. (u povodu prijema poletaraca u pionirsku organizaciju) do današnjih dana, smjenjivale su se generacije fokloraša i ređali uspjesi ansambla od lokalnih do svjetskih festivala. Generacije rožajske omladine su vidjele svijet i pronijele ime ovoga grada na tri kontinenta, pjesmom i igrom svjedočili o zemlji i kraju iz kojeg dolaze.
Koreografije Ibiša Kujevića i njegov nesebični entuzijazam učinili su da ovaj folklorni ansambl postane prepoznatljii kulturni brend. Cijeneći te napore Bošnjački savjet je Ibiša Kujevića nagradio priznanjem "Hamdija Šahinpašić", kao priznanje za doprinos u očuvanju foklornog i etnomuzikološkog nasljeđa Bošnjaka Crne Gore. (Nadam se da ovo neće pročitati mahaluša iz Papa i mister Poaro iz Gusinja i optužiti ga za ratne zločine). Umjesto da takva institucija postane miljenik a ne samo ogledalo grada, krenulo se u njeno uništenje i onemogućavanje rada.
Valjda zato što je to bila jedina institucija koja je nadživjela i koja će nadživjeti mandate aktuelnog gradonačelnika, primijenjen je recept DPS - "ako ne možeš kontrolisati, ti osnuj paralelnu instituciju". Tako je prije nekoliko godina u lokalnom Kulturnom centru osnovan novi folklorni ansambl. Uzalud su tada bili protesti uglednih intelektualaca i apeli da se ne uništava posljednje i jedino uporište ovog mjesta koje mu daje osnova da se nazove gradom.
No srećom KUD "Vrelo Ibra" je za sada preživio. I 29. oktobra u sali lokalnog Kulturnog centra upriličio koncert, povodom 40-godišnjice postojanja. Sa raznih strana svijeta su tim povodom pristigli Rožajci. Od Frankfurta, Izmira, Istanbula i Brčkog. Poštovaoci iz raznih krajeva Crne Gore i regiona. Sala lokalnog kulturnog centra bila je isuviše mala da primi sve znatiželjnike. Balkon odvojen za VIP goste popunili su zvaničnici iz partijskog i državnog vrha (koji nijesu u DPS), ambasadori i predstavnici raznih zemalja, ugledni intelektualci.
Odsustvo predstavnika lokalne uprave, pa čak i rukovodilaca kulturnih institucija, komentarisano je činjenicom da niko nije smio doći da se ne bi zamjerio prvom čovjeku grada. Čak je komentarisano napuštanje sale od strane lokalnog imama, inače privrženika vladajuće partije, navodnim razlogom da mu smetaju crnogorske zastave, jer je koncert počeo koreografijom "Crnogorske svadbe".
Očigledno da je neupućeni imam previdio da nije otišao na Mevlud nego na foklorni koncert. Nema nikog ni iz Ministarstva kulture, jer parola "Crna Gora jedna adresa" očigledno ima smisla samo ako se čita kao partijski statut. Na bini se smjenjuju generacije fokloraša (njih više od stotinu), koreografije vezane za čitav prostor bivše SFRJ. "Vrelo Ibra" i dalje teče.
Političari, operite ruke dok još ima vode i razmislite da vi možda nijeste bili oni poletarci koji ste vezivali pionirske marame na prvom koncertu ovog folklornog ansambla.
Bonus video:
