Saopšteno je da je Vlada već napravila nacrt novog zakona o predsjedniku. Eto, da se zna da ne dolazi običan predsjednik - i da se jasno vidi gdje je moć.
Interesantan je detalj da će Vujanović dobiti titulu Počasnog predsjednika. Unikatan jeste bio - tri mandata u sistemu ograničenom na dva. A između izbora imali ste osjećaj da je odsutan, da je stalno negdje drugo. U nekoj drugoj stvarnosti. Sigurno mu je tamo bilo lijepo. Kao da je, i dok je bio predsjednik, bio nekako više počasni nego stvarni predsjednik. Možete se kladiti da će naredni biti mnogo vidljiviji. Ali, koliko sam shvatio takvu titulu će dobijati svaki budući bivši predsjednik Crne Gore...
Možda neko dođe na ideju da i DPS-vlast kad izgubi, jednom, kad god to bilo, izbore - sama sebi dodijeli zvanje Počasna vlast. Kojoj pripada 70 procenata realne moći.
A do tada... Postoji svijest koja vrhuni u pronalaženju izdajnika. Ovih dana je opet ta „društvena igra“ in. Ovdje je vidljiv jedan zakonomjeran proces. Sve banalnosti, na koncu, imaju slično lice.
Naime, slušam poklič o izdajnicima od 1989. godine. I još se nismo pomjerili. Zanimljivost jednog uporednog pogleda, a ima veze sa onim istim licima i banalnošću. I kad se ranih devedesetih “izdavalo” srpstvo, Kosovo, mit, predački zavjet, narod, majčino mlijeko itd, kao i danas kad je na sceni “izdaja” crnogorstva, države, krvi predačke nemilice prolivane, ideala itd, ja vidim ista lica koja uzvikuju istu riječ - “Izdajnik”. Jasno - to je biznis, a ne uvjerenje.
Dok god smo svi izdajnici (sa ove ili one strane) neće se čuti razborita riječ o bilo čemu, neće biti važni argumenti, čak ni stvarni problemi.
Šteta što tipičan crnogorski partijski intelektualac ne umije dalje od ovoga. Etiketa - fašisti, izdajnici, ustaše pa četnici, i slično... Ovdje je san svakog partijskog intelektualca da razgoni izdajnike na buljuke.
Pa ako ga se sete sete. A sjetiće se, sigurno, On ne zaboravlja. Pogledajte ekselenciju u Kini.
Intelektualci - suncokreti. I njihov razlog postojanja: Kralj Sunce. Ne počasni, nego pravi.
Poslije prvih javnih nastupa izgleda da Đukanovićev hagiograf koji je otposlan u Savjet Javnog servisa vjerovatno misli da je banuo u sred Trinaestojulskog ustanka ili bitke na Rumiji... ili kakvog drugog stani-pani nacionalnog momenta.
I inače, ovdje se lako potežu teške riječi.
Ne samo da je intelektualno neozbiljno, već je i blamantno, nakon svega, i dalje igrati na tu kartu. Ako je nekome jedini prigovor to što je izdajnik, to znači da sigurno valjano radi svoj posao.
Ovdje nikako da zgasne taj refren izdajnici, izdajnici... Kako im više ne dosadi, svima zajedno, ta oskudna imaginacija?
Koliko izdajnika treba da pronađe/potkaže prosječan Crnogorac (“svih vjera i nacija”) da bi dobro živio u današnje vrijeme... Vodi li se evidencija i o toj privrednoj grani, pa da znamo da li zaista najviše Crnogoraca radi u kockarskoj industriji, ili pak na pronalaženju izdajnika. Da li se više cijeni ako je izdajnik, pored toga što je izdajnik (kao da to nije dovoljno), recimo još i narkoman, gej ili satanista? Da li se na takve dobija bonus? I kakav? Koja je cijena izdajnika danas u CG? Čime plaćaju ulovljene izdajnike? Đe se predaju? Ako niko ne izda državu što će oni koji treba da pronalaze izdajnike? Ko će onda biti izdajnici? Je li uopšte moguća Crna Gora bez izdajnika, ili je to utopija za neupućene.
Ipak, bez obzira na sve, možda bi trebalo, u duhu informacije s početka teksta, uvesti i zvanje „počasni izdajnik“. Pa kriminalci, recimo, kad se povuku, mogu li računati na zvanje „počasni kriminalac“? U takvoj zemlji svi bi bili „počasni“ u nečemu. Opšta počast - radosna vlast.
Uostalom, zar nije dobar dio opozicije odavno - „počasna opozicija“.
Bonus video:
