Pojmovi uređenost i neuređenost su, jasno je, suprotnih značenja. Urediti znači uspostavljati neki red, poredak, pravila. Znači kultivaciju. Uređena država, uređen pravosudni sistem, uređen grad, uređen život... Nasuprot uređenosti je neuređenost. Iz stanja neuređenosti, dobrom politikom, dobrim društvenim odlukama i akcijama, dobrim planovima i projektima, moguće je stvoriti stanje uređenosti. Takođe, i pojedinačno ljudsko iskustvo i istorijsko sjećanje zajednice i tekući događaji koji su nam pred očima u Crnoj Gori, u mnogim gradovima pokazuju da je iz stanja uređenosti bilo koji sistem: politički, ekonomski, ekološki, urbani, socijalni - moguće degradirati i dovesti u niže stepene uređenosti. Ili potpuno razoriti i pretvoriti u neuređen sistem.
Uneređivanje ima dodatno značenje, grubo zagađivanje, nekontrolisano djelovanje pojedinca ili zajednice. „Uneredio se kao dijete“, kaže se za nekoga ko ne kontroliše fiziološke potrebe.
Izgleda da je u Crnoj Gori krenulo veliko uneređivanje. Ogleda se u mnogim sistemima, ali najkonkretnije je sagledivo u odnosu prema prostoru.
Već decenijama su na djelu razni oblici divlje izgradnje. Počev od one koja se, formalno, vodi kao legalna, a zasnovana je na bezobzirnim planovima (koji se baziraju na upodobljenim zakonima). Takvo djelovanje neminovno dovodi do različite socijalne patologije. Raširena pojava bespravne gradnje kuća za stanovanje, kuća za odmor i druge namjene, posledica je uneređivanja bitnih sistema na kojima društvo počiva. Koliko puta se čulo, u komentarima običnih ljudi: „Šta su sve ‘oni’ (misleći na vlast) zauzeli i uzurpirali, a meni hoće da ruši krov nad glavom. Preduzeće je propalo, ulagao sam dvadeset godina u stambeni fond – ni stana, ni kredita“. Mnogo je takvih i težih životnih priča običnih ljudi.
Već decenijama se bespravno gradi po cijeloj Crnoj Gori. Jasno je da je to bio jedan od ventila za ublažavanje nezadovoljstva građana. Okrenuti glavu od bespravne gradnje, a onda „imati u šaci“ desetine hiljada glasova uplašenih i ucijenjenih ludi. Efikasan način za manipulisanje biračima. A izbori česti: parlamentalni, lokalni, predsjednički. I tako u krug. Zvanično se pominju 60 - 100.000 bespravnih objekata. U Podgorici, opet zvanično, 16.000, vjerovatnije da ih je preko 20.000. Zakon o legalizaciji je usvojen, a da nijesu istraženi glavni uzroci ove pojave. Objašnjenje zvaničnika o uticaju sankcija, rata u okruženju, velikog broja izbjeglica, moglo je rastumačiti dio ovog problema, ali ne poslije 2000.god.
Ljudi kojima se manipulisalo preko dvadeset godina okupljaju se i organizuju, u nastojanju da zaštite svoje kuće sagrađene bez dozvola, ali na brojnim obećanjima i ohrabrivanjima od strane vlasti. Tako i ovoga puta. Zakon o legalizaciji je trebalo da odobrovolji desetine hiljada vlasnika bespravnih kuća i njihovih porodica da „ispravno“ glasaju. Posebno u Podgorici, gdje je izgleda malo - zapelo. Zato je odlazeći gradonačelnig Stijepović potegao za sniženjem - 30% će biti jeftinije komunalije! Što znači da će veliki djelovi Podgorice biti još decenijama neuređeni. A sigurno dok prođu lokalni izbori. Ali, polako stiže naplata takvoj politici. 100%! Ali, kad se vlast u Podgorici i drugdje promijeni, posledice će ostati. Posledice uneređivanja grada. Koje će plaćati svi građani, i bespravni graditelji i svi drugi.
Prije oko tri i po godine, predložih g. Slavoljubu Stijepoviću saradnju u četiri, za Podgoricu aktuelne oblasti urbanizma i urbanologije. Ne bi od te saradnje ništa, osim jednog sastanka i dogovora preko kojih gradskih službi može da se realizuje saradnja. Jedini ozbiljno zainteresovan i spreman da djeluje bio je potpredsjednik Časlav Vešović. Predočila sam nekoliko programa i istraživanja, iz četiri oblasti, koji bi mogli biti višestruko korisni za Podgoricu, o čemu sam pisala u tekstu Saradnja (Vijesti, Forum, 1.3.2016.)
I - Oblast urbanističkog planiranja i korišćenja prostora
a) Priprema dijela novog Zakona o planiranju u kojem bi Glavni grad imao specifično mjesto u hijerarhiji planova;
b) Razmatranje novog modela organizacije izrade planske i projektne dokumentacije koja se finansira iz Budžeta Glavnog grada;
c) Nove metodologije pri određivanju prioriteta komunalnog opremanja;
II - Oblast novih urbanih modela
a) Model urbane poljoprivrede;
b) Model urbanog baštovanluka;
III - Oblast istraživanja urbo-socioloških pojava
a) Istraživanje uzroka nastanka i trajanja bespravne gradnje;
b) Istraživanje pojava urbanog vandalizma;
IV - Oblast istraživanja urbane antropologije i novijih urbano arheoloških nalaza i tumačenja na širem području Podgorice.
U protekle tri godine moglo je biti urađeno istraživanje uzroka bespravne gradnje i urbanog vandalizma. Ali, nije bilo interesovanja od strane gradske uprave. Istraženost uzroka divlje gradnje neophodan je uslov da se i zakonski i organizaciono počne rješavanje ovoga teškog problema. Ali, ko govori o rješavanju?! Kad se počne rješavati, to će biti ozbiljna politika. Ovako, na parče, malo asfalta, malo rasvjete, ni malo kanalizacije, malo socijalnih kartona. Navrat nanos, pominje se izrada socijalnih kartona (opet siguran glas!) bespravnih graditelja. Oni će, naravno, imati dodatne povlastice. Uz onih 30% obećanih, a izračunatih od oka.
Postojala je zakonska obaveza, za cijelu državu, da se urade socijalni kartoni svih građana koji primaju, ili pretenduju na, neki vid socijalne zaštite. Naravno, Podgorica je imala i institucije i razlog (ne samo zbog divljih graditelja) da završi posao sa socijalnim kartonima prije desetak godina. Ali, onda bi bilo mnogo jasnije kako, za šta i kome idu socijalna davanja. Posebno pred izbore. Tako je i sistem socijalne zaštite umjesto uređenosti, doživio uneređenje.
Ali, da ne učinim nažao g. Stijepoviću, ukazaću i na nekoliko „dostignuća“ tokom minulog mandata. Recimo, napili su se Podgoričani flaširane vode za njegovog mandata, više nego ikad! Jer, voda iz gradskog vodovoda sve češće nije za piće. Fantomski neprijatni mirisi u velikim djelovima grada su nas „povezivali“. Parkiranje je postalo urbani podvig (nijesam vozač, već urbanist), a zaposlenih u Parking servisu je kao da Podgorica ima milion stanovnika. Ni na pomolu nije, barem, koncept za rekonstrukciju velikog stambenog fonda izgrađenog od 1945. g. do sredine devedesetih. Ovo pitanje zahtijeva ozbiljno multidisciplinarno istraživanje. Grad se ubrzano izoluje od rijeka, a rijeke od zdravlja. I previše je tih „dostignuća“
Jasno je, ovo ima veze sa opštim uneređivanjem svih urbanih sistema Glavnog grada. Prilika je da se izbor za urbanu uređenost ili sadašnju uneređenost ozbiljno razmotri pred izbore za novu gradsku upravu.
Autroka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG
Bonus video:
