Nadao sam se, mnogo, da ću ovog mjeseca moći da izbjegnem sjever Kosova kao temu za kolumnu u Vijestima. Volio bih da pišem o mnogim drugim stvarima koje nemaju nikakve veze sa još nedovršenim sukobom koji Kosovo (i međunardona zajednica na Kosovu) ima sa beogradskom vladom i srpskim ekstremistima na sjeveru.
A ima toliko toga da se piše - o mukama Kosovara sa vladom koja nas gura u ekonomski ponor i beznadežnost, problemima sa zdravstvom i školstvom, ili pak o mnogo prijatnijim stvarima, kao što je veliki uticaj Lionela Messija i Barselone na djecu Kosova.
No, nažalost, ne može!
Dok Messi zabija golove, sjever vlada Kosovom!
* * *
Kako Vuk Drašković objašnjava, srpske tajne službe već imaju tačne podatke o tome da se na sjeveru Kosova ne radi o “golorukom” srpskom narodu, već o dobro izrežiranom pokušaju da se “Srbija vrati u devedesete”.
Postoji, dakle, tajni izvještaj srpskih bezbjednosnih službi koji pokazuje da su srpski demonstranti i graditelji barikada na sjeveru Kosova, koji su se suočili sa međunarodnim mirotvorcima na Jarinju, organizovane ekstremističke grupe koje su napale vojnike KFOR-a i čak upotrebljavale eksplozivne naprave i bojevu municiju.
Uprkos tome, vlada Borisa Tadića i njeni potčinjeni mediji insistiraju na sasvim drugoj priči o sjeveru Kosova, u kojoj se redovno govori o nejakom i nevinom srpskom Davidu koji se bori protiv strašnog međunarodno-albanskog Golijata.
Barikade su, prema toj priči, posljedica nepravde i urote uperene protiv Srba.
To što su i Tadić i Ivica Dačić i Goran Bogdanović, i pregovarač Borko Stefanović, pročitali izvještaj srpske službe o Jarinju mnogo prije Vuka Draškovića, samo pokazuje koliko svjesno srpske vlasti grade, huškaju i podstiču sukob na Kosovu – o čemu Priština već odavno skreće pažnju.
To što time svakim danom sve više uništavaju budućnost sviju, a ponajviše Srba na Kosovu – od kojih dvije trećine ne žive na sjeveru, u srpskom kalifatu zvanom Mitrovica, već u drugim djelovima Kosova - to im je izgleda potpuno nevažno.
Jer, kako tumačiti scenarijo, za koji Drašković kaže da je u opticaju u Beogradu, da se na Kosovu izazove krvoproliće posle kojeg bi uslijedila nova “Oluja” i traktorske kolone Srba koji bježe sa Kosova.
Po tom scenariju, barikade će, naravno, ostati tamo gdje i jesu – jer su one izgrađene ne kao posljedica straha Srba od Albanaca ili međunardonih snaga, već kao dio plana da se Kosovo podijeli, na srpski sjever i albanski jug. Ono što je Dobrica Ćosić već odavno nazvao “razgraničenjem”, a o čemu svaki dan sve više javno priča vicepremijer Srbije, Ivica Dačić, koji svojom agresivnom retorikom posljednjih dana najbolje pokazuje da nije zaboravio ništa od starog mu zanata, naučenog od Slobodana Miloševića, lično.
Jer, barikade su prvi korak razgraničenja na terenu. Posle njih bi trebalo da dođe inscenirana kosovska “Oluja”, novi pregovori, neki kosovski Dejton i podjela Kosova kao “istorijski kompromis”.
Tragedija jeste veća kad vidimo da i među nekim zapadnim zemljama, a naročito među nekim zvaničnicima unutar Evropske unije, ima previše razumijevanja za ovake planove koji u svojoj osnovi pripadaju politikama iz vremena balkanskih ratova – razmjene teritorija i etničko-nacionalne podjele - a ne današnjim evropskim vrijednostima i civilizovanog demokratskog svijeta.
* * *
Sa ovim i ovakvim saznanjima, svaka ideja o bilo kakvom dialogu između Prištine i Beograda, čak i onom tehničkom, postaje bezmislena, a možda čak i nepoželjna. Jer, ako je beogradsko očekivanje da se još nešto može dobiti oko Kosova u osnovi scenarija i planova koji bi da izazovu krvoproliće i koji bi žrtvovali ljude da bi stvorili haos, unesu mržnju i strah kako bi razgraničili narode, onda je najpametnije ta očekivanja odmah i nepovratno raspršiti. To znači da se ne može voditi nikakav dijalog dok se u Beogradu kuju ovakvi planovi. To isto znači da se Srbija ne smije približiti ni milimetar više Evropskoj uniji dok tamo na vlasti još ima ljudi koji priželjkuju krvoproliće.
Takvima treba odmah reći da je to granica koju ne mogu preći. Ne u Evropi, u 21. vijeku.
Tako bi spasli i ljudske živote i evropsku ideju.
U protivnom, dok Messi bude nastavljao da zabija golove, mi ćemo neprestano pisati o tome kako sjever vlada Kosovom, a još više Srbijom. I ako se stvari nastave ovako dovoljno dugo, zavladaće cijelom regijom.
I biće prekasno za Messija, kao savršenog modela za našu djecu; sjever će već zauzeti i to mjesto.
Bonus video:
