Ima tome nešto godina da se od strane UN-a organizovala svjetska konferencija o pravima žena. Gostovala je, u ime države, naša ministarka, koja je prezentovala (polu)prosječnost lokalnih stavova o rodnoj ravnopravnosti, o tome kako je “crnogorsko društvo ostalo tradicionalno; ženama je pravo vlasništva nevažno, pa se prava nad imovinom odriču dobrovoljno u ime braće ili muževa“.
Ćutološki se stidjela prisutna ženska lokalna javnost tamo negdje u Beču ili Briselu, uz, po povratku, beskičmeno opravdanje da je “ona ipak jedina žena u muškom timu; važno je da je podržavamo i kada zastupa idiotske stavove“, kojima se jednostavno potvrđuje da je lokalni primitivni mačizam induciran većinskim činjenima žena, koje su u slijeposti zakopčane dobrovoljne lažne smjernosti i odsustva partnerstva uspjele da vjekovima zadržavaju pravo da budu veći šovinisti/ mizoginisti od muškaraca.
Ali, ovo nije priča o lošem feminizmu.
Naše “engleske“ kraljice su temeljni i bespogovorni stručni i administrativni profili našeg europskog trnovitog puta, iako trajno popločanog dobrim i uspješnim aktivnostima i rezultatima. Ranija ministarka i ranija ambasadorka su krvavi i strpljivi radnici, produktivne, talentovane za detalje, uporne i sjajne u načinu na koji se postupno gradi(lo) pozitivno mišljenje o europskoj agendi prepunoj beskrajnih nizova obaveza, uz dodatne zaljučene Fileove novembarske zadatke.
Mirne porodične ličnosti; lojalne “liku i djelu“, što je stručno nelogično, jer su besprijekornim administrativnim i institucionalnim rezultatima dokazale da ne moraju biti kafanski targeti jalovih i prljavih ogovaranja. Ipak, podjednako svjesno i odgovorno nesposobne da formiraju i rade sa timovima, koji im nisu sluge ili otirači.
Dugogodišnji put dobrih rezultata crnogorskih europskih dubokih klanaca je zatamnjen od strane liderke ovog projekta, nadati se trenutno, ali potpuno bez potrebe i uz iznenađujuće neprecizan osjećaj za tajming i pravilnu, konstruktivnu kritiku. Čega se jedna, akademski potkovana i primjenjiva na svakodnevnim koracima, kritika (nije)trebala dotaći:
- Ukupna crnogorska europska agenda je virtuelna priča, koja je institucionalizovana na mišiće, pa je još jedan vaninstitucionalni korak potrebna realnost, a ne osnova za praznoliko spočitavanje koje treba da gađa u ministra, a pogađa virtuelnog sekretara, dok je trebalo željeno da dobači, zbog ličnog razočarenja, do bivšeg studenta;
- Odsustvo “analiza, sinteza i pregleda“ je tekovina europskog putešestvija od početka i u svim inicijalnim fazama, osim ako ne želimo da onim izvještajima o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala od stotinjak stranica tabelarnog prikaza sa usitnjenim slovima i prepunog prepričavanja sastanaka, a nedostatnog u konkretnim koracima i napredovanjima, dodijelimo atribut postignuća za primjer;
- Akademski i profesionalni profil profesorke ima jačinu da opravdano i sa prepuno argumenata udari u činjenja lokalnih Europljana, koji bez premca ovih nekoliko godina unižavaju institute tendera i konkursa za zaposljenje, implementirajući sve oblike nepotizma, klijentelizma i kronizma poznate teoriji korupcije i sukoba interesa, dajući lokalnim privrednim i političkim kabadahijama prepuno materijala da ih kafanski ucjenjuju na štetu razvoja crnogorskog društva;
- Nije CG zbog malenosti, a ostvarenih dostignuća, bila nikakvo “administrativno čudo“, nego je do tekuće godine ukupna europska agenda bila cjelokupno birokratizovana i autokratično centralizovana, što jeste bila nužnost prve faze u kojoj smo se učili da je koordinacija i integrisanost timskih pristupa nešto što je teško prihvatiti i sprovesti u našoj svakodnevici.
Sazrelo je vrijeme da se otpočne iznijansirana diferenciranost koja će jačati nadaleko čuvene “administrativne kapacitete“ prema implementaciji za sve i od svih. Europski put CG nije privatni preduzetnički poduhvat, i svaka uprošćena špekulativnost inducirana od fundamentalno važnih individualaca umanjuje potencijale uvođenja vrijednosti i principa europske zajednice.
A, naše lokalne poštapalice o obavezama i pravima kraljice su potpuno pogrešne i lično, sujetno obojene. Engleskoj kraljici Vindzorskoj jeste posao da bude diskretni, temeljni, dosljedni reprezent principa zajednice, a to što pored kola ima i kočije iz ko zna kojeg vijeka, cjelokupnu priču njene puzajuće i protokolarne, ali maksimalno, uspješne diplomatije ne čini manje vrijednom za razvoj Ujedinjenog kraljevstva.
Bonus video:
